Foto: Getty Images / Guliver Images
U SURADNJI s Tribinom.hr donosimo vam jedan malo drugačiji pregled nogometne godine. Naime, Tribina.hr dodijelila je nagradu igraču i kolektivu za svoj učinak u 2015. godini. Svaka nagrada će imati svoje ime po osobi ili pojmu koji je tu kategoriju proslavio, pa tako imamo najbolju transfer politiku jednog kluba u 2015., kao i najlošiju, najboljeg trenera inovatora i još puno toga.
Zlatni petrodolar
Nagrada nazvana po valuti koja postaje najvrijednija u nogometu, ova nagrada se dodijeljuje za najbolju transfer politiku nekog kluba u protekloj godini.
Pobjednik: Bayern Munchen
Vidjelo se već prošle sezone tijekom kasnih faza Lige prvaka, kako će ozljede i poodmakle godine najboljih igrača postati sve veći problem za Bayern. Oni koji su godinama nosili ekipu do najvećih uspjeha – Robben, Ribery i Schweinsteiger – redom su pali nakon što je očito Svjetsko prvenstvo 2014. uzelo preveliki danak. Umjesto njih, Bayern je ovoga ljeta potrošio niti 100 milijuna eura, a doveo Douglasa Costu, Comana, Vidala i Kimmicha i zapravo riješio gotovo pa sve kadrovske probleme.
Douglas je vjerojatno najveće pozitivno iznenađenje prijelaznog roka (14 asista i 4 gola u prvenstvu i Ligi prvaka), Coman možda i buduća Zlatna lopta, Kimmich će vrlo brzo u reprezentaciju, a i Vidal je sve bolji kako lagano gubi kile te se budi iz mamurluka nastalog nakon osvajanja Copa Americe s čileanskom reprezentacijom. Time je Bayern s mudrom klupskom politikom nadomjestio tri ključna igrača (iako Robben ima u sebi još nekoliko dobrih utakmica) i ne izgleda ništa lošije. Štoviše, u prvenstvu imaju 15 pobjeda uz jedan poraz i remi, u Ligi prvaka pet pobjeda i jedan poraz, uz najbolju gol-razliku od svih ekipa u Europi.
Massimo Moratti nagrada
Sve što vrijedi za prethodnu kategoriju vrijedi i za ovu, ali obrnuto. Pokušajmo odrediti klub sa najgorom transfer politikom, a nagrada se prigodno zove po predsjedniku koji je dugo vremena u nogometu bio poznat kao oličenje loših kupovina nogometnom tržištu.
Pobjednik: Manchester United
Prošle godine gotovo 200 milijuna eura, a ove 140 milijuna eura. Toliko je potrošio Manchester United samo kako bi ove godine ispao iz skupine Lige prvaka te kako bi u prvenstvu osvojili 29 bodova u 18 utakmica. Dobar dio krivnje sada snosi Van Gaal, ali kada se pogleda njihov kadar, problem zapravo nije taktički nego selekcijski.
Potrošen je jednostavno prevelik novac kako bi se dovelo igrače koji su tek solidne ili dobre europske kvalitete, a potpunim padom Rooneya (koji je trebao biti očekivan), klub je ostao bez ijednog igrača koji bi makar bio i blizu svjetske klase. Igrači koji su dovedeni – Martial, Schneiderlin, Depay, Darmian, Schweini, Shaw, Herrera, Rojo, Blind – su ili premladi da bi nosili klub (Martial i Depay) ili potpuno isluženi (Schweini) ili jednostavno nisu igrači potrebne klase (svi ostali).
Stoga, ne treba biti previše kritičan prema Van Gaalu kada se govori o taktici, već prije svega treba kritizirati način na koji je građena ekipa te koliko je novaca potrošena da bi bili tek blago solidni.
Alan Shearer nagrada
Shearer je bio napadač Newcastlea veliki dio svoje karijere i iako Newcastle nije imao uspjehe svjetskog glasa, nepobitno je da je Shearer svo vrijeme bio doslovno 'pola momčadi'. U ovoj kategoriji tražimo takvog igrača, nekog tko za svoj klub znači sve, klasični MVP. Ne mora to biti klub koji je sve osvajao, razni klubovi imaju razne ambicije, ali tražimo igrača koji svoj klub nosi na svojim leđima k ostvarenju ambicija i čiji izostanak bi za taj klub bio doslovno nenadoknadiv.
Pobjednik: Yohan Cabaye
Samo su četiri i pol mjeseca bila dovoljna kako bi Cabaye pokazao zašto je godinama francuski reprezentativac te zašto je naprosto igrač koji je prekvalitetan za Crystal Palace. Ne samo da je najopasniji prema naprijed (pet golova kao veznjak), nego i izvodi sve prekide te kontrolira obrambeni dio igre, a svi drugi ga prate.
