BRZA pobjeda hrvatskog šampiona na najvećem i najskupljem boksačkom eventu u posljednje dvije godine. Po tome će hrvatski navijači pamtiti subotnju večer u Saudijskoj Arabiji i to ostaje kad se podvuče crta pod sve analize. Filip Hrgović ušao je u boksačku Ligu prvaka nokautom u trećoj rundi protiv Amerikanca Erica Moline i istaknuo kandidaturu da se uskoro nađe u glavnoj ulozi, da zauzme mjesto koje su u Diriyah Areni imali Andy Ruiz Jr. i Anthony Joshua.
Pritom je Hrgović boksao ambiciozno i agresivno, a pobjednik glavnog meča odlučio se za konzervativan, dosadan i kličkovski suzdržani pristup. Možda je poneki gledatelj ostao razočaran zato što meč nije bio spektakularan poput onog iz lipnja u Madison Square Gardenu, ali Joshua je postigao ono zbog čega je došao u Saudijsku Arabiju – vratio se u sedlo i pritom fantastično zaradio.
Hrgović je odabrao pristup s nešto više rizika, kako i dolikuje budućem šampionu, što mu se isplatilo u vidu brze pobjede, ali i uzrokovalo određene pogreške. Ponajprije se to odnosi na kretanje i obranu, no u boksu se često zaboravlja da i suparnik ima dvije ruke i ponešto boksačkog umijeća i da je nemoguće uvijek boksati savršeno i ostati nedodirnut.
Ni udarci u potiljak nisu za pohvalu i dosad nisu bili na Hrgovićevu repertoaru. Filip je tehnički potkovan boksač i nisu mu potrebni niski i nedopušteni trikovi, a ovo čemu smo svjedočili protiv Moline ipak je posljedica agresivnijeg pristupa, suparnikovih nižih eskivaža i želje za brzom i efektnom pobjedom. Treba vjerovati da u budućim, kompetitivnijim mečevima toga neće biti.
Odrediti koji su to mečevi i protiv kojih suparnika bit će vrlo zamršena križaljka. Treba dobro odvagnuti što je strateški, boksački i financijski razborito. Ono što danas znamo je da Hrgović ima kvalitetu da postane svjetski prvak, da će prije meča za naslov morati ubilježiti barem jednu ili dvije kapitalne pobjede te da će braća Sauerland i Eddie Hearn u sljedećih šest do 12 mjeseci morati dobro posegnuti u novčanik.
Hrvatski šampion danas je zapravo u prilično nepovoljnoj poziciji u smislu matchmakinga. Opasan je za svakoga, nepobjediv za većinu suparnika, a s obzirom na to da je izdanak malog naroda i da je u relativno ranoj fazi profesionalne karijere, zasad još ne može generirati velike marketinške prihode. Zato će mu u sljedećim mjesecima biti vrlo skupo pronaći odgovarajuće suparnike i pred njegovim su promotorima teški pregovori. Boksačka kvaliteta, naime, više nije jedini faktor koji određuje Hrgovićevu budućnost.
Konkretno, rizično je u ovom trenutku poslati Filipa da boksa s Whyteom u Londonu, Parkerom u Novom Zelandu ili Hunterom u Las Vegasu, a dovesti nekoga od ovog trojca na neutralni ili hrvatski teren bilo bi stravično skupo i vrlo vjerojatno neizvedivo. Osim toga, cilj je od Hrgovića napraviti sportsku zvijezdu u Americi i Velikoj Britaniji, a istodobno izbjegavati suvišan rizik. Dosad su to braća Sauerland i Hearn činili briljantno.
U tom bi smislu ruski veteran Aleksandar Povjetkin bio idealan sljedeći Hrgovićev suparnik. U subotu je u Saudijskoj Arabiji remizirao s Amerikancem Michaelom Hunterom, a prije toga imao je 35 pobjeda i samo dva poraza. Pobijedila su ga samo dvojica najboljih teškaša u posljednjih desetak godina, Anthony Joshua i Vladimir Kličko. Svrstati se u njihovo društvo za hrvatskog boksača bio bi silan probitak te jasna poruka i boksačkim organizacijama i svjetskim prvacima.
Vjerujemo, dakle, da sljedećeg Hrgovićeva suparnika treba tražiti na ovom teškaškom popisu, i to točno navedenim redoslijedom: Povjetkin, Chisora, Parker, Whyte, Hunter, Usik.