HRVATSKA nogometna reprezentacija pobjedom protiv Bugarske okončala je miniturneju u zemlji gdje će za malo više od sedam mjeseci igrati Svjetsko prvenstvo. U prvom susretu prijateljskog turnira remizirala je sa Slovenijom i došla do bitnog boda koji ju je gurnuo u drugi jakosni šešir, što je bio jedini formalni cilj bliskoistočne avanture.
Iako komentari navijača na igru hrvatske reprezentacije nisu bili pretjerano pozitivni, i izbornik Dalić i igrači su izjavama poslije utakmice odavali dojam velikog zadovoljstva. Kada uzmemo u obzir i najave turnira te ono što se događalo između utakmica, onda se može zaključiti da je posjet Kataru bio prije svega team-building.
Stavljanje fokusa na atmosferu je tipičan dalićevski potez izbornika koji je učio od Ćire Blaževića, koji je više od svih nakon njega utjecao na doktrinu da velike rezultate na velikim turnirima donose najprije dobri odnosi, a ne velike taktičke ideje.
Kada imate dovoljno igračke kvalitete, kaže evanđelje po Ćiri, ono može sakriti svaki nedostatak u igri. Dalić je još jednom, kao i prije Rusije (kada nije ni imao drugog izbora), krenuo tim putem. I to ne mora uopće biti loša vijest za Hrvatsku.
Priča o 3-5-2 bila je tek fasada
Jedna od gorućih tema na turniru u Kataru trebao je biti debi nove formacije, one s trojicom stopera. Ona je idealna za dio novih snaga koji tek stasa u reprezentaciji, a Dalić je odlučio da će joj dati šansu. To obećanje je i ispunio te je Hrvatska u obje utakmice zaigrala u tom rasporedu.
Međutim, Dalić se odmah nakon utakmice s Bugarskom djelomično "odrekao" svoje ideje. "Mislim da mi to možemo igrati ponekad, pogotovo kad budemo igrali protiv nekih jačih reprezentacija. Mi imamo svoj sustav 4-3-3, koji ćemo krojiti po našim veznjacima, koji su među najboljima na svijetu", rekao je izbornik.
I tom izjavom, ali i nekim drugim postupcima, odao je dojam da 3-5-2 zapravo nikad nije ni bila ozbiljna ideja. Istinski testirati novu formaciju ili taktičku ideju znači dati joj značajno vrijeme u utakmici visokog intenziteta, s jasno definiranim ulogama, protiv suparnika koji kvalitetom i organizacijom može donekle imitirati protivnike za koje se spremaš.
Dalić je 3-5-2 probao protiv Slovenije u susretu koji je po nedostatku tempa i događanja bio sve ono što navijači mrze kod reprezentativnog nogometa, posebno kada je riječ o prijateljskim utakmicama. U susretu protiv Bugarske izveo je momčad koja vrlo vjerojatno više nikad neće igrati skupa, a ozbiljnost ideje s 3-5-2 može stati u činjenicu da je desnog beka igrao Mislav Oršić.
Sve to upućuje na činjenicu da je priča o 3-5-2 bila samo to - priča, a da Dalića ništa na terenu osim osvajanja tog ključnog boda nije previše zanimalo, posebno s obzirom na to da je šansu dao svim igračima, a prvu momčad je u drugom susretu odmarao. Put u Katar zapravo nije bio nogometni turnir, to je bio izlet.
Dalić je u Kataru napravio team-building
Hrvatski izbornik odlučio je, na istom mjestu gdje će Hrvatska za osam mjeseci igrati najveći i najbitniji sportski turnir, odraditi team-building. Mogućnost igrača da se usred žestokih borbi u klupskom nogometu podruže, vide i dodatno povežu bez sumnje je bila bitnija misija od toga da odigraju pamtljive utakmice.
Još je prilikom odabira igrača Dalić dao naslutiti nešto slično. Tad je pozvao Dejana Lovrena za kojeg se znalo da je ozlijeđen i da postoji vrlo mala mogućnost da može nastupiti. Iz jasnih smo razloga kritizirali takav potez, ali Dalić si nije mogao dozvoliti da jednom od vođa svlačionice uskrati ovakav izlet.
Snimka na kojoj Perišić, Kramarić, Modrić i Kovačić igraju padel i sjajno se zabavljaju samo je djelić pozitivne atmosfere koju su reprezentativci odašiljali u proteklih desetak dana. To je bilo vidljivo i u izjavama nakon utakmice.
