POTAKNUTI događajima nakon košarkaške majstorice Šibenka - Bosna 9. travnja 1983. godine šibenski navijači udarili su službeni pečat svom djelovanju. Dan nakon poništene pobjede u finalu jugoprvenstva vrela atmosfera se s Baldekina preselila na gradske ulice i u tim okolnostima osnovani su Šibensku Funcuti.
Šibenka je u famoznoj majstorici pobijedila 83:82 koševima Dražena Petrovića iz slobodnih bacanja nakon isteka vremena. U gradu je nastalo nezapamćeno slavlje, ali već sutradan po nalogu iz Beograda stiže odluka da se utakmica poništi te da se odigra nova utakmica na neutralnom terenu, u Novom Sadu.
Uprava i igrači KK Šibenke donose odluku da neće krenuti na put. Odbili su igrati novu utakmicu, u čemu su ih podržali šibenski navijači. Funcuti su službeno osnovani da bi organizirano štitili interese grada Šibenika i šibenskog sporta.
Podsjetimo, košarkaški sudac Ilija Matijević, koji je sudio prekršaj nad Draženom Petrovićem, u zadnjoj sekundi igre doživotno je udaljen iz košarke, a kažnjena je i sportska dvorana na Baldekinu koju je Košarkaški savez Jugoslavije suspendirao. Uoči majstorice na Baldekinu novčano su kažnjeni pojedini navijači Šibenke temeljem prijave koju su podnijeli košarkaški klubovi Zadar i Jugoplastika, a kazna je izrečena čak i Šibenskoj narodnoj glazbi koja više nije smjela dolaziti u dvoranu i sudjelovati u navijanju za Šibenku.
Znakovito je da nakon prve utakmice doigravanja koja je odigrana na Baldekinu ni uprava ni košarkaši Bosne nisu imali primjedbi na ponašanje šibenske publike i na uvjete za igru. Štoviše, košarkaši Bosne izjavljuju da je to bila odlična utakmica u još boljem ambijentu. Natjecateljska komisija Košarkaškog saveza Jugoslavije raspravljala je, naime, o žalbama Zadra i Jugoplastike na šibensku publiku te ocijenila atmosferu na Baldekinu kao štetnu za košarkaški sport. Šibenčane i navijače Šibenke nazivalo se barbarima iz palanke, a cijeli je Šibenik optužen da širi stravični terorizam. Nije to više bila samo košarkaška utakmica.
Tri mjeseca prije povijesne utakmice finala bivše države, nakon utakmice Šibenka - Zadar u tisku je osvanuo naslov Stop za bojovnike. 1983. godine riječ bojovnik aludirala je da se u šibenskom slučaju više ne radi o sportu i navijanju, nego o demonstraciji hrvatskih nacionalnih osjećaja, ali bila je to i nedvosmislena poruka kako se gleda na strastvene šibenske navijače i posebno na njihove crvene kape s izvezenim pleterom. Kako je u svom tekstu 30 godina nakon majstorice Šibenke i Bosne napisao novinar Stanko Ferić, krajem osamdesetih i početkom devedesetih sport je počeo izmicati nadzoru Partije i njenog birokratskog sustava. Smjer kretanja sporta, suprotan od utopijskih socijalističkih ideala, izazvao je strateška previranja u Jugoslaviji. Krajem 1982. i početkom 1983. godine na najvišim se državnim razinama raspravljalo o sportu, a klubaštvo, menadžerstvo i napuštanje amaterizma prokazuju se kao najveći neprijatelji društvenih opredjeljenja i socijalističkog morala.
"Neposredni povod za žestoki politički obračun sa zbivanjima u sportu u ožujku 1983. godine bili su incidenti na utakmicama Šibenke i Zadra. Kao jednu od ključnih mjera za obranu ideala sportskog amaterizma i sporta kao poželjnog odgoja mladeži u duhu socijalizma predlagalo se osnivanje Osnovnih organizacija Saveza komunista i Saveza socijalističke omladine u košarkaškim klubovima. To je trebao biti važan adut i u obračunu sa Šibenkom koju vode ljudi od kojih većina nisu članovi Partije. Nije se ostalo samo na riječima. Ivana Medića i Joška Šupu, predsjednika i tajnika Šibenke, na državnoj su razini optužili i kaznili zbog toga što uvode profesionalizam u socijalistički sport", navodi se u dossieru objavljenom u časopisu Volim Šibenik (danas portal mok / volim sibenik).
Odlučujuće utakmice između Šibenke i Bosne koje su uslijedile nisu zapravo više imale nikakve veze sa sportom, a ponajmanje s prepunom dvoranom na Baldekinu i fanatičnim šibenskim navijačima.
U Šibeniku se navijalo i puno prije spomenute 1983. godine, ali bez logistike i službenog naziva navijačke skupine. Starijim ljubiteljima sporta poznata je atmosfera kakva se početkom 80-ih stvarala na Baldekinu iako Funcuti bodre i klubove u drugim sportovima, ponajprije nogometu i vaterpolu. Iako nisu bili brojni kao druge navijačke skupine, Funcuti su u bivšoj državi slovili kao jedni od najluđih i najvjernijih navijača.
Na Šubićevcu se navijalo za nogometaše Šibenika koji su igrali drugu jugoligu, a povijest pamti i ludnicu na vaterpolskim utakmicama VK Solarisa (danas VK Šibenik) kad se prvenstvo igralo preko ljeta na otvorenim bazenima. Sredinom 80-ih na bazenu u Crnici nakrcalo bi se i do četiri tisuće navijača.
Poznato je da su Funcuti kao jedna od prvih navijačkih skupina bivše države gostovali u inozemstvu. Bilo je to 1982. godine u finalu kupa Radivoja Koraća u Padovi između Šibenke i Limogesa. Šibenka nije osvojila trofej, ali pamte se šibenski navijači koji su stvorili ludu atmosferu prateći svoje košarkaše u Italiji.
Velik broj pripadnika ŠF-a sudjelovao je u Domovinskom ratu, a od osamostaljenja Hrvatske postaju jači nego prije i bez iznimke prate svoje klubove i hrvatsku reprezentaciju na gostovanjima.
Njihova vjernost ima veću cijenu jer je u Šibeniku djelovala jedna od jačih podružnica BBB-a, dok su okolna mjesta agitirala Splitu i Hajduku.
"Šibenik jest mali grad, ali ima velike navijače", sažeo je to najbolje vođa Funcuta Mladen Ninić prilikom proslave 30. rođendana skupine, koji su slavili u šibenskom kazalištu.
Danas su Šibenski Funcuti proslavili 38. rođendan i tom prigodom obišli spomen-ploču za svoje pripadnike stradale u Domovinskom ratu koja je postavljena u dvorani na Baldekinu. Manja skupina navijača zapalila je baklje u blizi stadiona na Šubićevcu gdje je bez prisustva publike odigrana utakmica Šibenika i Rijeke. Tradicionalno su Šibenčani pratili susret s okolnih zgrada kod stadiona na Šubićevcu.