ŠIBENIK i Hajduk na Šubićevcu su jučer odigrali prvu utakmicu devetog kola SuperSport HNL-a, a bilo je 1:1. Strijelac gola za Hajduk bio je Jan Mlakar u 49. minuti na asistenciju Marka Livaje. Bod Šibeniku osigurao je Ivan Dolček u sedmoj minuti sudačke nadoknade. Splićanima je to prvi remi u sezoni i nalaze se na trećem mjestu prvenstvene ljestvice s 13 bodova, devet manje i utakmicom manje od branitelja naslova Dinama. Posljedice novog kiksa za Hajduka za Index je komentirao Igor Pamić.
Hajduku općenito kao nogometnom klubu definitivno nije lako. Kad su oni prošle godine pred kraj podigli razinu da mogu zaprijetiti i boriti se za naslov, Dinamo je svejedno bio prvak. Sad Dinamo prođe u Ligu prvaka i dođe do milijuna, a svejedno gazi u prvenstvu. Teško je to Hajduku pratiti. Hajduk se i dalje pati. Za njih je drugo mjesto neuspjeh po nekom sadašnjem kriteriju, ali po meni bi trebali prihvatiti činjenicu da je Dinamo trenutno bolji i da je drugo mjesto maksimum.
Moraju to učiniti i onda se pojačati u obrani, gdje imaju najviše problema. Promjena trenera nije rješenje. Hajduk je posljednjih godina promijenio strahovito puno trenera i od toga je imao vrlo mali učinak. Očigledno nije problem u trenerima. Burića su mijenjali jer nije dobro igrao, a pitanje je je li uopće mogao. Takvih je promjena bilo još.
Pritisak je sve veći, normalno je da dolazi do pucanja
Dambrauskasu treba priznati da je uspio napraviti najveći iskorak od svih trenera i na tome mora graditi. Momčad prati Dambrauskasa, ali nema naviku pobjeđivanja i stalno je u drugom planu zbog Dinama. Stalno se bore s jačim, u Europi je to bio Villarreal, a u ligi Dinamo. To nakon nekog vremena postane vrlo teško jer navijači očekuju da to premašiš.
S ovakvim pritiskom se ne može živjeti, očito momčad nije satkana da može trpjeti to opterećenje. Moguće da je i treneru teško trpjeti taj pritisak. Njegovo ponašanje i geste sada nisu iste kao kad sve ide dobro, to se vidi na televiziji, a to osjete i igrači. Nije im se lako nositi s time, ali svi oni unutar kluba moraju sjesti, pomiriti se s realnosti u kojoj žive i nastaviti graditi priču.