HAJDUK je nakon 21. kola Supersport HNL-a na vrhu tablice domaćeg prvenstva. Rijeka za ekipom Gennara Gattusa zaostaje jedan bod, a Dinamo pet bodova. Unatoč tome, u navijačkom taboru Bijelih nema pretjeranog zadovoljstva. Hajduk je u posljednjih 10 kola slavio samo tri puta.
Igra ekipe ne izgleda dobro, u tri kola drugog dijela prvenstva osvojena su samo četiri boda. Nakon pobjede protiv Varaždina navijači su zviždali igračima, a sam Gattuso konstatirao je da Varaždin nije zaslužio izgubiti. O aktualnostima vezanima uz Hajduk razgovarali smo s njegovim legendarnim golmanom Ivanom Pudarom.
Pudar (63) je bio jedva punoljetan kad je početkom osamdesetih započeo karijeru dugogodišnjeg prvog golmana Hajduka, a kasnije je klub vodio i s klupe. Kao vratar Bilih ostavio je dubok trag na Poljudu, gdje je, osim jedne sezone u Spartaku iz Subotice, bio od 1979. do 1990.
U inozemstvu je branio na vratima portugalskih klubova Espinha, Boaviste i Sao Joai de Madeire te njemačkog Triera. Ukupno je u dresu Hajduka upisao 185 službenih nastupa, a ima i jedan nastup u dresu reprezentacije Jugoslavije.
To je vrlo jednostavno reći. Prvo, zimske pripreme su, kako bismo mi u Dalmaciji rekli, falivene, odnosno promašene. Zašto? Voditi 30 igrača na pripreme i pokušati svakome dati šansu u pauzi od 20 dana je sumanuto. Treba pripremiti jezgru od 15 igrača, standardizirati početnih 11 i zamjene. Oni su napravili promenadu, svakome su davali šansu, a rezultat je potpuno neuigrana momčad.
Nije ga on kritizirao, već je konstatirao da je pao u formi, što je sastavni dio u sezoni skoro svakog igrača. Hajduk ima drugi problem o kojem govorim godinama. Hajduk nema igru, sve se svodi na snagu i individualnu kvalitetu.
Također, Hajduk je u prvom dijelu sezone barem bio trkački moćan, a u ove tri utakmice vidjeli smo katastrofalnu razinu trčanja. Sam Gattuso je napravio strašno puno grešaka s rotiranjem određenih igrača.
Ne mogu razumjeti ni situaciju sa sportskim direktorom Françoisom Vitalijem, koji je doveo dva igrača koji nisu igrali nekoliko mjeseci, i to na posudbu, da bi probali oživljavati karijere u klubu koji se bori za titulu.
Olako se rješavaju mlađih igrača koji su u procesu razvoja, koje bi trebalo transferirati u inozemstvo i na njima barem zaraditi, poput Antunovića. Sigur i Pukštas nemaju kontinuitet. Stranci su izdominirali i Hajduk polako nestaje.
Žaper je već dugo van stroja, u procesu oporavka već ima problema s aduktorima i slično. Hajduk nema opravdanja da izgleda raspalo kad Rakitić ili Livaja nisu u formi. Što rade ostali igrači? Ono što je bitno naglasiti je da je selekcija igrača koje klub dovodi katastrofalna.
Igrači su u klub dovedeni kao pojedinci koji djeluju sami za sebe, a nisu zamišljeni kao dio nekog uhodanog sustava i kolektiva. Onda nemate igru. Mi koji smo treći na svijetu smo se okrenuli stranim igračima i trenerima i očekujemo da budemo moćni.
Vratimo se na stare postavke, našim igračima i trenerima. Bez njih nikad ne bismo ostvarili uspjehe koje jesmo, do njih smo stigli s našim trenerima i igračima. Omladinske škole nam izbacuju sve manje igrača u prve ekipe, bitnije nam je dovesti Ukrajinca koji mjesecima nije mogao igrati u drugoligaškoj ekipi. Moramo se posvetiti našim ljudima.
Imamo desetak trenera koji su priznati vani, a kod sebe dovodimo nedokazane trenere i ističemo da su oni "ime". U trenerskom poslu ne postoji ime, nego samo igra i rezultat.
Žalosno je što je uopće otjeran iz kluba. On je stvorio sam sebe i stvorio ga je klub u kojem je igrao. Politika Hajduka je katastrofalna, nemamo nogometna imena u vodstvu kluba, nemamo ljude koji razumiju sport. Rezultati rada predsjednika i sportskog direktora nisu dobri.
Pustimo imena, Gattuso je pridobio narod svojom silinom i postavljanjem discipline, a to ima svaki trener iza kojeg stoji klub. Gledatelje zanima igra. Hajduk je sada prvi na tablici, a narod je jučer zviždao jer je s pravom nezadovoljan. Hajduku ne treba samo titula nego plasman u europska natjecanja, a to nam s ovakvom igrom može biti samo san.
Počeli smo uništavati naš nogomet i imamo još malo vremena da ga spasimo. Dovodimo previše stranih trenera koji nisu napravili nikakav rezultat.
Prema stanju na tablici ima, ali prema objektivnoj kvaliteti igrača i igre nema. Putokaz su nam treneri poput Marija Kovačevića i Nikole Šafarića. Oni su pokazali da je uz naše trenere i nekoliko puta manji budžet moguće igrati odličan nogomet.