Foto: AFP
NAKON što smo vam predstavili kako će Hrvatska igrati protiv Srbije na Maksimiru, donosimo i razmišljanja srpskih novinara uoči povijesne utakmice.
Kolege koji prate srpsku reprezentaciju pitali smo:
1. Kakve su šanse Srbije u Zagrebu?
2. Kako će Srbija izgledati na Maksimiru i tko je najveća opasnost za Hrvatsku?
3. Postoje li naznake da bi se srpski navijači mogli pojaviti na Maksimiru?
4. Može li Srbija doći barem do drugog mjesta nakon što je u četiri utakmice osvojila samo četiri boda?
5. Podržavaju li radikalno Mihajlovićevo podmlađivanje momčadi?
Blic, Igor Velimirović
1. Šanse Srbije nisu male jer Srbija po pravilu igra motivirano i kvalitetno protiv velikih i jakih rivala kakva je Hrvatska. Naravno, Hrvatska je favorit, zbog bolje momčadi, ali i boljih rezultata i domaćih navijača. Ipak, motivacija Mihajlovića koji forsira izjavu "sve osim pobjede Hrvata je iznenađenje" čime oslobađa pritiska momčad, može biti od velike pomoći. Ne misle navijači, mediji i stručnjaci da imamo velike šanse 22. ožujka, ali ne treba nas ni otpisivati. Ako ponovimo igru iz Skoplja, petica nam ne gine, a ako budemo igrali kao protiv Velsa ili Belgije (prvo poluvrijeme) onda je sve moguće, pa i povoljan rezultat, a zašto ne i trijumf!?
2. Dejan Stanković će najvjerojatnije konkurirati u Zagrebu, kao iznenađenje. Najviše se, ipak, uzdamo u provjerenu, kvalitetnu obranu (Kolarov, Ivanović, Nastasić, Subotić, na golu Stojković), a također Dušan Tadić iz Twentea je sjajan igrač, kao i Filip Đuričić iz Heerenveena. Problem su napadači jer nemamo klasnog golgetera, mislim ipak da će priliku dobiti Nikola Đurđić iz Greuther Furtha (trenutno u najboljoj formi), iako je Sinišin miljenik partizanovac Ščepović. Najveća opasnost su, dakle, Tadić i čvrsta obrana.
3. Ne, navijači Srbije organizirano sigurno neće doći u Maksimir, to su prazne priče, a hoće li netko od Srba iz Hrvatske, kojih tamo nema malo, doći na tribine to je očekivano, naravno bez srpskih obilježja na tribinama, jer to nije prikladno za trenutak, kao ni obrnuto na Marakani, kada Hrvatska bude gostovala.
4. Drugo mjesto? Srbija će ostati bez svake šanse ako izgubi u Maksimiru. Ako pobjedi u potpunosti se vraća u igru, u slučaju neriješenog rezultata, kakve-takve šanse, ali minimalne, ostaju.
5. Podmlađivanje je neminovno jer izvan momčadi je nekoliko iskusnih igrača, koji su potiskivali supertalentirane Tadića, Đuričića, Nastasića, Lazara Markovića (ne igra u Maksimiru) tako da to i nije veliki hendikep (osim Nemanje Vidića, koji još može dosta pružiti), ali jest, po mnogima, pravi put ka većim rezultatima u narednom periodu. Zbog toga trpe rezultati, ali to će se u budućnosti, vjerujemo, vratiti na velikim natjecanjima.
B92, Vladimir Novaković
1. Hrvatska je nešto kvalitetnija, što je uz dvije objektivne prednosti – domaći teren i mnogo bolju poziciju u skupini, stavlja u poziciju favorita. Budući da neriješeni rezultat nikako ne odgovara Srbiji, logično je očekivati nešto otvoreniji nastup Mihajlovićeve momčadi. Nisam impresioniran hrvatskom obranom, mislim da vam je to najslabiji dio momčadi, ali ofenzivni dio je zaista odličan. Rakitić me je impresionirao protiv Koreje, Mandžukić ima nevjerojatan osjećaj za gol, a pogodak na Old Traffordu će vjerojatno podići samopouzdanje Modriću. Čini mi se da ovako duboku momčad niste imali još od 1998, posebno u napadačkom dijelu momčadi.
Vrlo važna je i specifičnost utakmice zbog svega što se događalo tokom i poslije raspada SFRJ. Utisak iz Beograda je da je Hrvatska znatno opterećenija tim izvansportskim faktorom, što se često pokazuje u duelima nacionalnih timova – mnogi ovdje vjeruju da je i u kvalifikacijama za Euro 2000., a i u nekoliko situacija u vaterpolu, košarci, čak i rukometu, pretjerana želja sputavala hrvatske momčadi.
Tu je ključna uloga izbornika, i inače vjerujem da je u reprezentativnom nogometu posao izbornika više motivatorski nego taktički, a u ovakvim utakmicama to posebno dolazi do izražaja. S te strane mi je Mihajlović velika nepoznanica, a na drugoj strani mi Štimac ne ulijeva mnogo povjerenja. Da je Bilić ostao na klupi, mislim da bi prednost Hrvata bila mnogo veća nego ovako.
