POSLJEDNJI kvalifikacijski ciklus za Euro Hrvatskoj donosi dvije utakmice u kojima se ne smije spotaknuti. Nakon poraza od Turske i Walesa protiv Latvije i Armenije ne smije biti rezultatskih šokova i iznenađenja. Uz to, za direktan plasman reprezentacije u Njemačku treba dočekati kiks Walesa, koji svoje utakmice igra u Armeniji i kod kuće protiv Turske. Ako Velšani ne pobjede u obje utakmice, hrvatska reprezentacija će s dvije pobjede osigurati završni turnir.
Činjenica da Wales nije dominantna ekipa može davati razloga za optimizam, a ni odnošenje punog plijena iz Armenije nije puka formalnost. Uz to, valja imati na umu da je Hrvatska upravo protiv svoja dva iduća protivnika zadnji put bila dominantna na terenu.
Tada se činilo da će se skupina riješiti sama od sebe, ali s dva poraza zaredom stanje se prilično zakompliciralo. Teško se vratiti u mentalno stanje koje je vladalo prije samo dva mjeseca jer je zavladala prilično neugodna kriza.
Problemi Hrvatske s kadrom
Hrvatska bi i dalje morala biti dovoljno kvalitetna da ove protivnike svlada bez velikih poteškoća, ali Dalić će morati biti kreativniji nego dosad, pogotovo zbog oslabljenog kadra reprezentacije.
Ivan Perišić tek je na početku rehabilitacije prednjih križnih ligamenata. Bruno Petković i dalje liječi ozljedu koju je pogoršao protiv Turske. Osim njih, nisu dostupni ni Mateo Kovačić, Josip Juranović i Nikola Vlašić. Dodamo li tome izbornikovo nezadovoljstvo igrom lijevih bekova, jasno je da rutinska akcija u studenom postaje značajno kompliciranija.
Kako bi zakrpao nastale rupe, izbornik je u reprezentaciju vratio Antu Budimira i posegnuo u bazen talenata HNL-a. Poziv su tako dobili i Martin Baturina iz Dinama te Marko Pjaca i Marco Pašalić iz Rijeke. Od svih navedenih najvjerojatnije će priliku dobiti jedino napadač Osasune, koji je u sjajnoj formi.
Napadački upitnici i rješenja
Budući da je od ranije poznato da Perišić neće igrati, najveću prilagodbu zahtijevat će nedostatak Kovačića. Igrač Manchester Cityja sjajno je ušao u sezonu, ali zbog ozljeda njegova forma zadnjih četrdesetak dana dosta fluktuira. Sad kada nije ni dostupan Daliću, promjena u veznoj liniji sigurno će donijeti drugačiju formaciju od one na koju smo navikli.
Standardni trojac koji igra nešto dublje i time kontrolira tempo utakmice morat će biti rasformiran. Nijedan od pozvanih igrača neće moći zauzeti Kovačićevu ulogu. Rješenje koje se najčešće spominje je postavljanje Modrića i Brozovića dublje u formaciji 4-2-1-3.
Time će biti uspostavljena određena stabilnost u bloku, ali napadački će Hrvatska još više ovisiti o svojim krilima i onome tko bude zaigrao iza isturene špice. Lijevo krilo rezervirano je za Luku Ivanušeca. Opcije koje se Daliću nameću su igra s Kramarićem i Pašalićem ili Majerom na pozicijama desetke i desnog krila.
Kad se prisjetimo proteklih akcija, sva tri igrača su većinu vremena u ovom ciklusu provela na desnom krilu. Njihova igra na toj poziciji uvelike se razlikuje.
Kramarić ju je najčešće praznio ulascima u sredinu i preuzimanjem dijela kreacije. Pašalić ju je koristio kao obrambeno najstabilniji igrač i za ulazak iz drugog plana. Majer je prikupio najmanje minuta u igri, ali njegov talent ovdje bi bio iskorišten za kreaciju sa šire pozicije i ulazak u sredinu s loptom.
Pošto od protivnika očekujemo dosta dubok blok, a naši bekovi (Gvardiol i Stanišić) nisu skloni preklapanju preko krila, na tim pozicijama najbolje bi odgovarali igrači koji stvaraju razliku 1 na 1 s loptom u nogama. U tom slučaju desno krilo bi trebao zauzeti Lovro Majer. Jedino je pitanje želi li ga Dalić pretpostaviti Pašaliću koji je dulje s ekipom.
Dođe li ipak do uvođenja Majera, izvjesno je da će iza napadača (gotovo sigurno Budimira) igrati Andrej Kramarić. Ne zato što bi njegova suradnja s veznom linijom i razigravanje krila bolje odgovarali nego Pašalićeva igra, nego zato što je više postavljen u hijerarhiji reprezentacije.
Jedina greška u odabiru mogla bi biti postavljanje Pašalića na krilo. Čak i s Kramarićem na krilu i Pašalićem iza špice postojala bi poželjna geometrija igre i zadržavanje navika igrača. No odluči li se Dalić oslanjati na hijerarhiju kao primarni faktor, mogao bi desno izgubiti na prodornosti.
Struktura izgradnje napada
Sljedeći moment u igri taktički je najzanimljiviji. Već je danima jasno da će Joško Gvardiol započeti subotnju utakmicu na lijevom beku. Zlatko Dalić time će pokušati iskoristiti navike igrača Cityja, koje je dodatno razvio pod Guardiolom, i riješiti svoje nezadovoljstvo Sosom i Barišićem.
Struktura napada neće biti ista kao u momčadi iz Manchestera, ali igra Luke Ivanušeca na lijevom krilu morala bi je poboljšati. Njegova dinamičnost, snaga na lopti i obrambena odgovornost bit će kompatibilne s Gvardiolovim kvalitetama i otvarati mu dodatni prostor.
Izbornik u tom slučaju nikako ne smije staviti Domagoja Vidu na lijevog stopera. Ako igrač AEK-a već mora igrati, njegovo postavljanje u trokut s Gvardiolom i Brozovićem moglo bi značajno usporiti potencijalnu snagu izgradnje napada.
Umjesto da se sa Šutalom na tom dijelu terena dobije jaka i brza distribucija, ta prednost bi se u potpunosti izgubila. S Vidom desno neke nedostatke u distribuciji uspio bi svojim kvalitetama i načinom igre kompenzirati Luka Modrić.
Imperativ pobjede je tu, kvaliteta je i dalje znatno veća od kvalitete oba protivnika, a na izborniku je da pokaže svoje taktičko umijeće. Znamo da ima kemiju i zajedništvo, vrijeme je da bude i plus na terenu. Samo nekoliko malih prilagodbi pokazalo bi da to može, a hoće li to učiniti, vidjet ćete po tome na kojoj strani bude igrao Domagoj Vida. Ili još bolje, ako umjesto njega zaigra Martin Erlić.