NAKON što je Palma Čargo debitantski nastup na Olimpijskim igrama završila 12. mjestom u klasi iQFOIL, odnosno u jedrenju na dasci, u nedjelju na red dolazi njen kolega i vršnjak Martin Dolenc, kojeg očekuje premijerni olimpijski nastup u srodnoj jedriličarskoj disciplini Formuli Kite, daskanju zmajem.
Iako su oboje rođeni u dva tjedna razlike prije 23 godine u Splitu, Čargo i Dolenc imali su drukčije puteve. Martin je odrastao između Bola na Braču, gdje mu je otac imao windsurf školu, i Pomera u Istri. Na dasku je prvi put stao s tri godine, prihvatio se treniranja kad mu je bilo devet, a sada je olimpijac.
I on je počeo kao windsurfer poput Palme, ali se prije nekoliko godina prebacio u ovu još bržu, iako možda ne tako zahtjevnu disciplinu. S obzirom na to da je prošao oboje, Dolenc lako može objasniti razliku između dviju novih olimpijskih disciplina.
Ide se preko 75 km/h
"Ja ih gledam kao isti sport. Ako stavite kajt na dasku za windsurf, osjećaj je jako sličan. Razlika je u tome što je windsurf fizički zahtjevniji jer vam je jedro ispred nosa, svaka moć vjetra koju dobivate bliža je vama, a vi je prenosite na dasku. Sve se događa puno direktnije", kaže Dolenc.
"Kajt je napravljen efikasnije, razgrana se vjetar preko špaga, što mu omogućuje da ide brže, a manje se umarate. U Parizu se oboje vozi na hidrofoilu, odnosno foilu, s kojim možeš ići jako brzo i zbog kojeg izgleda kao da lebdiš iznad vode. Kajt je bolje optimiziran za foil jer idemo brže, imamo veće kuteve uz i niz vjetar", objašnjava naš prvi olimpijac u kiteboardingu.
To "idemo brže" znači čak 50 posto jer dok je Palma Čargo na dasci s jedrom izmjerila najveću brzinu od 52 km/h, Dolenc uz pomoć zmaja juri i preko 75 km/h.
"Maksimalna brzina mi je bila 41.5 čvorova, što je otprilike 75 km/h, ali mislim da sam išao i brže kad nisam mjerio. Strah? Smanjuje se s godinama treninga, navikneš se ići tako brzo i osjećaš se sigurno, ali prije 3-4 godine sam se bojao kad bih išao niz vjetar", priznao je Dolenc.
Kao i prilikom puštanja zmajeva na livadi, i jureći na dasci mogu se dogoditi nesreće poput sudaranja ili zapetljavanja. "To se rijetko događa među 30-40 najboljih vozača jer svi znaju pravila i paze, ali ako se dogodi na nižim razinama, ide se u protestnu sobu, pa kad se vidi tko je kriv, može doći do diskvalifikacije ili oduzimanja bodova. Ali ako je došlo do laganijeg kontakta, može se i nastaviti. Veći problem može biti kiša, koja prilično smeta, ne nama natjecateljima, nego se lagani kajtevi previše namoče i ne lete kako treba."
Kaže da je u windsurfingu lakše naučiti osnove, ali se teže usavršiti. "Njegova prednost je to što bilo tko može doći u školu, dobiti veliku, stabilnu dasku i odmah se voziti lijevo-desno dvije milje na sat.
U kiteboardingu prvo nekoliko dana učiš upravljati zmajem i tek onda ideš na dasku. Čim počneš voziti na dasci, ideš brže nego s jedrom. Ako svaki dan kajtaš, nakon mjesec dana možeš skakati i izvoditi trikove. Teže je početi, ali kad naučiš, brži je progres, dok se u windsurfingu brže naučiš, ali početniku treba cijelo ljeto da se usavrši."
S njim trenira 17-godišnji svjetski prvak
A Martin se usavršava cijeli život. Ispričali su mu da se prvi put u igri popeo na dasku u očevoj školi kad su mu bile samo tri godine. No, otprilike tada se obitelj preselila u Istru, u Pomer, gdje je otac osnovao klub Karkadur, nazvan prema poluotoku na kojem je selo smješteno. Od tada živi na relaciji Istra - Brač.
"U Bolu su zaista odlični uvjeti jer maestral puše od petog do desetog mjeseca, a na jesen, zimu i proljeće treniram u Medulinskom zaljevu i Uvali Kuje u Ližnjanu", kaže Dolenc. S njim tamo godinama trenira i mladi Singapurac Maximilian Maeder, koji će tek idućeg mjeseca napuniti 18 godina, a već je dvostruki svjetski prvak u ovoj mladoj i atraktivnoj disciplini.
"Tražio je sparing-partnera, ja također. Prvo je rekao da će doći na dva tjedna, ali svidjelo mu se i ostao je skoro šest mjeseci. Trenirali smo zajedno, moj otac mu je bio trener kao i meni, kliknuli smo i obojica napredovali", ispričao je hrvatski kajtaš.
"Nadam se medalji, imam realnu šansu"
Singapurac je, unatoč mladosti, već četiri godine u vrhu ovog sporta, a vozeći uz njega Dolenc svakako ima dovoljno samopouzdanja da će se i na olimpijskom natjecanju moći nositi s njim, iako nema tako vrhunske rezultate. Na Igre se, recimo, plasirao kao osmi na Svjetskom prvenstvu.
"Nadam se medalji, mislim da imam realnu šansu, dat ću sve od sebe pa što bude", poručio je prije odlaska u Marseille, gdje se mjesecima uoči Igara pripremao i prilično udomaćio. "Svi su mi govorili da je to jedan od najopasnijih gradova u Europi, ali ja sam tamo živio mjesec i pol dana i zavolio ga. Baš je lijep grad, ima dušu, a i temperatura je bolja, hladnije je nego kod nas."
Natjecanje će, dopuste li vremenski uvjeti, početi u nedjelju, 4. kolovoza. Četiri dana trebala bi se voziti po četiri plova, a za 8. kolovoza predviđena je završnica, u koju će najboljih 10 od ukupno 20 natjecatelja. Točnije, dvojica će direktno u finale, u koje će unijeti i bodovnu prednost, a ostala osmorica u dvije polufinalne skupine kroz šest utrka će se boriti za još dva mjesta u finalu, u kojem će novih šest utrka odlučiti o medaljama.