HRVATSKA je u posljednjem kolu skupine D pobijedila Ukrajinu 90:85 i kao treća u skupini u osmini ići će na drugoplasiranu reprezentaciju iz grupe C. Glavni cilj je bio pobijediti Ukrajinu bilo kojom razlikom i tako izbjeći četvrto mjesto, što bi nam u prvoj rundi nokaut faze donijelo vjerojatno prvog favorita turnira Srbiju. No, u samoj završnici Hrvatska je lako mogla i do drugog mjesta, što bi onda značilo nešto teži ždrijeb u potencijalnom četvrtfinalu.
Prvo je Bojan Bogdanović namjerno promašio slobodno bacanje kod vodstva 90:83, dakle za osam razlike, što je moglo biti taman dosta za osvajanje drugog mjesta u skupini, a potom Hrvatska nije napadala ukrajinskog razigravača Isuufa Sanona koji se dogovarao s klupom i na isteku napada Bogdan Bliznjuk položio je za konačnih 90:85 za Hrvatsku.
Da je Hrvatska pobijedila s osam ili više koševa razlike, bila bi sigurna druga i u osmini finala išla na trećega iz skupine D, što mogu biti Poljska, Češka ili Izrael. Ipak, u stožeru Hrvatske vjerojatno su gledali korak dalje i željeli izbjeći potencijalni sudar sa Slovenijom u četvrtfinalu. Ovako, kostur nokaut faze vodi ih na drugu polovicu u kojoj nema branitelja naslova i Luke Dončića, ali tu su Litvanci i Španjolci.
Svoju analizu o pobjedi Hrvatske, ali i o navodnom kalkuliranju dao je i Roko Ukić, Indexov stalni komentator tijekom Eurobasketa.
U teoriji, nije loša kalkulacija da ciljamo treće mjesto u osmini finala. Od početka sam i ovdje pisao da je svejedno s kojeg mjesta idemo dalje, jer su Finska, Poljska, Izrael i Češka tu negdje po snazi, a treće mjesto potencijalno nam u četvrtfinalu donosi Španjolsku ili Litvu, a ne Sloveniju, na koju bismo išli s drugog mjesta.
Međutim, to ne znači da trebamo biti bahati u osmini finala, vjerojatno protiv Finske. Jači smo sad, i to dosta, nego kad su nas pobijedili u Rijeci, samo s obzirom na sve nedavne rezultate koje smo imali, ne smijemo baš nikoga podcijeniti jer do četvrtfinala Eurobasketa nismo došli još od 2013. godine.
Protiv Ukrajine naša je pobjeda bila i više nego zaslužena. Mogla je biti i većom razlikom, jer su Ukrajinci igrali onako kako je nama odgovaralo, puno nam je neugodnija bila Estonija nego oni.
U utakmicu su ušli ritmom najlošije od svih protivnika dosad. Sve o ritmu cijele utakmice govori broj prekršaja iz prvog poluvremena, ukupno ih je bilo deset u obje ekipe, mi nismo izašli iz bonusa u prvoj četvrtini, oni u drugoj. Vidjelo se da je i jednima i drugima peta utakmica u tjedan dana, defenzivna agresivnost nije postojala. A to je nama išlo u prilog više nego njima.
Svaka reprezentacija dosad napadala nas je trčanjem. Ukrajinci su nam istrčali ravno dvaput u prvom poluvremenu u kontru i samo jednom su nas kaznili iz dotrčavanja.
Napadački je rješavao Svi Mihajljuk na svoj uobičajeni način. Studirao je na Kansasu, odradio preko 200 utakmica u NBA ligi, tako da se znalo kako napada, velikim brojem driblinga i individualnom kvalitetom, on zabija teške koševe protiv bilo kojeg protivnika.
Osim sa Svijem, vidjelo se odmah da trener Ainars Bagatskis cilja Krunu Simona. Napadao ga je s Bogdanom Bliznjukom, naša je logika bila da se povlačimo i puštamo čovjeka da šutira, jer je prije naše utakmice bio na ukupno nula pogođenih trica na turniru u 122 minute na parketu. Taj se taktički rizik nije isplatio, Bliznjuk je protiv nas slavio rođendan, zabio dvije već u prvoj četvrtini.
Veći je problem bio Volodimir Gerun. Opet jedan ozbiljan europski igrač, bio je dvije godine u Unicaji, pa prošle sezone u Turskoj, sad nam je u startu zabio osam poena, dvaput na identičan način kao Nicolo Melli u prošloj utakmici, s poludistance preko Zupca.
Ivica Zubac svoj je dio ovaj put odradio u napadačkom skoku. Već u prvoj četvrtini imali smo četiri napadačka skoka, još tome dodajte i sedam poena Bojana Bogdanovića u izolaciji, to je 15 od naših 20 koševa u prvih deset minuta. Još je jednom bio dobar ulazak Dominika Mavre.
Opet se odmah po prvoj akciji na terenu vidjelo da je raspoložen, već u prvom posjedu našao je Karla Matkovića na (promašenom) zakucavanju, a sve to što je Mavra radio u drugoj četvrtini dosta je podsjetilo na onu utakmicu Gorana Filipovića protiv Švedske u kvalifikacijama.
