DINAMO je u utorak u Skoplju u uzvratnoj utakmici 2. pretkola Lige prvaka pobijedio Shkupi 1:0 golom Arijana Ademija i tako ostvario minimum minimuma koji se od momčadi ove sezone očekivao. Pobjeda protiv Shkupija osigurala je Dinamu najmanje nastup u skupini Konferencijske lige, što klubu donosi barem tri milijuna eura zarade, ali o skupini KL-a nitko u Maksimiru trenutačno ne razmišlja.
Klub je ove sezone u momčad uložio jako puno, zadržao je, barem zasad, glavne zvijezde i cilj je jasan - ulazak u skupine Lige prvaka. To znači 20-ak UEFA-inih milijuna eura i najsjajniji izlog za najveće Dinamove zvijezde, a uzmu li se neki parametri u obzir, neostvarivanje tog cilja bilo bi priličan neuspjeh.
Dinamo ima momčad vrijednu 100 milijuna eura, a raspolaže budžetom od 65 milijuna eura, što je cifra s kojom se u regiji može mjeriti eventualno Crvena zvezda. U zadnjih pola godine u momčad je uloženo gotovo deset milijuna eura.
Za četiri milijuna stigao je Boško Šutalo, za 2.5 Robert Ljubičić, u siječnju je za 2.7 milijuna eura kupljen Petar Bočkaj, a Josip Drmić je ovog ljeta stigao kao slobodan igrač i dobio jako dobar ugovor. Prema svim analizama, Dinamo dugo nije imao ovako jaku i dobro popunjenu momčad, kojoj je letvica ove sezone postavljena dosta visoko.
Dinamo, odnosno ona struja koja je u njemu prevagnula, odlučila je u novoj sezoni na klupi ostaviti Antu Čačića. Opcije su bile Sergej Jakirović i Goran Tomić, ali je uprava odlučila zadržati čovjeka koji je u kritičnom trenutku prošle sezone u momčad unio mir i na kraju rutinski obranio naslov prvaka.
Posebno je imponirala mirnoća kojom je iskusni 68-godišnji Čačić preuzeo momčad, smirio je, prekinuo Krznarova i Kopićeva lutanja s formacijom i selekcijom igrača te usmjerio Dinamo prema tituli. Momčad je tada na njega jako dobro reagirala, igrači su ga prihvatili i uprava je odlučila ostaviti ga na klupi. S te strane, to je bila logična odluka jer se računalo da će Čačić nastaviti ondje gdje je stao.
Pogledaju li se samo rezultati, Dinamo je dobro otvorio sezonu. Dobio je Hajduk u Superkupu, što je svakom treneru plus, dobio je prve dvije utakmice u prvenstvu i prošao u 3. pretkolo Lige prvaka. No osim utakmice protiv Slavena (5:1) u kojoj je briljirao, Dinamo je u svim ostalima izgledao neuvjerljivo i dobio ih je "na mišiće".
Ok, treba i tako dobivati utakmice, ali ova momčad je jednostavno preskupa i predobra da bi se protiv Lokomotive spašavala u sudačkoj nadoknadi i da bi sa Shkupijem, uz dužno poštovanje makedonskom prvaku, igrala 2:2 na Maksimiru i tresla se u zadnjem napadu u Skoplju da ne ode u produžetak.
U trenutku kad je zadnja duga lopta išla u šesnaesterac Dinama, Ante Čačić je sucu pokazivao na sat. Nakon utakmice sa Shkupijem velika većina Dinamovih navijača je u komentarima na klupskoj Facebook stranici tražila njegov odlazak.
Nitko ne govori da bi Dinamo trebao pobjeđivati sve navedene protivnike s pet razlike, ali apsolutno je neupitno da je u svim tim utakmicama morao bolje izgledati. U Dinamu je već postalo pravilo da se u srpnju i kolovozu igra lošije te da se hvata forma za finiš kvalifikacija za Ligu prvaka.
To se u zadnja dva pokušaja pokazalo pogrešnim, odnosno nije ničim rezultiralo. Dinamo je 2020. ispao od Ferencvarosa na zadnjoj stepenici (1:2), a lani u dvije utakmice play-offa Sheriffu nije zabio nijedan gol te je doživio debakl od 0:3 u prvoj utakmici.
Nenad Bjelica je kvalifikacije za Ligu prvaka igrao na nešto drukčiji način. U prvoj sezoni je pregazio protivnike u prva dva pretkola pa onda tijesno ispao od vrlo ozbiljnih Young Boysa, a godinu dana kasnije je u šest utakmica pretkola upisao četiri pobjede i dva remija te ušao u Ligu prvaka.
Krznaru se hvatanje forme u srpnju i kolovozu obilo o glavu protiv Sheriffa, a istu stvar sad radi Čačić, čija momčad je nakon odlično odrađenih priprema pala u formi. Čačić trenutačno ima rezultat, ali samo rezultat. Ne može se reći da Dinamo hvata nekakvu formu jer neke jasne ideje igre tu nema, a enigma je i što Čačić radi od igrača koji su dovedeni da budu nositelji igre.
Josip Drmić, koji je u par nastupa pokazao da je veliko pojačanje, nije dobio ni minute u Skoplju i dojam je da Čačić i dalje ne zna što bi s njim i Petkovićem. Isti je slučaj s Robertom Ljubičićem koji je trebao Dinamu donijeti dodatnu dimenziju u veznoj liniji i ubrzati igru. On silom prilika mora igrati lijevog beka jer je Petar Bočkaj potpuno van forme, a Štefulju Čačić očito ne vjeruje.
Tako je od potencijalno vrhunskog i dinamičnog veznog igrača napravio igrača koji krpa poziciju na kojoj se ipak ne snalazi toliko dobro, što se vidjelo u Skoplju protiv skromnih Shkupijevih krila. Vrlo lako bi se moglo dogoditi da Ljubičić, koji je odlično ušao u sezonu, padne u formi zbog Čačićevih lutanja s lijevim bekom, a sve to se u Maksimiru pozorno prati.
Dvoboj s Ludogorecom Dinamu nosi barem skupinu Europa lige, u kojoj je zarada puno veća nego u KL-u. Prva utakmica igra se već u utorak u Bugarskoj, a prije toga će Dinamo u petak ugostiti Istru. Utakmica s Puljanima i ona u Bugarskoj bit će ključne za Čačićevu budućnost na Dinamovoj klupi.
Nitko to u klubu neće javno reći, ali prolazak protiv Ludogoreca se podrazumijeva. No više od samog rezultata, protiv Istre i Bugara tražit će se igra, odnosno dojam. Dinamo je to. Navijači više nisu zadovoljni samo pobjedama nego žele da jako dobro plaćena momčad do njih stigne igrom koja ima glavu i rep.
U Dinamu se jako drži do mišljenja javnosti. Ogroman je pritisak bio i na Krznara i na Kopića te su obojica morala otići, a milosti neće biti ni za Čačića. On u rukama ima momčad još jaču od one s kojom je prošle sezone osvojio naslov.
Hitno mora smisliti što će s novim igračima koji su preskupo plaćeni da bi lutali u momčadi, a moraju se barem vidjeti naznake neke igre ili ideje onoga što bi Dinamo trebao igrati. Ne uspije li u tome u ove tri utakmice, Dinamo će tražiti novog trenera.