Jesu li igrači gledali drugačije utakmice od navijača?
Nakon susreta protiv Bugarske, igrači su imali poruke koje su bile dijametralno suprotne dojmu i raspoloženju navijača koji nisu bili zadovoljni onim što su vidjeli. "Bili smo jako dobri i zasluženo pobijedili. Najvažnije je pobijediti, onda je atmosfera prava", rekao je Kovačić.
Naravno, i Kovačić je svjestan problema koje je Hrvatska imala u oba susreta, ali je naglasak stavio na ono što je u ovom trenutku najvažnije - sjajnu atmosferu. Ona se mogla iščitati i iz drugih izjava, kako onih koji su tu odavno tako i onih koji su tek pristigli.
Tako se Kramarić odmaknuo od toga da Daliću šalje poruke. "To gdje ću igrati je izbornikova odluka. Drago mi je zbog golova i uvijek ću dati sve od sebe", rekao je sa smiješkom na licu. "Opet me pitate pitanje koje nije za mene tako da na to ne mogu odgovoriti", odgovorio je Majer na pitanje je li zacementirao poziciju na desnom krilu.
Dalić ima ono što nije imao od Rusije
Osim toga, Majer je bez ikakvog foliranja poručio i da želi što lakšu skupinu, a istu izjavu je dao i sam izbornik. Govor tijela igrača i izjave u kojima odbijaju dati medijima bilo kakav povod za dodatni pritisak na izbornika upućuju na isti zaključak - Dalić svlačionicu ima u potpunosti pod kontrolom.
To je velika promjena u odnosu na ne toliko davnu prošlost. Nakon Eura su iz reprezentacije, barem privremeno, potjerani Petković i Rebić. Lovren je pričao o sukobu starih i mladih, a dio igrača slao je direktne i indirektne poruke izborniku, uključujući čak i vođu te kapetana Luku Modrića.
Teške kvalifikacije i neizvjesnost oko plasmana samo su pojačavali nervozu u hrvatskim redovima. Nakon uspješnog završetka kvalifikacija i turnira u Dohi, reprezentacija djeluje kao jedna velika sretna obitelj. Ovakva atmosfera nije vladala od Rusije naovamo.
Odlučio je slijediti vlastiti recept i u Kataru. To može biti najbolja vijest za Hrvatsku
Hrvatska je i do svjetskog srebra tada stigla zahvaljujući, prije svega, atmosferi u ekipi i dobrom ždrijebu. Bilo je to u tom trenutku daleko najviše što je Dalić mogao izvući iz momčadi koju je preuzeo u nokdaunu, sa svega tri službene utakmice uoči turnira.
Bez obzira na to postavi li se kriterij na način da je Hrvatska svjetski viceprvak ili prema tome kakvu kvalitetu ima u kadru, činjenica je da od posljednjeg Mundijala, već gotovo četiri godine, Hrvatska igra blijedo, s tek pokojim pozitivnim bljeskom i izuzetkom.
Svjestan da će Mundijal u Kataru doći usred sezone, pri čemu u reprezentaciji ima dosta igrača koji u ovom trenutku ne znaju gdje će igrati dogodine, Dalić je svjestan da samo već opjevano jedinstvo iz Rusije može Hrvatsku dovesti do rezultata koji bi zadovoljio sve. Nije htio remetiti poredak čak ni davanjem penala nekom drugom osim Modrića, iako hrvatski kapetan s njima ima dokazanih problema.
To što se Dalić okrenuo Ćirinoj i vlastitoj formuli uspjeha može biti i najbolja moguća vijest za Hrvatsku, zemlju, a samim time i reprezentaciju specifičnog mentaliteta. Drugi jakosni šešir nudi ogromnu šansu za to da će Hrvatska dobiti vrlo prolaznu skupinu.
U slučaju da ne bude ozljeda i da ključni igrači budu u dobrim situacijama u klubu, Hrvatska bez problema može stići barem do osmine finala, što je samo po sebi odličan uspjeh. Naravno, moguć je i onaj drugi scenarij, u kojem će propuštene šanse za boljom selekcijom kadra i igre Hrvatsku koštati.
Ako do tog dođe, bit će to idealan trenutak da se Hrvati odmaknu od svog imidža majstora improvizacije i okrenu se modelu dugotrajnog planiranja. Taj model je sličan onom s 3-5-2. Nismo mu ni dali šansu da bismo znali je li pravi.