Bosman je napokon doživio zadovoljštinu da je netko od njegovih kolega-nogometaša aktivno stao na njegovu stranu i odlučio pomoći:"Stao sam na žulj najmoćnijoj nogometnoj organizaciji na svijetu, koja je učinila sve da me izolira i upropasti. Da mi je svaki klub koji je profitirao na mom presedanu, i koji nije morao platiti niti eura odštete za igrača kojeg je doveo bez ugovora, na račun za svaki takav transfer uplatio samo jedan euro, nikad ne bih bankrotirao niti osiromašio. Ovako, da nemam karakter te čvrstine, odavno bih počinio samoubojstvo".
Godine 1995. Belgijac je revolucionarnom presudom na Europskom sudu pravde donio sportašima iz zemalja Europske unije mogućnost da bez odštete napuštaju klubove u slučaju da im istekne ugovor. Ranije su se i u takvim situacijama plaćale naknade. Od 15. prosinca 1995 godine, kada je Bosman dobio sudski proces protiv Europske nogometne federacije (UEFA), nogometaši i ostali sportaši podložni su zakonima radnog prava Europske unije kao i svi drugi radnici. Svojom je teškom borbom Belgijac napunio džepove nogometašima i njihovim menadžerima, obzirom da je razlika koja je išla na račune klubova završila u njihovim novčanicima.
Sve to Bosman je, očito oštroumniji od velike većine svojih kolega, pokrenuo zato što mu je njegov ondašnji klub, belgijski Liege, onemogućio transfer u francuski Dunkerque tražeći preveliku odštetu. Sud u Luksemburgu nakon petogodišnjeg je procesa okončao "slučaj Bosman" s rješenjem od 146 članaka. Bosmanova optužnica usvojena je po svim točkama, presuda je donesena pravomoćno i nije oboriva. Akt pod imenom RS C-415/93, Slg 1995, I-4921 izazvao je doslovno pravi potres. Mnogi nogometni radnici prozvali su ga istinskom katastrofom za nogometne klubove, pogotovo klubove-stvaratelje igrača. Koliko god dobroga Bosman napravio nogometašima, toliko katastrofalnim izgleda njegov privatni život posljednjih petnaestak godina. Danas živi u besparici, s alkoholičarskom prošlošću i poreznim dugovima.
"Da nemam karakter odavno bi počinio samoubojstvo"
"Mala mi je bila korist od toga što sam napravio. Od Belgijskog sam nogometnog saveza dobio odštetu od 400 tisuća eura. Većina je toga otišla na skupe odvjetnike. Ostalo je za malu kućicu u blizini roditeljskog doma, u Liegeu. Napokon sam iselio iz garaže svojih roditelja, koju sam silom prilika pretvorio u vlastiti stan", koji je nedugo nakon sudskog procesa zbog ozljede završio karijeru. "Borio sam se za svoja prava, za igranje nogometa. No onda je to eskaliralo do neslućenih granica. Napadali su me i prijetili mi svi: Uefa, Belgijski nogometni savez, Udruženja europskih klubova... Zarekao sam se u tom trenutku da ću ići do kraja. Tada više ne samo za svoje, već i za prava svih ondašnjih i svih budućih nogometaša."
Bosman i dalje neće reći da danas žali zbog svega što je proživio i napravio, ali gorčinu definitivno osjeća. "Iz Udruženja profesionalnih nogometaša (FIFPro) obećali su mi još 1997. godine da će mi isplaćivati godišnju pripomoć u iznosu od 25 tisuća eura. To se nikad nije dogodilo. Dobivao sam samo povremene donacije, zbog kojih su mi se na vrat nakalemile belgijske porezne vlasti. Često se pitam gdje je nestala podrška od kolega. Zabavljam se time", rekao je Bosman otvoreno priznavši: "Učinio sam za nogometaše nešto što nikad niti jedan sindikat nije uspio učiniti za svoje radnike. Danas imate slučaj da 11 stranaca isto vrijeme igra na travnjaku, osam ih sjedi na klupi, a još 11 na tribinama. I svi su oni za to jako dobro plaćeni. Zahvaljujući meni! Ne želim ništa više od priznanja."
Bosman nije imao sreće niti u privatnom životu. Iza njega su dvije rastave braka, te teška ovisnost o alkoholu. "Da, bio sam alkoholičar. Dugo je vremena trebalo da bih si to sam priznao. Bez alkohola moje su se ruke tresle. Nakon dvije čaše pića smirile bi se. Danas znam da je alkohol bolest. Ponosan sam što sam je pobijedio: Od 27. prosinca 2007. godine nisam popio niti kap alkohola." Nije to bilo sve od zdravstvenih problema. U listopadu 2007. godine operirao je kuk i sada se kreće zahvaljujući umjetnom. Probleme mu je donijela i odluka poreznih vlasti da mora platiti 100 tisuća eura globe jer nije prijavljivao donacije koje je dobivao. Kaznu je počeo otplaćivati na rate, a svakog mjeseca plaća dvije tisuće eura.