Hrvatska je pokazala jednu veliku prednost u odnosu na Srbiju kada igra s reprezentacijama visoke klase – nedostatak straha. To je vjerojatno ključni razlog tako velikog broja pobjeda nad Top 10 reprezentacijama. Srbija po pravilu u takve mečeve ulazi preplašeno i sa stavom da je neriješen rezultat i kod kuće odličan, pa po pravilu s prvim favoritom skupine kod kuće igra 1:1, a na strani gubi bez mnogo otpora. Međutim, protiv Hrvatske faktor straha ne postoji, zbog općeg utiska o sličnosti u kvalitetu, i realno je očekivati mnogo bolje izdanje srpskog tima. Tijekom Eura prošlog lipnja hrvatska momčad dobivala je velike pohvale navijača u Srbiji zbog odnosa prema nacionalnom dresu, do te mjere da su "Vatreni" navođeni kao uzor, a iskreno sam bio šokiran brojem ljudi koji su žalili kada su vas Španjolci izbacili.
Neriješeno mi u ovom trenutku djeluje najrealnije. Neriješeno očekujem i u Beogradu.
2. Mihajlović kao izbornik zna iznenaditi – na svojoj uvodnoj turneji, neposredno pred Euro 2012, on je u tri utakmice uigravao sistem s tri igrača u obrambenoj liniji, što je u tom trenutku bilo dosta kontroverzno, ali mi djeluje prilično smisleno zbog tipa igrača kojima Srbija raspolaže. Onda se već na startu kvalifikacija vratio u staru varijantu s četiri igrača nazad. Međutim, ne bi me iznenadilo da na Maksimir izađe s tri centralna defenzivca i dva beka koja bi pokrivala cijeli bok.
Srbija je izuzetno opasna iz prekida, bilo da su u pitanju direktni udarci na gol ili centaršutevi. U takvim situacijama pred golom suparnika su obrambeni igrači, od kojih gotovo da nema nijednog koji nije navikao da postiže golove. Sasvim je drugačija situacija iz igre – Srbija godinama unazad ima problema s napadačima, a situaciju otežava Mihajlovićev izbor igrača, jer oni koji u svojim klubovima daju golove igraju malo ili nimalo. Drugi problem je što ofenzivni vezni igrači nisu dovoljno brzi za kontre, niti iskusni i uigrani da se na njih može potpuno osloniti u kreiranju prilika za gol. Međutim, koliko god da je uzorak mali, čini se na osnovu utakmice na Cipru da "nizozemska" linija Đuričić – Tadić – Sulejmani može biti izuzetno opasna ako dobije pravu priliku.
Najveći problem srpskog nogometa u prethodnih 15 godina je potpuni nedostatak playmakera. Zvuči bizarno kada se u obzir uzme povijest, jer je Srbija uvijek imala dobre kreativne vezne igrače, ali od Piksija Stojkovića do danas bukvalno takvih nogometaša nema. Nadam se da će Đuričić uspjeti vratiti kreativnost veznom redu Srbije u narednom periodu.
3. Iskreno se nadam da navijači dvije reprezentacije neće vidjeti zabranu prisustva gostujućih navijača kao dodatni izazov. Potpuno se slažem s odlukom UEFA-e, HNS-a i FSS-a da se nepotreban rizik izbjegne, situacija u ovom regionu je još uvijek daleko od normalne i unutar samih država, a posebno kada se dvije države sastanu.
Dobra stvar je u tome što hard core navijači Zvezde i Partizana ne prate reprezentaciju organizirano. To značajno umanjuje opasnost od ispada. Realno, bio bih iznenađen ako se u ovom (a i u kasnijem beogradskom) meču dogodi ijedan bitniji incident i siguran sam da će se i oni navijači Srbije koji uspiju ući na stadion truditi ostati neprimijećeni. Time bi nam svima učinili veliku uslugu, jer ne bih volio da čitanost sajta B92 raste na neredima i nesreći ljudi.
4. Mislim da je Srbija u vrlo teškoj situaciji, ne zbog toga što ne vjerujem da može pobijediti Hrvatsku ili Belgiju, već zbog toga što imam utisak da ostale tri momčadi nisu dovoljno snažne da bi oduzele dovoljno bodova favoritima, a sa zaostatkom od šest bodova Srbiji je neophodna pomoć Škota, Velšana i Makedonaca.
Još na izvlačenju smatrao sam Belgiju prvim favoritom grupe, jer od njih očekujem da narednih 5-6 godina budu vrlo blizu europskom vrhu, sa sjajnom generacijom i veoma kvalitetnim igračima na svim pozicijama. Za njih radi i vrijeme, Lukaku, Hazard, De Bruyne i Courtois su još veoma mladi, a i oni iskusniji tek su ušli u najbolje godine.
