KAD SMO se s Markom Šimićem čuli u ožujku ove godine, njegova indonezijska avantura je tek krenula. Dečko koji je životario po HNL-u i bio na korak do završetka karijere sreću je našao u Aziji, u Persiji iz Jakarte.
Briljirao je u President's Cupu, vrlo važnom indonezijskom natjecanju uoči početka prvenstva, no nije mogao ni sanjati što će mu se dogoditi u manje od godinu dana. 31-godišnji hrvatski napadač postao je apsolutni bog nogometa u Indoneziji i jedna od većih zvijezda na kontinentu. Zabio je 38 golova u 44 utakmice otkad je došao u Persiju, a s 18 golova u prvenstvu odveo je svoj klub do prvog naslova prvaka nakon 17 godina.
>>> Životario je pa u mjesec dana postao megazvijezda: "U Aziji me poštuju kao Modrića u Europi!"
>>> Evo zašto ovog Hrvata u Aziji štuju kao boga: Zabio četiri gola, hat-trick u samo 11 minuta
>>> Ludnica u Indoneziji: Hrvat s 2 gola donio klubu naslov prvaka nakon 17 godina
U zadnjem kolu u kojem je Persiji trebala pobjeda Marko je zabio oba gola u slavlju 2:1, a nakon završetka utakmice rasturile su ga emocije. Potekle su suze, grlio se sa svima oko sebe. Bili su to, kaže, trenuci koje nikad neće zaboraviti.
"Još mi se sliježu dojmovi, ne znam uopće kako bih vam opisao što se ovdje događa. Trebat će i meni i suigračima još neko vrijeme da shvatimo što smo napravili. Ovaj klub je predugo čekao na titulu i stvarno sam presretan što sam ja sudjelovao u ovome. Naravno da sam plakao od sreće. Sezona je bila naporna i jako duga, a očekivanja od nas i mene golema. Nije lako igrati pod takvim pritiskom, ali sve se dobro završilo. Na zadnju utakmicu mi je došao i tata i ponosan sam da je uživo vidio kakva je ovdje ludnica", javio nam se Šimić iz daleke Jakarte.
Njegova Persija je najveći indonezijski klub. Osvojila je 11 naslova prvaka u kroz godine vrlo zamršenom indonezijskom sustavu natjecanja i jedini je klub koji nikad nije ispao iz prve lige koja je osnovana 1930. godine.
Na dočeku možda i deset milijuna ljudi
"Strašno puno im je značio ovaj naslov, u gradu je potpuna ludnica. Trebali smo imati paradu kroz Jakartu u otvorenom autobusu, ali je to otkazano jer policija jednostavno nije mogla jamčiti sigurnost. Nisu imali pojma koliko bi ljudi izašlo na ulice, a po nekim predviđanjima moglo bi biti i deset milijuna navijača. Zamislite koja je to organizacijska noćna mora. Za sad je parada organizirana za sljedeću subotu ako sve bude u redu", rekao nam je Marko.
Iako će neupućeni skeptici dovesti u pitanje nivo nogometa u Indoneziji, zabiti 38 golova u 44 utakmice je zaista impresivna statistika. Titula prvog strijelca lige izmaknula mu je u zadnja dva kola u kojima je Srbin Aleksandar Rakić za PS Tiru zabio pet golova, ali Markove brojke su svejedno za svaku pohvalu. Osim toga, u indonezijsku ligu se kao stranac ne može samo tako doći. Igrač mora imati 70 posto nastupa za klub iz lige iz koje dolazi i to mora biti prva liga u toj zemlji. Iznimka su pet najjačih europskih liga iz kojih se može doći i iz drugog ranga natjecanja, a indonezijski savez može izdati posebnu dozvolu igraču koji ne zadovoljava te uvjete, ali se smatra važnim za cijelu ligu.
