VLADIMIR DURKOVIĆ je u 34. godini zaslužio kraj karijere dočekati u nešto lakšoj ligi, kao što je 70-ih bila švicarska. Naime, u 15 godina prije toga ovaj desni bočni osvojio je sve u daleko jačoj konkurenciji. S Crvenom zvezdom, za koju je odigrao 405 utakmica, osvojio je pet prvenstava i tri kupa. Nakon što je poharao oba domaća natjecanja s jugoslavenskim velikanom, isto je napravio i s francuskim. Kao igrač Saint-Etiennea (116 nastupa) osvojio je tri prvenstva i dva kupa.
Durković je briljirao i u reprezentaciji Jugoslavije, za koju je odigrao 50 utakmica. Bio je ključni igrač nacionalne momčadi koja je ostvarila najveće uspjehe u povijesti Juge. Na Euru 1960. Jugoslavija je osvojila srebro, a Durković je uvršten u idealnu momčad EP-a. Iste godine je na Olimpijskim igrama osvojio zlato.
Dvije godine kasnije na SP-u u Čileu bio je član reprezentacije koja je osvojila četvrto mjesto, najbolji plasman u povijesti Jugoslavije na najvećem natjecanju. Durkovića su izvjestitelji niza uglednih stranih medija sa SP-a proglasili najboljim desnim bekom na svijetu.
I na kraju tako blistave karijere, Durković je zadnji ugovor otišao odraditi u hladovinu Švicarske kao igrač Siona. Nakon prijateljske utakmice protiv Bastije 22. lipnja 1972. sa suigračima je izašao u noćni klub.
S njima je ispred kluba želio ući u auto kada ga je, prema riječima svjedoka, uvrijedio alkoholizirani gost, nakon čega je izvadio pištolj i upucao Durkovića u trbuh. Ispostavilo se da je napadač bio policajac u civilu. Slavni nogometaš je ubrzo prevezen u bolnicu, gdje je podvrgnut operaciji, ali umro je dva sata nakon što je dobio metak u trbuh.
Svi koji su se zatekli na mjestu tragedije svjedočili su da je Durković upucan iako ničim nije izazivao pijanog policajca. Nevjerojatno je njegovo "objašnjenje" zašto je ubio Durkovića: "Nisam znao tko je on, mislio sam da je Talijan."
Ubojica je dobio samo sedam godina zatvora, a švicarski novinari pisali su da je to zato što je sin uglednog brigadira. Sirotom Durkoviću tako se fatalnom pokazala odluka da senzacionalnu i burnu karijeru okonča na mjestu bez stresa i pritiska. U 34. godini ni kriv ni dužan ubijen je najtrofejniji nogometaš u povijesti Jugoslavije.