NA današnji dan prije točno 49 godina u Amsterdamu se rodio jedan od najvećih nizozemskih nogometaša svih vremena Dennis Bergkamp. Sa sedamnaest godina zaigrao je za prvu momčad Ajaxa, u kojem se zadržao sedam godina osvojivši 1987. Kup pobjednika kupova te Kup UEFA 1992.
Mogao je birati klub u koji će otići, a Johan Cruyff mu je savjetovao da odbije Real koji je bio najuporniji. Bergkamp s reputacijom jednog od najboljih igrača na svijetu odlazi u Inter, no u Milanu se nikad nije do kraja prilagodio, a legendarni su bili njegovi sukobi s prgavim Urugvajcem Rubenom Sosom.
Nakon dvije godine stagniranja na Giuseppe Meazzi odlazi u London i potpisuje za Arsenal. Pokazat će se, bio je to potez života. Bergkamp je u Londonu procvjetao, a navijači ''Topnika'' dobili su novog idola kojem su na prilazu Emiratesu sagradili i spomenik. U 11 sezona igranja za Arsenal (tamo je 2006. i okončao karijeru) oduševljavao je nogometni svijet svojim bravurama, a posebno su dojmljivi bili njegovi golovi.
ONAJ gol Newcastleu, najljepši gol svih vremena
Onaj gol koji je 3. ožujka 2002. postigao u dresu Arsenala u ligaškom dvoboju protiv Newcastlea, vjerojatno je najljepši gol koji je ikada postignut na nogometnim terenima, naravno, opet prema sudu autora ovog teksta. Gol koji vjerojatno nitko živ na ovom svijetu ne može objasniti, čak ni sam Dennis.
On je tim golom poremetio zakone fizike, anatomije, matematike, ispremiješao je sve Pitagorine poučke i Arhimedove krugove onog trenutka kada je primio Piresovu loptu i napravio ono. Kažem, uvjeren sam ni da sam Bergkamp ne može objasniti što se tada dogodilo jer taj gol nije nikakav produkt treniranja, vježbanja, običnog nogometnog talenta - taj gol je produkt apstraktnog instinkta koji posjeduju samo genijalci.
Ipak, taj gol je postignut u Premiershipu, a naša tema u Odbrojavanju su golovi postignuti na Mundijalima. Ali junak ove naše priče i na svjetskim prvenstvima nije šutio. I tamo je imao konja za trku. I to kakvog konja. Rasnog. Plemenitog.
Remek-djelo u mitskom meču protiv Argentine
Četvrtfinalna utakmica na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj 1998. bila je jedna od najljepših, najuzbudljivijih na cijelom turniru. Rivali čija mundijalska povijest seže još u 1974., a kulminirala je na Videlinom Mundijalu 1978. i onom Kempesovom finalnom simultankom, odigrali su sjajan meč prepun uzbuđenja i svega onog što najljepši nogomet može gledatelju ponuditi.
Nizozemci su krenuli sjajno i preko Jonka su zatresli gredu, a već u 12. minuti su i poveli. Akciju je započeo Ronald de Boer, koji je loptu dodao Bergkampu, a ovaj ju je proslijedio Kluivertu koji manirom vrhunskog strijelca zabija za vodstvo narančastih.
Ipak, vodstvo nije dugo trajalo. Pet minuta poslije Claudio Lopez koristi Veronovu loptu s očima i izlazi sam ispred Van der Sara te mu gura loptu kroz noge za 1:1. Nakon pogotka Nizozemci su bolji, imaju više loptu u svom posjedu, no najveću prigodu imaju Argentinci, koji preko Ortege s 25 metara pogađaju vratnicu.
U nastavku još jednu vratnicu pogađa i Batistuta, a zicer Kluivertu s druge strane brani Roa. I baš kad se očekivao posljednji sučev zvižduk i produžeci, uslijedio je trenutak za povijest kad je Dennis Bergkamp dokazao sve ono o čemu sam pisao na početku ovog teksta.
Jedna beskonačno duga lopta, valjda poslana iz Surinama, došla je do Bergkampa koji je na leđima nosio sjajnog argentinskog braniča Ayalu. Maestro je prima, lijepi loptu na kopačku da mu slučajno ne bi pobjegla dok se ne riješi trzajem tijela Ayale i onda fantastičnim udarcem zabija za pobjedu i polufinale Svjetskog prvenstva. Tamo je Oranje čekao Ronaldo, a Brazil je prošao u finale nakon penala. Nizozemska je morala u borbu za broncu protiv Hrvatske, a kako je ta bitka završila, mislim da svi vrlo dobro znaju.
Dennis Bergkamp je karijeru završio u Arsenalu 2006., a od 2011. do 2017. radio je kao pomoćni trener u svom Ajaxu.
Postavljen mu je spomenik ispred stadiona Arsenala. Toliko je bio dobar. Legenda.