Hrvatska ima bogato iskustvo s kvalifikacijama i vrlo često igra velika natjecanja i teško mi je povjerovati da u preostalim utakmicama može izgubiti toliko bodova da finiš grupe bude neizvjestan. Jedini način da se Srbija vrati je da oba puta pobijedi Hrvatsku. Mislim da to nije mnogo vjerojatno.
5. Podmlađivanje je bilo neophodno, dileme tu nema. Iz prethodne selekcije povukli su se svi ključni igrači, igra nije napredovala, a iz prethodnih nekoliko generacija izašlo je malo vrhunskih igrača. Pitanje je da li je Srbija s ovako podmlađenim timom spremna boriti se za plasman na velika natjecanja. Podmlađivanje bi vjerojatno prošlo glatkije da su neki od ključnih igrača prethodne generacije još uvijek tu. Problem je u tome što upravo oni koji bi bili najkorisniji za uvođenje ovih mladih momaka u svijet reprezentativnog fudbala, kao Vidić i Stanković, završili karijeru u državnoj momčadi.
Mondo, Predrag Vujić
1. Šanse Srbije nisu prevelike u Zagrebu, ali srpska reprezentacija je uvijek igrala dobro velike utakmice. S obzirom na to da je mlad tim moguće je da će podleći pritisku, jer je u ovdašnjoj javnosti želja da se na Maksimiru "pogine" za dres. Opet, baš ta mladost može biti prednost, jer, realno, mi nemamo što izgubiti. A i znate onu priču o "srpskom inatu"...
2. Mihajlović neće mnogo miješati karte u odnosu na neke ranije utakmice. Tko će igrati? To je najteže pitanje koje ste nam mogli postaviti, jer je od svibnja pozvao 48 različitih nogometaša!
Stojković - Ivanović, Nastasić, Subotić, Kolarov - Kuzmanović (Radosav Petrović), Tošić, Sulejmani, Tadić - Đuričić, Đurđić.
Povratak Nemanje Vidića i Dejana Stankovića u momčad mogla bi da bude najveća opasnost za Hrvatsku. Ali, opustite se...
3. To što se pojavilo u pojedinim hrvatskim medijima da će doći srpski navijači, nema apsolutno nikakve veze s istinom. Iz više razloga. Prvo, ne postoji organizirana navijačka podrška reprezentaciji Srbije, drugo, nezamislivo je da Grobari, Delije, Radovci... idu zajedno na gostovanje (pa, makar to bilo i u Zagrebu), a čak da se to i dogodi teško da bi ovdašnja i vaša policija "spavale", odnosno nema nikakve teorije da im dopuste prijelazak preko granice. Također, veliko je pitanje kako bi došli do ulaznica (moguće je da postoji neka navijačka "veza"), ali u ovom slučaju, teško da takva veza radi.
4. Upravo će utakmica u Zagrebu dati odgovor na pitanje koliko može srpska reprezentacija. Ako Srbija pobijedi, sve je moguće, pa, i da "Orlovi" budu drugi u skupini.
5. Apsolutno podržavam odluku Mihajlovića o podmlađivanju momčadi.
Sportal, Vladimir Šoškić
1. Šanse Srbije je teško procijeniti. Utakmica u Zagrebu će biti najveći ispit za ove mlade igrače. Mihajlović je napravio hrabre poteze, odrekao se iskusnih Nikole Žigića i Marka Pantelića. Najveći dio momčadi koji istrči na travu Maksimira činit će mladi nogometaši, u koje Mihajlović vjeruje više nego kompletna sportska javnost u Srbiji. Ako "Orlovi" izdrže početni pritisak, mogu doći do rezultata. Mladost momčadi može u Zagrebu biti i plus, koliko je i minus.
2. Očekujem da Mihajlović odigra u formaciji 4-2-3-1.
Stojković, Ivanović, Subotić, Nastasić, Kolarov, Ignjovski (Stanković), Kuzmanović, Đuričić, Tadić, Z. Tošić, Šćepović (Đurđić).
3. Srpskih navijača neće biti, to je samo dizanje nepotrebne tenzije. Organizirano većina navijačkih skupina, odnosno, one najveće ne dolaze ni u Beograd na utakmice reprezentacije, pa tako ih neće biti ni u Zagrebu. Moguće je da će netko privatno i doći na stadion, ali se sigurno neće javno deklarirati na stadionu kao navijač Srbije.
4. Šanse postoje, a dok god su one tu, Mihini momci moraju vjerovati i u čudo - prvo mjesto. Mentalitet pobjednika njegovi igrači mogu stvoriti u Zagrebu. Sigurno da bi pobjeda u toj utakmici dala krila i ono što je najpotrebnije reprezentaciji u ovom trenutku podršku navijača.
5. Podmlađivanje je prava stvar. Bilo je krajnje vrijeme da netko to napravi. Sjetimo se samo Francuske i poraza u kvalifikacijama za SP 1994. Podmlađena momčad se četiri godine kasnije popela na krov svijeta.