UMRO je Radomir Antić, jedan od najvećih srpskih trenera svih vremena i jedini čovjek u povijesti koji je vodio Real, Barcelonu i Atletico. Tim povodom podsjećamo na nekoliko njegovih velikih poveznica s hrvatskim nogometom i posebno s jednim velikim hrvatskim nogometašem.
Antić je Prosinečkog učinio čovjekom od 450 milijuna pezeta
Radomir Antić je od početka 1991. tražio od Realovog predsjednika Ramona Mendoze da mu iz Crvene zvezde dovede mladog (22) čarobnjaka sa sredine terena koji je pola godine ranije proglašen najboljim mladim igračem SP-a u Italiji, a sezonu nakon toga je s reputacijom i najboljeg mladog nogometaša na svijetu vodio Crvenu zvezdu prema naslovu prvaka Europe.
Nakon što je sa Zvezdom trijumfirao u Bariju i predvodio slavlje novih europskih prvaka, Prosinečki je uz odštetu od 450 milijuna pezeta potpisao za Real. Nije loše za mladića kojeg je samo četiri godine ranije Ćiro Blažević potjerao uz pozdrav da će pojesti trenersku diplomu ako Prosinečki postane igrač.
Robi se kod Radomira predstavio golčinom iz slobodnjaka u El Clasicu
Prosinečki je jedva punoljetan postao igračina i to je ostao i dalje, a u Madridu se kod Antića predstavio svojim specijalitetom, golčinom iz slobodnjaka, i to protiv Barcelone. Sve se činilo idilično za Real čije su zvijezde bili Prosinečki i Antić, ali prvi se počeo sve više ozljeđivati, a drugi je pao u nemilost gazde Mendoze. On ga je zatim otpustio iako je Antić na ulasku u drugi dio sezone na vrhu La Lige imao ogromnih sedam bodova prednosti (tada su se za pobjedu davala dva boda), a u Kupu Uefe se prošetao do četvrtfinala.
Bez Prosinečkog i Antića, a s novim trenerom Beenhakkerom, Real je uspio nemoguće - izgubiti naslov od Barcelone, a klub iz Madrida upao je u crnu rupu, koja je usisala i Prosinečkog. U tri godine u Realu najveći klub osvojit će samo Kup kralja '93., ali Prosinečki će finale provesti na klupi. Donedavno najbolji i najskuplji mladi nogometaš na svijetu u najboljim godinama (25) ispao je ogroman promašaj, onaj koji je umjesto renesanse Realu donio vazda ozlijeđenog tipa ovisnog o Marlboru.
Prosinečkog je sa samog dna spasio onaj koji ga je proslavio
Sa samog dna karijere podigao ga je onaj koji ga je proslavio. Radomir Antić pozvao je Prosinečkog na posudbu da jedan drugom spase karijere u neusporedivo skromnijem, da ne kažemo jadnijem, okružju nego što je ono u kojem su se spojili tri godine ranije. U ljeto '94. u provincijskom Realu, onom iz Ovieda, nije bilo crvenog tepiha, trofejne sale pune klempavih pehara ni žongliranja na centru Bernabeua. Antić, Prosinečki i njihov novi Real trebali su preživjeti. To su napravili tako spektakularno da je Antića pozvao Atletico. On je, naravno, naumio sa sobom povesti Prosinečkog, koji je u Oviedu postao jedan od najboljih igrača La Lige, a najbolju utakmicu odigrao je za pobjedu 3:2 nad madridskim Realom.
Madridski velikani dogovorili su prelazak Prosinečkog na Vicente Calderon, ali u zadnji tren uklizava Barcelona s daleko boljom ponudom za Prosinečkog i on odlazi na Camp Nou kod Johana Cruyffa.
Prosinečki je zbog Barcelone izdao spasitelja. Zbog toga se gorko pokajao
Međutim, amsterdamski velemajstor brzo je zbog ozljeda odbacio svoju zagorsko-šumadijsku repliku, a Prosinečki, koji u Barceloni nije napravio ništa, žalio je što je u ljeto '95. u zadnji tren "izdao" spasitelja. Jer Radomir, kako se Antić zove govoreći o sebi u prvom licu, u prvoj sezoni u Atleticu čudesno je osvojio španjolsku duplu krunu, a ulogu tamo namijenjenu zvezdašu Prosinečkom, izvođaču slobodnjaka i kornera, fenomenalno je preuzeo skromni partizanovac Milinko Pantić.
Ovo je kraj ove priče s Antićem i Prosinečkim, ali ujedno i početak njihove druge, u kojoj su bili na suprotnim stranama. To je spektakularni okršaj između Radomirovih slučajnih heroja i najjačeg Dinama svih vremena.
U trećem kolu Kupa Uefe sezone 1997./98. na Maksimir je Dinamu, koji je prije toga eliminirao Grasshoppers i MTK, došao Atletico u kojem je, svaka čast Radeku Bejblu, Juninhu Paulisti, Camineru, Kiku i Radi Bogdanoviću, najveća zvijezda bio Radomir.
Maksimir, zima '97.: Najjači Dinamo ikad predvođen Prosinečkim protiv Antićevih šampiona bez zvijezda
Domaćina, koji se tada službeno zvao Croatija, predvodio je Robert Prosinečki. Prvi u momčadi punoj asova: Ladić, Šimić, Jurić, Mujčin, Cvitanović...
Na Maksimiru je 40 tisuća ljudi svjedočilo najboljem poluvremenu najboljeg Dinama svih vremena. Tih prvih 45 furioznih minuta protiv Atletica bolje je čak i od onog što su u to vrijeme Vlakova i kasnije Kranjčarova momčad pokazivali protiv Partizana, Celtica, Newcastlea...
Dinamo je samljeo uglednog gosta, ali je na poluvrijeme otišao sa samo 1:0 preko Edina Mujčina. Caminero u nastavku izjednačava za konačnih 1:1, a na uzvratu se goropadni Dinamo iz prve utakmice pretvara u kukavički, što Atletico koristi za pobjedu 1:0 i prolazak.
Atletico je pobijedio u Madridu, ali BBB-i su s tribina Calderona oteli ogromnu srpsku zastavu koja je tamo stajala u Radomirovu čast
Atletico je, dakle, pobijedio na terenu, ali su BBB-i trijumfirali na tribinama. Dan ranije provalili su na Vicente Calderon i s tribine navijača Atletica oteli ogromnu srpsku zastavu, koja je tamo stajala u čast Radomira, kojem se tamo tada, kao i sada pjeva "Volimo te".