MARIO ANČIĆ je na vrhuncu karijere bio jedna od najvećih nada u svijetu tenisa. Osvojio je broncu na Olimpijskim igrama i Davis cup, a 2006. godine bio je sedmi igrač svijeta.
Ipak, profesionalna teniska karijera propala mu je zbog teške bolesti. U razgovoru za HRT-ovu emisiju U svojem filmu opisao je najteže trenutke u životu.
"Život vam podijeli karte. To sam podnio kao sportaš"
Ančić posljednjih 8 godina živi i radi u SAD-u i to na Wall Streetu. U Hrvatskoj je završio Pravni fakultet, a na Columbusu je i doktorirao.
"Život vam jednostavno podijeli karte, na vama je da igrate. Obrazovanje je bilo ključ, ono mi je dalo drugu šansu u životu nakon tenisa. Imao sam želju dokazati se u nečem novom, a bez obrazovanja to ne bi bilo moguće. Bilo je novo, ali i uzbudljivo", rekao je bivši hrvatski reprezentativac.
Opisao je i kako izgleda put od vrhunskog tenisača do pripravnika i partnera u investicijskom fondu.
"Morao sam dovesti ego u red, ali mi je sport tu izuzetno pomogao. Pomogao mi je učiti da uvijek ima uspona i padova, da sam sad na početku i da moram učiti na isti način na koji sam učio tenis. Trebalo je pregrmjeti probleme, ali sam odradio sve obveze u Hrvatskoj. Kasnije sam, neplanirano, završio u SAD-u", dodao je.
Kaže da se takvom razvoju nikad nije mogao nadati: "Da mi je netko prije deset godina rekao da ću raditi u investicijskoj banci, rekao bih mu da ode na psihijatriju. Kao tenisač sam razmišljao samo o idućem Grand Slamu, olimpijskim igrama, turniru, kako se poboljšati. Sport je bio sve što sam ja znao i htio do 23. godine kada je došlo do ozljeda i bolesti. Proveo sam više vremena u oporavku i po bolnicama nego na terenu. Došlo je u jednom trenutku vrijeme da si priznam da je vrijeme da krenem u nešto drugo."
Godinu dana ležao je u krevetu
Kaže kako mu se svijet okrenuo naopačke kada je saznao da boluje od mononukleoze: "Kada operirate nešto kao Ivica Kostelić ili neki drugi vrhunski sportaš, onda uskoro krene i oporavak i trening. Boli, ali idete dalje i pokušavate se vratiti, nije se život u potpunosti promijenio. Meni je bilo drugačije, ovo su ipak problemi sa zdravljem. Nisam mogao ništa. Od tipa s 23 godine koji je osam sati dnevno imao treninge, teretane i mečeve, došao sam do toga da sam u krevetu proveo godinu dana."
Ipak, sport mu je pomogao i u nošenju s tom traumom. "Htio sam igrati na pet olimpijskih igara, to mi je bio pokretač. Kada se ovo dogodilo, to sam shvatio kao izazov, baš poput onih u sportu. Rekao sam sam sebi da imam problem koji moram riješiti, kao stotine drugih u karijeri", dodao je Ančić.
"Imponira mi da sam igrao u eri Đokovića, Nadala i Federera. Dobivao sam ih i gubio. Sve je počelo kao sport, a kasnije smo razvili prijateljstva. S tim ljudima ste 11 mjeseci, toliko traje sezona. Bez obzira na to što ste suparnici, počnete shvaćati da van terena morate biti spremni pojesti večeru i popiti piće", zaključio je.