Bez njega, Palace je jako ispodprosječna momčad u konkurenciji Premiershipa. S njim na terenu i svi ostali izgledaju bolje, a on pokazuje kako je samo jedan pravi igrač na pravoj poziciji (centralni vezni), uz dobru koordinaciju svih ostalih, potreban kako bi ekipa došla do borbe za europske pozicije. I naravno, to ne može biti Englez. To mora biti Francuz.
Juan Sebastian Veron nagrada
Opet suprotnost. Veron je igrač koji je nakon megatransfera u Manchester United dobio mnogo prillika da pokaže da može biti nositelj tog velikog kluba, ali nikad nije pokazao ni dijelić toga. Tako u ovoj kategoriji tražimo igrača koji svom klubu najmanje pridonosi iako se to od njega s pravom očekuje. Tko je igrač bez kojeg bi klub definitivno mogao do jednakih uspjeha kao i s njim? Tko svom klubu uopće ne bi nedostajao, a trenutno drži barem ponešto bitnu ulogu u rotaciji?
Pobjednik: Cesc Fabregas
Kada je prošlog ljeta došao u Chelsea, Fabregas je trebao postati igrač koji će djelomično promijeniti "Mourinhovu paradigmu" te donijeti toliko potreban dašak inspiracije i čistog igračkog talenta. I sve se doimalo savršeno. On i Costa bili su bili ubojit tandem, a Cesc je do nove godine postigao dva gola i čak 12 asista u Premiershipu te dva gola i četiri asista u šest utakmica skupine Lige prvaka. No, u 2015. sve se promijenilo.
Tijekom cijele godine (dakle proljeće i jesen) u ligi je podijelio tek sedam asistencija i zabio jedan gol, a posebno je blijed ove jeseni. Tijekom većine utakmica potpuno je nevidljiv, ne čini nikakvu raziku na terenu, a kamoli da bi bio i blizu onoga što je igrao tijekom prošle jeseni, kada se činilo da bi mogao biti najbolja kupovina cijelog ljetnog prijelaznog roka. Je li riječ o problemima s Muom ili nečem drugom ostaje nam da tek saznamo, ali Cesc ostaje uvjerljivi dobitnik 'Juan Veron' nagrade!
Rinus Michels nagrada
Vrijeme je da se posvetimo malo i trenerima iz prošle godine. Nakon odgledane cijele godine nogometa, tko je trener koji je najveći inovator, koji je u protekloj godini pokušao donijeti nešto novo nogometnoj igri u svom okruženju. Ne mora nužno to biti niti rezultatski uspješan terner, tražimo trenera od kojeg nikad ne znate što očekivati, koji stalno pokušava taktičke inovacije i koji ne radi po šablonama.
Pobjednik: Pep Guardiola
Ako je ono što je Barcelona igrala pod Cruijffom nadogradnja totalnog nogometa, a ono što je Guardiola postavio u Barceloni nadogradnja nadogradnje, onda je njegov Bayern potpuno novi svemir totalnog nogometa. I inovacija traje, te je doista nevjerojatna... Cijeli ideja totalnog nogometa polazio od pretpostavke da svi igrači moraju posjedovati sve nogometne vještine te igrati u oba smjeru, ali Guardiola je napravio i korak naprijed, pa sada većina igrača ne samo da igra u oba smjera, nego igra i dobar dio pozicija.
Samo je Neuer uvijek vratar (iako ponekad zamjenski stoper), a Lewandowski uvijek napadač (iako se i on izvlači na krilnu poziciju i mijenja s Mullerom). Svi ostali igrači, pogotovo oni iz veznog reda (Lahm i Alaba kao ekstremni primjeri) igrali su na više pozicije te obavljali različite funkcije u ekipi. Osnovna pretpostavka je kontrola prostora i protoka lopte, ali način na koji se ostaje napredvidljiv je miksanje igrača po terenu te potpuno hibridizacija pozicija i uloga. To je ujedno i najveća taktička novotarija 2015., u inače relativno siromašnoj godini po tim kriterijima.
Guy Roux nagrada
Ne, nije za dugovječnost, nego za trenera "po šabloni". Opet, nije bitno je li klub kojeg takav trener vodi posebno uspješan ili ne, ova nagrada je za trenere koji ne vole mijenjati stvari i od kojih uvijek znate što ćete dobiti. Kad je Ćiro Blažević vodio Vatrene mogli ste ne znati ni jednog igrača postave ali ste znali da momčad izlazi u 3-5-2 formaciji i da nema šanse da se to promijeni. Takvog tražimo i za proteklu sezonu, trenera koji ne iznenađuje nego je uvijek vjeran jednom obrascu do granice da postaje dosadan, neovisno o tome je li uspješan ili ne.
