ŽAN VIPOTNIK trenutno je najzanimljivije ime slovenskoga nogometa i ime koje se posljednjih tjedana intenzivno povezivalo s dolaskom u HNL. Dinamo je u potrazi za novim napadačem i spreman je potrošiti pozamašnu cifru kako bi se pojačao na toj poziciji pa mu je, nakon Rijekinog Matije Frigana, za oko zapeo i prvi strijelac slovenske lige te odnedavno reprezentativac Slovenije.
Međutim, prva Dinamova ponuda od 2.8 milijuna eura je odbijena pa je, iako dogovor nije potpuno otpao, malo vjerojatno da će Dinamo ući u licitaciju s klubovima iz Portugala i Francuske koji su Mariboru već ponudili znatno veće iznose za 21-godišnjeg Vipotnika. No, unatoč njegovim impresivnim igrama u Sloveniji, propadanje ovog transfera za Dinamo bi zapravo moglo biti dobra stvar.
Kakav je igrač Žan Vipotnik?
Vipotnik je još u mlađim kategorijama slovio kao nova velika slovenska nada, no prelazak u seniorski nogomet mu je zadao nekoliko problema, prije svega s postizanjem pogodaka. Nakon nebrojenih golova u omladinskom pogonu Maribora prve seniorske minute upisao je prije dvije godine na posudbi u Gorici, ali je kao napadač u 17 nastupa zabio tek jedan gol.
Maribor mu je iduće sezone dao priliku u vlastitoj seniorskoj momčadi, ali se nije nametnuo te odlazi na još jednu posudbu, ovoga puta u Kranj. Tamo je njegov nos za gol napokon nanjušio prilike zabivši devet golova u 12 utakmica, pa mu je upravo uspješna posudba donijela novu priliku u Mariboru na početku tekuće sezone.
U nju je ponovo ušao loše, ali nakon kratkog vremena provedenog na klupi napokon je eksplodirao te je ovu sezonu zaključio s 23 gola - svakim iz otvorene igre - u 37 nastupa u svim natjecanjima te kao najbolji strijelac i igrač slovenske Prve lige.
Time je pokazao da se radi o rasnom strijelcu kojega su svi upoznali u mlađim kategorijama. Tijekom sezone sjajno je napadao šesnaesterac. Svejedno je jesu li lopte bile okomite u prazan prostor iza protivničke obrane ili ubacivanja sa strane, Vipotnik bi se pozicionirao tako da bude prvi na lopti, a zatim su redovito slijedile lake završnice iz neposredne blizine gola.
Pitanje svih pitanja
Međutim, kao i kod ostalih uspješnih strijelaca u slovenskoj ligi, prvo pitanje koje se postavlja je može li igrač koji je tako dominirao prilično slabijom ligom u odnosu na HNL prenijeti učinak u jače lige. Da je to pitanje potpuno legitimno, dokazuje i nedavna prošlost.
U posljednjih nekoliko godina postoji velik broj igrača poznatih hrvatskoj javnosti koji su dominirali slovenskom ligom, a neki napadači na toj listi su Ante Vukušić, Dario Vizinger, Jan Mlakar, Ognjen Mudrinski i Mirlind Daku. Sva petorica su prelazili brojku od 15 golova u Sloveniji te su dominirali listama najbolji strijelaca, dok u jačim ligama, uključujući i HNL, nisu ostvarivali takve učinke.
Ukratko, zbog ovakvog trenda odgovor na pitanje može li igrač koji dominira slovenskom ligom prenijeti golove drugdje nameće se sam od sebe. No, postizanje pogodaka nije jedina kvaliteta koju napadač može ponuditi i nisu svi igrači koji su uspješni u Sloveniji automatski osuđeni na propast u jačim ligama.
Ostale karakteristike izgledaju neuvjerljivo
Vipotnik ima druge adute i karakteristike koje izazivaju interes europskih klubova. Sa svojih 185 centimetara visine i jakim gornjim dijelom tijela dobro se snalazi u duelima s protivničkim stoperima i sposoban ih je redovito osvajati, a kad spusti loptu na tlo, dovoljno je agilan i mobilan da se ponekad okrene i jednostavno proigra igrače oko sebe.
Međutim, svi ostali tehnički napredniji zadaci ipak se čine kao prevelik zalogaj za Slovenca da bi ih bez problema izvodio u težim okolnostima i postao kompletan napadač u nekim od jačih europskih liga. Bilo da je riječ o nekakvom driblingu, spuštanju u veznu liniju i povezivanju linija te proigravanju igrača koje nije dodavanje prvome do sebe - sve navedeno izgleda dosta kruto i neuvjerljivo.
Uspoređujući te aspekte njegove igre s najboljim napadačima HNL-a Brunom Petkovićem i Markom Livajom, vidljiva je ogromna razlika i već se u javnosti pojavila sumnja bi li Dinamo mogao graditi igru na takvome napadaču. Posebno je to upitno u kontekstu Lige prvaka gdje Modri praktički čitav napadački sustav naslanjaju na Petkovićeve prepoznatljive karakteristike.
Dinamo zapravo već ima sve što mu je potrebno, samo se mora odlučiti
Iako na prvi dojam nije potpuno jasno zašto Dinamo pored nekoliko rupa u početnih 11 koje treba popraviti prije sljedeće sezone ide po centralnog napadača kad tamo ima Petkovića, Josipa Drmića, a nakon dobre sezone s posudbe mu se vraća Sandro Kulenović, stvari su zapravo kompliciranije.
Petkoviću za 12 mjeseci istječe ugovor, a da bi ga produžio, traži značajnu povišicu. Drmić je tijekom sezone pokazao sklonost ozljedama te se nije tako dobro taktički uklopio s ostatkom ekipe koja je navikla na Petkovićev profil, a Kulenović, po svemu sudeći, opet neće pristati čekati priliku s klupe.
Spomenuti trojac je idealna rotacija za klub Dinamove razine, no problem s takvom situacijom je što Dinamo očito nema jasan plan tko će i hoće li uopće netko od te trojice za tri, šest ili 12 mjeseci biti u klubu te zbog toga koketira s transferima Frigana i Vipotnika.
Frigan i Vipotnik ne nude ono što treba Dinamu
Međutim, s tri do četiri milijuna eura, koliko bi Dinamo po glavi morao platiti obojicu, ne bi dobio ništa što ova trojica već ne nude. Petković je u onome što radi jedinstven igrač kojega je spomenutim ciframa nemoguće nadomjestiti. Kulenović mu je najsličniji igrač dostupan u HNL-u, a Drmić je u Rijeci dokazao da je odličan gol-igrač koji bi trebao biti i više nego dostojna druga opcija.
S obzirom na odštetu koju traže Maribor i Rijeka za igrače koji ne bi ni na jedan način trenutačno poboljšali Dinamovih početnih 11, a možda ni rotaciju ako Frigan neće igrati na krilu, Dinamo bi mogao biti primoran jednostavno prihvatiti Petkovićeve zahtjeve za novi ugovor, oživjeti Drmića ili nagovoriti Kulenovića da ovoga ljeta ipak ostane.
Barem dvije od te tri opcije ostavile bi Dinamo u prilično dobroj situaciji. Zapravo, u puno boljoj od trošenja četiri milijuna eura na "robu koja je vruća", ali izuzev potencijala ne nudi ništa novo.