Dinamo je talac hijena i svog statuta. Cirkus može prekinuti samo jedan čovjek

Foto: Denis Kapetanović, Igor Kralj/Pixsell

BORBA za prevlast u Dinamu svakim danom izgleda sve luđa i zapetljanija. U posljednja dva dana navijači Plavih su imali nesreću dvaput se podsjetiti kakve se moralne karikature vrzmaju oko njihovog kluba. Prva je bila kada je procurio e-mail Nikole Polaka, člana Nadzornog odbora.

On je tajnici Uprave indirektno priznao niz nepravilnosti koje su se odvijale u Dinamu, a uključuju "nepotizme, fiktivna plaćanja i izmišljena radna mjesta, kupovanje utjecanja i podmićivanje klupskim novcem, prijetnje i ucjene te blaćenja na mrežama". Nakon toga, iz Međugorja se ponovno javio osuđeni kriminalac i lopov Zdravko Mamić koji je održao još jedan u nizu sada već patetičnih i pomalo tužnih govora, u kojima se nadlajava sa svojom konkurencijom.

S druge strane, Krešimir Antolić je u cijeloj priči zauzeo bitno drugačiji stav. Predstavlja se kao gospodskija opcija, nema sulude izlete u medije i u tišini radi sve što je u njegovoj moći da barem dio Mamićevih skupštinara prijeđe na njegovu stranu.

Za veliku većinu navijača Dinama ne postoji manje zlo od dvije grozne opcije. Ipak, problem Dinama nisu ni Mamić ni Antolić, oni su samo tužna posljedica višegodišnjeg političkog, pravosudnog i podzemnog iživljavanja nad zagrebačkim ponosom. Uzrok svih Dinamovih problema je njegov statut.

Zaboravite Sjevernu Koreju i SSSR. Dinamova skupština je najzatvoreniji čovjekov izum u povijesti

Za manje upućene u tematiku, valja reći kako je Dinamo registriran kao udruga građana te klub pripada svim njegovim članovima. Zakon o udrugama jasno nalaže načela transparentnosti i demokratičnosti kojima se moraju voditi oni koji sastavljaju statut i druge pravilnike kluba.

Još za vrijeme Bandićeve administracije, Gradski ured za opću upravu kao nadležno tijelo amenovao je zadnju verziju Dinamovog statuta, s kojom se po zatvorenosti i netransparentnosti ne mogu mjeriti ni najgore komunističke diktature.

Zdravko Mamić je godinama u Skupštinu dovodio braću, rođake i druge ljude koji su o njemu bili ovisni, najčešće financijski. Skupštinu kao najviše tijelo kluba čini 80 ljudi. Ona se bira tako da Izvršni odbor, tijelo koje sastavlja ta ista skupština, predlaže starom sazivu Skupštine nove skupštinare. Naravno, novi skupštinari su apsolutno identični ljudi kao i oni stari.

Ljudi koji biraju sami sebe

Ukratko, u Dinamu ljudi glasaju sami za sebe i sami sebe biraju. Iako Statut formalno propisuje da članovi imaju svoje predstavnike u Skupštini, u praksi preko 95 posto članova nema apsolutno nikakvo pravo glasa niti je ikada biralo ikakvog "predstavnika" u najbitnijem klupskom tijelu.

Naravno, poanta takvog statuta bila je savršeno jasna - grabljenje apsolutne moći u Dinamu koje je provodio međugorski vožd, pri čemu je bilo kakvoj oporbi zakonski onemogućeno da sudjeluje u funkcioniranju svog kluba, suprotno svakoj zakonskoj i civilizacijskoj normi.

Čak se ni takav statut nije poštovao i više je služio kao alat za očuvanje potpune netransparentnosti i zatvorenosti. Jer može li itko pri zdravoj pameti misliti da nijedan od Dinamovih grobara koji sudjeluje u ovom cirkusu nije prekršio članak 16. koji kaže da je dužnost članova "suzdržavanje od ponašanja i radnji koji štete klubu i njegovom ugledu"?

Sve promjene osim novog statuta su kozmetičke. Čeka se Tomašević

Zadnjih petnaestak godina pokazalo je koliko je važno omogućiti navijačima i članovima njihova prava. Oni su često jedini korektiv kojem je dovoljno stalo do kluba da sačuva vrijednosti oko kojih je utemeljen.

