RIJEKA - DJURGARDEN 1:2

Djurgarden je iskoristio tvrdoglavost riječkog trenera

Photo: Luka Stanzl/PIXSELL

UOČI prve europske utakmice ove sezone kladionice su Rijeci davale oko 60% šansi za prolaz. Istovremeno je riječka publika, ako je suditi po komentarima na društvenim mrežama i forumima, bila nešto manje optimistična, možda i najmanje u zadnjih 5 godina ako usporedimo ovu utakmicu s ostalim početnim utakmicama u europskim kampanjama.

Nakon kraja utakmice bilo je jasno i zašto. Švedski Djurgarden pobijedio je Rijeku na Rujevici 2:1 u prvoj utakmici drugog pretkola kvalifikacija za Konferencijsku ligu, no problemi Rijeke vidjeli su se već protiv Šibenika prošlog vikenda. Rijeka je na Šubićevcu pobijedila 1:0 u prvom kolu SuperSport HNL-a, ali neke stvari su bile očite u postavkama Rijekinog trenerskog dvojca Dragan Tadić - Fausto Budicin.

Desni bek na lijevom stoperu

U utakmici protiv Šibenika Rijeka je na teren izašla s četiri igrača u zadnjoj liniji. Iako je i tada imala neke probleme zbog neuigranosti, postavke su bile smislene. U jučerašnjem susretu trener Tadić odlučio je igrati s trojicom iza, pri čemu je Ivana Smolčića, koji je igrao desnog beka u prvom susretu te desnog stopera u Dragovoljcu, postavio na poziciju lijevog stopera. Već si je tu sam zadao problem.

Rijeka nije mogla kvalitetno izaći s loptom iz zadnje linije kada bi protivnik vršio pritisak na Smolčića. Sama činjenica da u ekipi Rijeke nema ljevonogog stopera, a da je najneiskusniji branič postavljen na tu kritičnu poziciju, bila je dovoljna za goste. Njegov koridor dodavanja bi tako uvijek bio isti, prema sredini, što znači da su gosti redovito znali kako će se Rijeka otvoriti i to su koristili za osvajanje lopte.

Taktička preinaka je stvorila prostor protivniku

Djurgarden je tijekom cijele utakmice koristio prostore iza Vukčevića i Ampema na bokovima. I dok je Krešić imao nešto manje problema s protivničkim lijevim krilom, napadači Edvardsen i Asoro su odlično manevrirali prostorom oko Smolčića i Pavlovića. Bilo da se radilo o ubacivanju iza Smolčićevih leđa, širenju zadnje linije ili probijanju boka, Rijeka je imala problema sa zaustavljanjem tih napada.

Gostima je ovo bila 16. utakmica ove sezone te se vidjelo da su fizički na višoj razini od Rijeke, kao i da imaju već razvijene mehanizme igre. Rijeka, koja je promijenila velik dio svoje momčadi za novu sezonu, to još nema. Osim Smolčića, Ampem je također po tko zna koji put bio žrtva formacije te je prilično nejasno zašto se radila toliko ozbiljna taktička preinaka nakon pobjede u Šibeniku.

Za kreaciju je zadužen igrač kojem je mjesto u završnici

Obrambeni problemi iz ove utakmice podsjetili au na poteškoće iz prošle sezone, no još veći problem za Rijeku bio je izostanak ozbiljnih napadačkih akcija. U ovom susretu se značajno osjetilo da u ekipi više nema Pavičića i Čerina, pa samim time ni igrača koji kroz sredinu terena može driblingom ili dodavanjem napraviti višak.

Većina akcija Rijeke svodila se na direktne lopte iz obrane na bokove ili na duboko povlačenje Vučkića kako bi primio loptu i proslijedio je na stranu. U tim situacijama bi Obregon ostao kao istureni igrač, međutim njegova duel igra bila je gotovo nepostojeća te je efektivno bio igrač manje u napadu.

Jedini pogodak koji je Rijeka postigla došao je iz pogreške protivnika, što je bilo i pokazatelj da Vučkić mora biti centralna točka riječkog napada. Nažalost za Rijeku, igrač koji je sjajnim lažnjacima slomio dva braniča i postigao pogodak nerijetko je imao i posao razigravača. Ampem i Vukčević su tako čak imali prostor na bokovima nakon njegova proigravanja, ali ne i pravu metu za centaršut.

Halilović trenutno nije faktor

Individualni doprinos koji su u prošloj sezoni davali Drmić i Murić trenutno se čini nedostižnim. Rijeka u vrhu napada više nema tu kvalitetu, no tražila ju je na drugi način. Iako nisu usporedivi s navedenom dvojicom, očito je da su najzvučnije prinove Rijeke, od kojih se očekuje potez koji lomi utakmicu, Mario Vrančić i Alen Halilović, daleko od optimalne forme.

Vrančić je u obje utakmice odigrao umirovljenički i trebat će neko vrijeme da Rijeka dobije ono što traži od njega. Iako je dobio malu minutažu u dvije utakmice, ista se stvar vidi i na Haliloviću. Svaki njegov ulazak na teren će se gledati pod povećalom i navijači Rijeke će se nadati da u njemu postoji magija. No ne treba zaboraviti njegove nedavne igre u engleskom Championshipu.

Halilović je igrač koji je u zadnje dvije godine u toj ligi postigao jedan pogodak i upisao dvije asistencije uz prosječno 0.5 ključnih dodavanja po utakmici i 1.2 uspješna driblinga. U posljednje dvije godine zabljesnuo je u tek tri-četiri utakmice, ali je u kontinuitetu igrao čak i ispod prosjeka. Iluzorno je očekivati da će preko noći postati odlučujući faktor.

Mladi igrači i promjena formacije donijeli su bolju igru

Rijeci se često predbacuje da nije generirala dovoljno talenata u omladinskoj školi, no u posljednjih 25 minuta upravo su njezini mladi igrači pokrenuli igru. Ulaskom Bušnje, Frigana te kasnije Hodže Rijeka je dobila na svježini. Uz to, napokon je reagirao i Tadić.

Formacijski se Rijeka prebacila iz sustava s trojicom iza u onaj s četvoricom, što je stvorilo i bolju igru. Gosti više nisu imali brojčanu nadmoć na bokovima jer ih je Rijeka mogla duplirati na obje strane. Rijeka je preuzela i posjed te je imala veći broj napada u tom periodu nego u 65 minuta igre do tada.

Desni bek je konačno zaigrao na poziciji desnog beka, Ampem je konačno zaigrao na poziciji na kojoj je prošle sezone pružao svoje najbolje partije i sve je imalo glavu i rep. Odgovor je ipak došao prekasno za poravnanje rezultata, no pokazatelj je za iduću utakmicu da se protiv Šveđana može igrati.

Tadić mora odustati od ovog sustava

Nažalost za Rijeku, ovaj poraz je i svojevrstan odraz sportske politike i svega što se događalo prije prvenstva. Iako je na Rujevici ponovno s minimalnim ulogom na papiru sastavljena solidna ekipa koja bi trebala ostvariti ciljeve predsjednika Miškovića, proces biranja trenera i pojedinih igračkih prinova djelovao je eksperimentalno.

A eksperimentalno je djelovala i Tadićeva igra u nešto više od sat vremena. U razdoblju u kojem je njegova ekipa zabila pogodak nakon greške protivnika, ali i primila dva jer je sama razotkrila svoje mane u sustavu koji ekipi očito ne odgovara. U uzvratu Rijeka zasigurno nije favorit, ali bez tvrdoglavih odluka s klupe, ipak može tražiti šansu.