Video - Mitsko finale u Ateni: Rastavljanje Barcelone na proste faktore i čudesni Dejin lob

U POSLJEDNJIH pola stoljeća, Milan i Barcelona sastali se se 13 puta u kontinentalnim natjecanjima. Španjolci su upisali pet pobjeda, Talijani četiri, a četiri puta susret je završio remijem. Interesantno, Barcelona je uspješnija na gostujućem terenu, gdje je upisala tri pobjede, remi i dva poraza, uz gol razliku 9:7, dok je na Nou Campu Blaugrana ostvarila dvije pobjede, tri remija i jedan poraz. Na neutralnom terenu sastali su se tek jednom, a tada je Milan u onom opjevanom finalu Lige prvaka slavio s nestvarnih 4:0.

Nezaustavljivi Mađar Kubala srušio Milan u osmini finala Kupa prvaka

Za prvi dvoboj ova dva europska nogometna velika moramo se vratiti 53 godine u prošlost, u vrijeme kada je Liga prvaka, odnosno tadašnji Kup prvaka bio tek petogodišnjak. Real je nakon četiri uzastopna naslova u sezonu 1959./1960. ponovno ušao kao favorit, a u finalu je sa 7:3 na krilima četverostrukog strijelca Puškaša i trostrukog Di Stefana razmontirao Eintracht iz Frankfurta. Barcelona je ispala u polufinalu od Reala sa dvaput po 3:1, a prethodno je osmini finala odmjerila snage s Milanom. U njihovoj prvoj povijesnoj međusobnoj utakmici, 4. studenog 1959. godine Barcelona je pred 54 tisuće gledatelja na San Siru slavila s 2:0. Milan je igrao u sastavu: Ghezzi, Fonatan, Zagatti, Liedholm, Maldini, Occhetta, Bean, Galli, Altafini, Grillo i Danova, a Barcelona: Rammallets, Olivella, Rodri, Gracia, Segarra, Gensana, Verges, Evaristo, Martinez, Suarez i Villaverde. Sve je bilo riješeno u prvih 20 minuta. Verges je zabio u 12., Luis Suarez u 16. minuti i Španjolci su se s velikom prednošću vratili kući. U uzvratu na Nou Campu tri tjedna kasnije 70 tisuća gledatelja svjedočilo je senzacionalnoj partiji Barcelone i 5:1 pobjedi. Tri gola zabio je Mađar Laszlo Kubala, a po jedan dodali su Segarra i Czibor. Utješni gol za Milan zabio je Ferrario.

Mitsko finale u Ateni: Rastavljanje Barcelone na proste faktore i čudesni Dejin lob

Do sljedećeg dvoboja ove dvije momčadi i mitskog finala Kupa prvaka na stadionu Spyros Luis u Ateni morali smo čekati punih 35 godina. Milan i Barcelona bili su pobjednici svojih skupina, a u polufinalu Talijani su svladali Monaco, dok je Barcelona bila bolja od Porta. Tada se naime igrala samo jedna utakmica u polufinalu, a obje su završile identičnim 3:0 rezultatom. I onda, 18. svibnja 1994. veliko finale. Fabio Capello protiv Barcelona Johana Cruyffa. Fabio je na travnjak poslao Rossija, Tassottija, Panuccija, Maldinija, Gallija, Desaillyja, Savičevića, Donadonija, Bobana, Albertinija i Massara, a Cruyff se suprotstavio u formaciji Zubizarreta, Koeman, Ferrer, Sergi, Nadal, Guardiola, Bakero, Amor, Romario, Beguiristain, Stoičkov. Barcelona je bila favorit za svoj drugi naslov prvaka Europe u samo tri godine, a Milan je s druge strane bio u velikim problema

Prvo je legendarni branič Franco Baresi suspendiran, a zatim i suigrač Alessandro Costacurta, a nije bilo ni Marca van Bastena. Kako je UEFA odredila pravilo da samo trojica stranih igrača mogu nastupati za jednu momčad, Fabio Capello je iz momčadi morao izbaciti Florina Raducioija, Jean-Pierre Papina i Briana Laudrupa. Milan je nastupio u bijelom, gostujućem dresu, koje su gotovo uvijek upotrebljavali u finalima Kupa prvaka, a Barcelona je igrala u klasičnim, crveno-plavim dresovima. Talijani su na početku zagospodarili terenom što je Daniele Massaro i potvrdio, pogotkom na asistenciju Dejana Savićevića, da bi zatim malo prije kraja prvog poluvremena i povećao vodstvo na asistenciju Roberta Donadonija. U drugom poluvremenu Savićević je kaznio pogrešku Barcine obrane i nevjerojatnim lobanjem Zubizzarrette postigao treći Milanov gol, da bi osam minuta kasnije Marcel Desailly zabio za konačnih epskih 4:0. Kritičari su Milanov nastup ocijenili najboljim u povijesti Kupa prvaka, a Desailly je postao prvi igrač koji je osvojio Ligu prvaka dvije godine za redom s različitim klubovima.