Sve drugo je nezakonito i vodi u jednu ili drugu vrstu devijacije, s katastrofalnim posljedicama na odnos između navijača i kluba te njegovo svakodnevno funkcioniranje. A u Dinamu, vidjeli smo, dovodi i do katastrofalnog odnosa kluba i zakona.

Sad kad je dokazano da je Mamić lopov koji je ukrao barem 216 milijuna kuna, kada su pred njim još dvije optužnice i kada kreature koje danas žare Maksimirom pričaju o kraju Dinama, onda je jasno da su teze o "ulici koja vodi klub i želi se njime okoristiti" jeftine doskočice plaćene armije trolova i morona na društvenim mrežama te nekih medija koji su živjeli od pristupa maksimirskom oltaru.

Ključnu ulogu u cijelom procesu bi trebao imati Grad. Tomašević je u kampanji bio žestoki zagovornik teze da se Dinamo treba demokratizirati, ali zasad nema bitnih pomaka. U cijelu priču je i nedužan upao novi maksimirski stadion koji je postao sredstvo za emocionalnu ucjenu jedne i druge strane.

"Sramotna je činjenica da od deset tisuća članova koliko ih Dinamo ima, manje od jedan posto čine i Skupštinu i Izvršni odbor i Nadzorni odbor. Time je amenovana jedna kružna logika koja nema nikakve veze s demokracijom jer 99 posto članova Dinama nema nikakvu moć i nikako nisu uključeni u proces donošenja odluka vezanih za budućnost Dinama" rekao je u predizbornoj kampanji.

Tomašević je u neugodnoj poziciji balansiranja između pregovora s Dinamom oko zemljišta i činjenice da je zastrašujuće što s dostupnim opcijama mora surađivati. U slučaju da pobijedi opcija Mamić, to bi vrlo vjerojatno bio korak unazad za misiju stadion. Ni Grad ni UEFA ni vlada ne žele imati posla s bjeguncem od hrvatskog pravosuđa.

Za koga da Dinamov navijač u ovom cirkusu navija?

Za prave navijače Dinama (da, nedavna povijest je pokazala da postoje pravi navijači Dinama i oni koji mu žele propast) teško da postoji manje loša opcija od dvije koje trenutno vode rat. S jedne strane stoji luđak koji je pod patronatom Bandića i HDZ-a pokrao klub, otjerao navijače sa stadiona i Dinamo pretvorio u privatni obiteljski biznis.

S druge strane stoji šegrt kojeg je isti taj Mamić doveo u klub i to sa specijalnom misijom desetkovanja Bad Blue Boysa kao najglasnije oporbe i koji je dovođenjem policijskog kadra od Dinama pokušao napraviti pandurski klub.

Taj isti Antolić danas traži pravnu zaštitu i naglašava statutarne nelogičnosti, što je točno ono što su BBB-i i drugi navijači godinama radili. Antolić je javno ismijavao rad udruge Dinamo to smo, da bi danas imao identične zahtjeve kao što je imala ta udruga. Život je nekad zbilja ironičan.

Konačno, ta ista klika okupljena oko Antolića godinama je držala Mamiću ljestve, javno lagala i skrivala afere koje su gutale klupske milijune, a stali su na crtu tek kad su njihove guzice došle u pitanje.

Sada samo žanju plodove koje su godinama sadili s vragom. Posebno je ironično kada na "poštovanje statuta" poziva Miroslav Rožić, politička propalica, prevrtljivac i luzer poznat po citatu "neka si navijači osnuju svoj Dinamo, ako im se ne sviđa ovaj".

Ne treba zaboraviti ni da su ljudi odani Antoliću prije samo nekoliko dana objavili kako se iz Međugorja vodi pokušaj "nastavljanja nelegalnog upravljanja klubom", što jasno sugerira da su svjesni da je upravljanje klubom bilo problematično i prije cirkusa u zadnja dva tjedna.

U ovom ratu Dinamov navijač može navijati samo za što više "žrtava", odnosno konačan pad i odlazak iz Dinama svih koji su upravljali klubom. Razni mamići i antolići su ionako prolazne figure. Koje će dolaziti u Dinamo dok god se ne promijeni statut.