PRIJE godinu dana Mario Čižmek je upao u Offside zamku. Zbog namještanja utakmica je uhićen, osuđen na deset mjeseci zatvora i morao je vratiti 20.500 tisuća eura koje je tako zaradio. Kaznu još uvijek nije odradio, čeka pravomoćnu presudu. Njegova priča predstavljena je u "Crnoj knjizi istočne Europe" na sastanku sindikata nogometaša u Bruxellesu.
Čižmekovi problemi počeli su kad je stigao u Croatiju Sesvete. Strpljivo je čekao plaću, ali ona mjesecima nije dolazila. Budući da je prijavljen kao samostalni obrtnik, kao i brojni nogometaši u Hrvatskoj, državi je morao platiti davanja i dugovi su rasli. Zbog toga ga je "nanjušila" nogometna mafija, koja uvijek pronađe igrače bez plaće. Namjestio je šest utakmica.
"Teško mi je opisati kako sam se osjećao kad sam prvi put namjerno promašio. Kao da pljujem na svoju karijeru... Ali, kad se utapaš, hvataš se za slamku", priča Čižmek.
"Mislio sam da će to biti samo jedna utakmica. No, pretvorilo se u šest. Kad je stigla sedma utakmica, rekao sam sebi da to više neću raditi makar ne mogao vratiti dugove. Ali, bilo je prekasno. Namještanje utakmica je najgori potez u mom životu."
Čižmek se na namještanju nije obogatio, za razliku od onih koji su sve organizirali.
"Kazne nogometašima su gotovo iste kao i organizatorima namještanja, onima koji su od toga puno zaradili."
Čižmek se nije pokušao izvlačiti i priznaje da je namještao utakmice.
"Dok sam igrao, mogao sam izaći za kavu i uvijek naći pet ili šest takozvanih prijatelja. Zagrlili bi me i potapšali po ramenu. Kad sam bio na ulici, ljudi su gledali u mene. Sada je situacija drugačija, svi ti ljudi okreću glavu kad vide da dolazim. Sada shvaćam kako ljudi mogu biti okrutni. Ovo je dobra pouka za mene koju ću pamtiti do kraja života."
Uskoro će platiti cijenu svojih odluka, čeka ga 10 mjeseci iza rešetaka.
"Moram se spremiti za zatvor. U početku je to bila velika borba. Ali, nije nagore što vam se može dogoditi. Supruga mi je rekla 'ako si tijekom rata mogao biti tri mjeseca u skloništu, moći ćeš i u zatvoru. Možda je u pravu...", završava Čižmek svoju tužnu priču.