Leeds i Milan izbacili Barcelonu iz natjecanja po skupinama: Rivaldo nije mogao sam

Sedam godina kasnije ždrijeb je Milan i Barcelonu spojio u skupinu H Lige prvaka, zajedno s Leedsom i Bešiktašom. Nakon šest utakmica Milan je s 11 bodova osvojio prvo mjesto, Leeds je s devet bio drugi, a Barcelona s osam tek treća. Leeds je Barceloni uzeo dva boda, a Milan čak pet. U prvom međusobnom dvoboju 26. rujna 2000. godine Milan je šokirao Nou Camp, pobijedivši s 2:0. Za Barcelonu su igrali Dutruel, Reiziger, de Boer, Abelardo, Sergi, De La Pena, Cocu, Gerard, Kluivert, Rivaldo i Simao, a za Milan Dida, Maldini, Costacurta, Chamot, Coco, Albertini, Gattuso, Giunti, Ambrosini, Ševčeko i Bierchoff. Strijelci za pobjedu Talijana bili su Francesco Coco u 45. i gorostasni Nijemac Oliver Bierhoff. Dva tjedna kasnije u uzvratu bilo je čak 3:3. Tri puta vodili su domaćini, a tri puta rezultat je stizala Barcelona. Za Milan su strijelci bili Albertini dvaput i Jose Mari, a za Barcelonu je tri puta zabio legendarni  Rivaldo, od toga čak dvaput iz slobodnog udarca.

Ševčenko i Milan namučili Katalonce: Rossonere u finalu zaustavio Liverpool

U sezoni 2004./2005. Milan i Barcelona ponovno su igrali zajedno u skupini Lige prvaka, uz Šahtar i Celtic. I Talijani i Španjolci prošli su dalje. Prvi međusobni susret odigrao se 20. listopada 2004, a Milan je na San Siru slavio s 1:0. Strijelac jedinog pogotka na utakmici bio je Andrij Ševčenko. Inače Rossonere je Ancelotti poslao na travnjak u sastavu: Dida, Cafu, Maldini, Nesta, Stam, Gattuso, Seedorf, Pirlo, Kaka, Ševčenko, Inzaghi, a Rijkaard Barcelonu u formaciji: Valdes, Belletti, Marquez, Puyol, Oleguer, Xabi, Ronaldinho, van Bronckhorst, Deco, Larsson, Etoo. Dva tjedna kasnije Barcelona je 2:1 uzvratila Talijanima za poraz na San Siru. Poveli su doduše Milanisti golom Ševčenka, da bi Samuel Etoou 37. i Ronaldinho u 89. preokrenuli rezultat za pobjedu Blaugrane. Te sezone Barcelona je ispala u osmini finala od Chelsea, a Milan je igrao ono slavno istanbulsko finale gdje je ispustio 3:0 vodstvo i na kraju izgubio na jedanaesterce od Liverpoola. Tragičari Rossonera bili su Serginho, Pirlo i Ukrajinac Švečenko koji je promašio posljednji kazneni udarac.

Ronaldinho i Etoo`o odveli Barcelonu preko Milana i Arsenala do naslova prvaka Starog kontinenta

Već sezonu kasnije bili smo svjedoci novog sudara Milana i Barcelone i to u polufinalu Lige prvaka. Prvi strijelac natjecanja Andrij Ševčenko s devet golova vukao je Milan kroz skupinu i preko Bayerna i Lyona u knockout fazi, dok je Barcelona na krilima Ronaldinha i Etooa gazila sve protivnike redom, do polufinala preko Chelsea i Benfice upisavši sedam pobjeda i tri remija. Prvom polufinalnom susretu domaćin je bio Milan, a Ancelotti je izveo najbolji mogući sastav: Dida, Kaladze, Nesta, Stam, Gattuso, Seedorf, Pirlo, Kaka, Seginho, Ševčenko i Gilardino, dok je Frank Rijkaard na teren San Sira poslao Valdesa, Marqueza, Puyola, Edmislona, Oleguera, Ronaldinha, Bronckhorsta, Bommela, Iniestu, Giulyja i Eto`oa. Barcelona je bila bolji suparnik, a nakon što je u 57. minuti Ronaldinho izmiješao obranu Milana, omaleni Ludovic Giuly zabio je za pobjedu Blaugrane. Dugo su se u Milanu nabrijavali na uzvrat u Barceloni, tamo su tradicionalno igrali sjajne utakmice, međutim ovaj put nedostajalo je i sreće, a Frank Rijkaard je poučen poviješću sasvim zatvorio utakmicu. Dvoboj je završio 0:0 i Barcelona je prošla u finale, gdje je s 2:1 svladala Arsenal i nakon 13 godina osvojila naslov najbolje momčadi na Starom Kontinentu.

O ovogodišnjim dvobojima Barcelone i Milana već smo pisali