"Hrvati su razmaženi, polufinala su veliki uspjeh"

Foto: Guliver Image/Getty Images

GOTOVO nevjerojatno zvuči podatak da ta silna, velika i moćna Danska nema niti jednu jedinu olimpijsku rukometnu medalju. Dva europska zlata, a možda od sutra (nedjelje) i treće, brojna europska i svjetska srebra i bronce, no nijedno olimpijsko odličje. Za mnogo toga su si i sami krivi, no za jedne Igre, za medalju koju su si već unaprijed upisali kriva je bila Hrvatska, a ponajviše njeno lijevo krilo Goran Šprem.

Tog sparnog kolovoškog dana u Pekingu 2008., Hrvatska i Danska vodili su jednu od svojih bezbrojnih epskih bitaka za ulazak u polufinale olimpijskog turnira. Kao i gotovo uvijek kad bi se sastajale te dvije reprezentacije, u pitanju je bila drama. I ta drama je trajala sve dok ju nije okončao Goran Šprem, adut Line Červara, krilo koje je u drugom poluvremenu s klupe uništilo Dance, a Hrvatskoj kupilo kartu za polufinale.

Goran Šprem danas je rukometno umirovljen, no itekako rukometno zainteresiran i naravno da je poput većine Hrvata popratio jučerašnji šokantni poraz od Danske u polufinalu EP.

"Jako mi je bilo teško nakon jučerašnjeg poraza. Dečki su igralo čitav turnir jako dobro i zaslužili su to polufinale. I protiv Danske su igrali odlično. No, nesreća, gomila peha, Čupkova prečka, nekoliko promašenih zicera i nekoliko Landinovih briljantnih obrana odlučilo je utakmicu", rekao je Šprem za Index.

Evidentno je bilo da Danci kao domaćini jesu imali lagani sudački vjetar u leđa, no mislite li da je njemački sudački par svojim odlukama kreirao konačan rezultat ili smo za poraz ipak krivi mi sami?

"Da, znali smo i prije početka utakmice da će nekoliko odluka koje su li-la vjerojatno češće otići na dansku stranu nego na našu. Ipak su oni domaćini i sve su podredili osvajanju zlata na ovom prvenstvu. No nikako se ne slažem da smo pokradeni i da su suci utjecali na rezultat. Kako rekoh, bilo je nekoliko pogrešaka, čudnih odluka koje su se mogle i drugačije dosuditi, no isto tako bilo je i par pogrešaka koje su otišle na našu stranu. Moramo biti pošteni i priznati da smo naletjeli na strašno moćnu Dansku koju je užasno teško pobijediti, posebice na njenom terenu pred ovako prepunom dvoranom. Da biste porazili takvu ekipu mora se taj dan puno toga poklopiti i morate imati i puno sreće. Nas je baš sreća napustila kad je bilo najvažnije. Na plus dva početkom drugog poluvremena imamo sedmerac i dva igrača više. Promašujemo sedmerac, promašujemo par zicera, Landin se razbranio i umjesto da odemo na 5, 6 razlike, Danci preokreću rezultat i do kraja čuvaju vodstvo. Nikako ne bih želio apostrofirati niti jednog od naših momaka kako krivca, sigurno ne Čupića. Rukomet je kolektivan sport baš radi kvalitetne suradnje čitavog kolektiva mi i jesmo dolazili u te šanse i zarađivali sedmerce. No eto, šteta."

Istina je da je Hrvatska godinama pri vrhu, no ne i na samom vrhu. Silna polufinala i brojne medalje, ali fali ono najsjajnije. Na njega čekamo punih 10 godina. Istina, najčešće su kobni bili po naše planove Francuzi, no u međuvremenu su zlata osvajali i drugi. Dvaput baš ti Danci, dvaput Španjolci i jednom Nijemci. Tako da se ne možemo baš vaditi da smo eto imali nesreću da igramo rukomet baš u vrijeme nepobjedive Francuske. Činjenica je da smo dobri, da smo odlični, ali da ipak nismo najbolji. Slažete li se?

"Pogledajte koliki su budžeti rukometnih saveza država koje ste sad spomenuli. Koliko te zemlje ulažu u rukomet, u sport općenito, a koliko mi. Pogotovo Nijemci kojih već dugo vremena nema nigdje u rukometu. A mi smo godinama na vrhu. Pazite, od Portugala 2003. mi na samo dva turnira nismo igrali polufinale, a i to jedno, u Njemačkoj 2007. bilo je splet samo užasno nesretnih okolnosti jer smo baš tada igrali možda i najbolji rukomet. Mi danas polufinala smatramo neuspjehom. To je suludo. Mi Hrvati smo skloni euforiji i pretjerivanju, kako poslije pobjeda, tako i poslije poraza. Ili nekoga pretjerano slavimo ili napadamo. Govoriti o brončanim medaljama kao neuspjesima je nerazumno i razmaženo. U redu, možemo mi pričati da li je nešto moglo biti bolje, da li se nešto moglo drugačije odraditi, što je trebalo napraviti da bi se postigao neki iskorak, no to je stvar za stručne analize i mi na takva pitanja nećemo vjerojatno nikad dobiti pravi odgovor."

Slažete li se da je Slavko Goluža inzistiranjem na pomlađivanju reprezentaciju lišio usluga nekih igrača koje bi reprezentaciji sigurno pomogli u lovu na to godinama sanjano zlato? Trebaju li igrati najbolji, bez obzira koliko su stari?

"Naravno da trebaju igrati najbolji. Međutim, tko su ti najbolji subjektivno je pitanje. I zato trebamo vjerovati kako odlukama saveza koje je postavilo na izborničku klupu Slavka Golužu, tako i odlukama samog Goluže koji mislim radi sve u najboljoj namjeri. Jer na koncu, pa nitko nije lud raditi protiv sebe. Tako da mislim da je Goluža zvao u reprezentaciju sve one za koje je smatrao da su ovog trenutka najbolji. Ponavljam, sve je to stvar subjektivne procijene. Svaki od nas bivših igrača je naravno bio ljut i razočaran kad ga se nije pozvalo u reprezentaciju i svaki je od nas smatrao da je mogao igrati barem još koju godinu. No, treba biti realan. A i da smo jučer pobijedili, danas nitko ne bi pričao o problemu pomlađivanja."

Može li Hrvatska sutra do bronce?

"Da. naravno da možemo. Ta bronca ako ju osvojimo biti će veliki uspjeh. Pazite, mi zadnjih nekoliko turnira gubimo polufinalne mečeve, no redovito osvajamo medalje. Što znači da smo karakterno veoma jaki i vjerujem da će taj karakter i sutra igrati presudnu ulogu i da ćemo osvojiti medalju". 

Pročitajte više:

> Predsjednik Danskog rukometnog saveza odgovorio Goluži: "Čini se da životinje u Hrvatskoj žive jako dobro"

> Španjolci nabrijani: "Hrvati su nam uzeli broncu u Srbiji, spremamo osvetu!"

> Čupić: Ne znam što se događa, nikad nisam igrao slabije! Alilović: Danci su imali sreće

> Goluža objasnio uvrijeđenim Dancima: Bio sam u emotivnom stanju. Govorio sam iz srca!

> Kaleb: Alilović je trebao ranije na klupu, a olako smo se odrekli Lackovića

> Čitatelji Indexa: Golužina momčad vadi se na suce da prikrije luzerski mentalitet koji je prati već duže vrijeme