Pobjednik: Diego Simeone
Atletico je ovoga ljeta odradio fantastičan prijalzni rok, jer su doveli pola tuceta iznimno talentiranih mladih igrača, što će se pokazati kao pravi potez tek u godinama koje dolaze. Međutim, čak i s dodatnim talentom koji je uštrcan u ovu ekipu tijekom ljeta (iako su izgubili Ardu Turana), Simeone ostaje odan svojim nogometnim idejama. Gotovo uvijek (uz tek manje modifikacije sustava) u relativno rigidnih 4-4-2 ili 4-4-1-1, Atletico je ekipa koja je postigla tek 22 gola i koja i dalje dobar dio svojih ambicija temelji na igri iz prekida.
Zapravo isto kao što su igrali kada su u ekipi prije nekoliko sezona imali daleko manje kako talenta tako i poletnosti na svim pozicijama. Očito je da Simeone neće odustati od svoga stila niti malo, što će vjerojatno u nekom trenu biti kontraproduktivno, kada krenu ozljede i svi drugi problemi. U ligi jesu na diobi prvog mjesta, ali ne zato jer su bolji, nego zato jer su Barca i Real bodovno 20 posto lošiji nego li su bili proteklih sezone. Atletico je isti...
FC Wimbledon nagrada
U ovoj kategoriji, u čast jedne momčadi koja je igrala svjetski poznati ružan nogomet, biramo momčad koja je godinu obilježila lošim nogometom. Nije kriterij je li s tim nogometom postigla velike uspjehe ili propast, ali biramo onu momčad od čijeg nogometa nas je hvatala jeza i čije utakmice su u prosjeku najčešće negledljive.
Pobjednik: Brazilska reprezentacija
Ono što smo od Brazila gledali tijekom SP-a 2014. bilo je čisto mučenje. Ono što smo gledali tijekom Copa Americe, bilo je i gore od toga. Iako već dugi niz godina Brazil ne igra 'joga bonito' (koji je posljednji put viđen vjerojatno 1982.), pali su ispod granice dobrog ukusa. Zemlja koja je oduvijek davala najviše kvalitete nogometnom svijetu i koja je njegovala tehnički stil igre uz dodatni šarm kakvog su svojevremeni imali mnogi igrač (a kralj bio Ronaldinho) sada je spala na 'dodaj loptu Neymeru pa što bude' strategiju, koja je potpomognuta povremeni golovima koji padaju nakon prekida. Drugi put su zaredom ispali protiv ultranetalentiranog Paragvaja u četvrtfinalu Cope, a svi i dalje pamtimo 'sedmicu' koju su kasirali protiv Nijemaca. Pritom, nogomet im je doista negledljiv, jednako kao što je negledljivo tko im sve nosi 'broj 9'. Nacionalna sramota.
Ajax 70-ih nagrada
I za kraj, biramo momčad koja je prošlu godinu obilježila najljepšim nogometom koji se mogao gledati. Ponovno, nije bitno da su i sve utakmice izgubili, biramo momčad koja je igrala, kako se kaže, nogomet za sladokusce i u čijim utakmicama se najčešće moglo uživati.
Pobjednik: Borussia Dortmund
Ako je Guardiolin nogomet dobro uštimana simfonija, a Kloppov heavy metal, onda je Thomas Tuchel pomirio te dvije stvari, pa BVB igra nešto što je nalik Beatlesima. Povećao je posjed lopte za gotovo 10 posto, a terecet Mhitarjan-Reus-Kagawa bez neke veće konkurencije najbolji je tercet ofenzivnih veznih igrača koji funkcionira uz savrešno razumijevanje, sitan vez, zamjenu pozicija na terenu te iznimnu kvalitetu driblinga.
Nije stoga čudno da nakon 17 kola BVB ima gol razliku 48:24 (preko četiri pogotka po susretu!), a nogomet je jednostavno fantastičan. Ponekad bekovi i Gundogan ostanu previsoko, pa su dosta mekani otraga (pogotovo kada propadne ofsajd zamka), ali to je cijena iznimno dobre kombinatorne igre koja kreće od Gundogana pa preko spomenutog trojca do Aubameyanga. Igraju za gol više, te je ove jeseni baš vjerojatno BVB najbliže nečemu što bismo mogli nazvati 'joga bonito'.
>>> Index donosi analizu u suradnji s portalom Tribina.hr
Tribina.hr je otvorena zajednica i pokret stručnjaka i fanova okupljenih oko ideje dubinskog proučavanja svih bitnih sportskih događanja