"Ne bih stvarno želio zvučati umišljeno, ali to je nevjerojatan rezultat. Znam da ljudi misle 'Ma, indonezijska liga je smiješna', ali ovo je strahovito teško natjecanje. Indonezijska liga je proglašena za ligu s najvećim napretkom u Aziji ove godine, a to nije mala stvar. Liga je izrazito domaćinska i igrati u gostima je jako teško. Igraš i protiv sudaca i protiv publike, a baš svaka momčad je obranu fokusirala na meni. Nisu mi dali disati, redovito me čuvaju po dva igrača, a ne možete ni zamisliti koliko su grubi. Suci prema strancima nemaju previše simpatija i stvarno je teško igrati. Da vam ne govorim o sparini i vremenskim uvjetima. Rekli su mi da ću sigurno osvojiti azijsku Zlatnu loptu ako budemo prvaci, ali se ne kraju umiješala politika pa nisam bio nominiran ja, nego jedan moj suigrač. Ali, drago mi je zbog njega, naravno", objasnio je Šimić.
Status kakav on uživa u Indoneziji može se mjeriti s popularnošću koju u Europi ima Luka Modrić. Šimić ima više od 700.000 followera na Instagramu, a tamošnji proizvođač sportske opreme Specs je napravio posebnu liniju "9SS", koja znači "9 Super Šimić".
Dobio pratnju od kluba
"Što god izbace na tržište s mojim potpisom se rasproda u sekundi. Tvornica uopće ne može zadovoljiti potražnju. Kopačke i oprema s mojim potpisom prodaje se bolje od Nikea i Adidasa, čak i u gradovima iz kojih dolaze naši najveći rivali. Dolazak u Indoneziju pokazao se kao pun pogodak. Ovo je divna zemlja u kojoj me ljudi iznimno poštuju i to mi jako puno znači. Više ne mogu stvarno izaći na ulicu da me navijači odmah ne okruže. To je stvarno dirljivo, ali u zadnjih par tjedana u završnici prvenstva bilo je strašno naporno do mjere da mi je klub osigurao pratnju gdje god sam išao. Evo, neki dan su mi se javili neki producenti koji snimaju film i ponudili su mi ulogu", kaže Šimić.
Nakon prvih utakmica za Persiju javio se interes nekih klubova iz Turske. Bilo je ponuda i iz Azije, no nakon ovako fantastične sezone interes za Mirka dolazi iz ozbiljnih europskih liga.
Interes europskih klubova
"Bilo je nekih priča o interesu Bešiktaša, a sad ponovno ima kontakata iz nekih drugih turskih klubova. Javio se i jedan od najvećih grčkih klubova koji bi me uzeo na posudbu do kraja sezone uz opciju otkupa, ali to je još u fazi pregovora. Naravno da mi takav interes godi i da bih želio igrati u Europi, ali dobro ću odvagnuti sve ponude. Meni je ovdje prekrasno, a sad smo se plasirali i u kvalifikacije za azijsku Ligu prvaka. No, ima još vremena. Sad se idem odmoriti u Hrvatsku", kaže Marko.
Indonežani ga toliko vole da su mu ponudili i državljanstvo kako bi mogao igrati za njihovu reprezentaciju. No, Marko nije još prekrižio hrvatski dres, iako će to biti teško ostvariti.
"Ni u ludilu ne bih želio da ispadne da se guram u reprezentaciju, ne daj Bože. No, ja sam sportaš i imam se pravo nadati da možda mogu dobiti priliku u nekoj utakmici. Poznajem dečke iz današnje reprezentacije, a u U-21 reprezentaciji su mi treneri bili Zlatko Dalić i Dražen Ladić. Nakon osvajanja titule u Indoneziji čestitali su mi neki reprezentativci, bivši i sadašnji, i na tome im iskreno hvala. Oni najbolje znaju koliko je teško nešto osvojiti i igrati na takvom nivou. Čak su mi neki od njih rekli da zaslužujem šansu, barem na jednu utakmicu, a to mi jako puno znači. Mislim da bi se ljudi jako iznenadili... Zato bih želio ponovno zaigrati u Europi, da budem bliže Hrvatskoj, jer Indonezija je ipak jako daleko", zaključio je hrvatski kralj Azije.