I tada i sada protivnik je bio u velikom dropu, obrani od pick-and-rolla u kojoj visoki igrač stoji u reketu i čuva obruč. To je lagano podcjenjivanje našeg igrača s loptom - taj put Filipovića, sad Mavre - jer mu protivnik daje da operira tamo gdje je on najjači. Za Mavru je to poludistanca s desne ruke.
Tu se razigrao, dao četiri poena, pa podijelio dva asista, a onda pogodio i svoj tipičan šut, preko ruke, iz lijevog driblinga. Protivnik se nije pripremio za Mavru, dao mu je da napada točno tamo gdje je najjači. Dominik je u super ritmu, u prvom poluvremenu bio je najbolji ne samo po učinku, nego po vibraciji na terenu.
Treba istaknuti i da je Mario Hezonja u tom periodu stavio dvije trice, otišli smo na +9, baš smo se dobro osjećali. Pa smo svejedno upali u svoju uobičajenu rupu, dopustili protivniku da se vrati u utakmicu bez neke posebne promjene.
Aleks Len, koji igra kao stretch četvorka i petica, kao spot up šuter koji čeka samo da primi loptu i odmah šutira, ne sudjeluje previše u igri što je prilično čudno. Ipak se radi o NBA igraču. Tu nam je zabio tricu, jednu divlju pogodio je i Denis Lukašov, tu su anulirali našu prednost i vratili se do poluvremena.
Osim zbog dobrog Mavre, mi smo u plusu bili i zbog lošeg Isufa Sanona. To je igrač koji je maksimalno nepredvidljiv, samo ne znaš hoće biti nepredvidljiv za tebe ili za sebe. U prvom poluvremenu više je bio štetan za Ukrajinu nego za nas. I u drugom je nastavilo u sličnom stilu.
Bojan je pokazao cijelu napadačku paletu, bila je to još jedna vrhunska izvedba jer je napadao na različite načine - kroz dotrčavajuće trice, u prijemu, u promjeni strane prema osnovnoj liniji, dolazio je do koša, do faula, zabijao i iz niskog posta, ma nemam što reći osim da je to bila vrhunska izvedba.
Gerun je nastavio kažnjavati što je Zubac korak previše u pomoći, uredno je pospremao svoje šuteve s pet metara. Ali mi smo ubrzali, počeli više trčati, došli i do kontranapada i izgradili novu prednost.
Problem je ovaj put nastao u obrani, netipično za nas na ovom Eurobasketu. Ukrajinci su nam ušli u rezultat tako što su kroz pick-and-roll zabili četiri puta, kaznili naše curenje i izbrisali osam razlike, čak i poveli.
I kad smo na startu zadnje četvrtine malo promijenili obranu, Matković je bio dosta visoko u pick-and-rollu, oni su ga s driblingom razvukli i pronalazili rollera. Pritom smo i mi ne-šuterima pristupili malo podcjenjivački, išli dosta ispod bloka, pa je i Sanon zabio dvije trice.
Ukrajinci su tad izgledali bolje, sve dok nisu krenule Simonove minute. Gubili smo četiri razlike pa je Đuks sam kreirao 14 poena u nizu - dvije trice iz picka jer su Ukrajinci neshvatljivo otišli u drop i pustili mu da se digne iz desnog driblinga, asistencija za Ivana Ramljaka u kutu, asistencija za Bogdanovića u kontri, za Zupca na čistom zakucavanju. Sve na Simonov račun, otišli smo na +7.
Kao i protiv Talijana, opet se dogodila nesportska koja je vratila protivnika u igru, ali ovaj put je razlika bila u tome što se vidjelo da smo korak ispred. Ono sve što im je u pick-and-rollu prolazilo u trećoj četvrtini, u zadnjoj nije. Samo jedan pick im je prošao od pet pokušaja, Mihajljuk i Sanon su donosili krive odluke jednu za drugom i mi smo mirno zatvorili ovu utakmicu.
E sad. Išlo nam je u prilog što su Ukrajinci računali da im je poraz do osam razlike prihvatljiv. A po Bojanovom promašaju vidjelo se da mi ne želimo ganjati drugo mjesto, iz razloga s početka ove analize.
Ako sumiramo ovih pet utakmica, Ukrajina je po meni bila najpoželjniji protivnik jer je igrala s najmanje intenziteta, neagresivno na picku, u dubokom dropu, što je omogućilo našem napadu da prodiše. Mavra i Simon napravili su dar-mar, kreirali su nam šuteve visokog postotka, zato smo bili jako efikasni kroz pick-and-roll.
A zato je i na jednu utakmicu nestao naš najveći problem iz Milana. Ukrajinci nas nisu prisilili na veliki broj izgubljenih lopti, ostali smo na samo osam, a njih je neobavezna igra odvela na 13. Pobjeda je zaslužena. Pričekat ćemo da vidimo je li i kalkulacija za Berlin imala smisla.