HRVATSKA nogometna reprezentacija pobijedila je Dansku na Maksimiru s 2:1 i time je došla na korak do plasmana na Final Four Lige nacija, što bi bio njen daleko najveći uspjeh u ovom natjecanju. Ovisno o rezultatu na drugoj utakmici, Hrvatska će možda plasman ostvariti i porazom u zadnjem kolu.
Susret protiv Danske imao je dva vrlo različita poluvremena. U prvom smo gledali izostanak većeg rizika s obje strane, spore izmjene posjeda i duboke, kompaktne blokove s obje strane koje suparnik nije uspio probiti. U drugom dijelu gledali smo brži i atraktivniji nogomet u kojem je domaća momčad imala segmente sjajne igre i zasluženo je to okrunila pobjedom.
Nakon blijedog i neorganiziranog nogometa za vrijeme i netom nakon Europskog prvenstva, očito je da se Hrvatska diže, a u posljednjih pola godine je i igrom i rezultatom u seriji u kakvoj nikad nije bila u Dalićevoj eri.
U četiri utakmice s Danskom i Francuskom demonstrirala je kako je itekako sposobna u kontinuitetu igrati nogomet na elitnoj razini. Takve partije mjesec i pol prije početka Svjetskog prvenstva najbolja su moguća vijest. U slučaju da je zaobiđu ozljede, Hrvatska će i u Kataru imati puno toga za reći.
Efekt novih stopera ponovno je bio jako vidljiv
Danska se u posljednje dvije godine etablirala kao najugodnije iznenađenje reprezentativnog nogometa. Na Europskom prvenstvu otišla je skroz do polufinala, u kojem ju je Engleska izbacila nakon sumnjivog penala u produžetku, a u kvalifikacijama se nakon devet pobjeda u prvih devet kola lakoćom plasirala u Katar i zadržala deseto mjesto na FIFA-inoj rang listi.
Hrvatska je protiv takve reprezentacije uspjela kontrolirati zbivanja na terenu i svesti je na mali broj šansi u tri od četiri međusobno odigrana poluvremena ovog ljeta i jeseni. U prvom dijelu sinoćnjeg ogleda Hrvatska nije prečesto stizala u izgledne šanse u završnici, ali je već tada bio vidljiv pozitivan efekt nove stoperske linije.
Godinama je Hrvatskoj distribucija iz prve linije bila velik problem u igri, onaj zbog kojeg se vezni red morao spuštati puno dublje po loptu. To je Hrvatsku ostavljalo razvučenom po dužini terena, redove je bilo puno teže povezati, lopta se češće gubila i patio je ritam napada, a suparnik je imao puno prostora za nauditi Hrvatskoj u tranziciji.
Hrvatskoj treba Modrić koji dolazi naprijed kao sinoć
Ova Hrvatska je jedna sasvim nova i drugačija momčad. Gvardiol i Šutalo mirno su iznosili loptu i donijeli stabilnost u prvoj fazi napada te omogućavaju veznom redu da se podigne dovoljno blizu napadačkoj liniji.
Modrić je jučer često imao luksuz igrati u zoni desetke, a njegov dribling i pregled igre u završnici samo slučajno nisu završili golom ili asistencijom s obzirom na situacije u kojima se nalazio. Svjež Modrić, koji može konstantno igrati u zadnjoj trećini terena, ključan je za završnicu napada, koji je i dalje najmanje dorečena linija u momčadi.
Čak i kada je Danska uzela loptu, situacija je bila pod kontrolom. Brozović i Kovačić se nisu morali izvlačiti daleko izvan svojih pozicija po loptu, pa su u defenzivnoj tranziciji mogli kvalitetno čuvati prostor iza leđa Sose i Juranovića.
Stoperi su i bez lopte kvalitetno odradili svoje zadaće, na vrijeme su čitali dubinske pasove i tijelom priječili napad na gol te omogućili suigračima da se regrupiraju i formiraju blok. Danskoj je nedostajalo par igrača, ali samo jedan primljen gol u dva susreta svejedno je ogroman uspjeh protiv ove reprezentacije.
Hrvatska pokazuje moć. Ovaj niz nije slučajan
Hrvatska je prvi put u povijesti povezala tri pobjede nad top 10 reprezentacija na svijetu. Uzmemo li u obzir i onaj poljudski remi protiv Francuske, nikad nije povezala četiri ovako značajna skalpa, čak ni na Svjetskom prvenstvu u Rusiji.
Protiv Danske je nastavila s dobrim igrama i pokazala da pobjede u prošlom ciklusu nisu bile slučajan plod trenutne inspiracije momčadi i sreće. S obzirom na to da je riječ o natjecanju koje je uvijek izazivalo samo frustraciju kod Dalića, momčadi i navijača, vezani uspjesi u Ligi nacija su vrlo važni za samopouzdanje momčadi, koja konačno u kontinuitetu igra kao svjetski viceprvak.
Pobjeda protiv Danske možda nije bila najatraktivnija moguća, ali Hrvatska je pokazala da veći dio susreta može tehnički i taktički igrati na najvišoj mogućoj razini. Strpljivo gradi napad, stiže s puno igrača u završnicu i kompaktno se brani sa svih 11 igrača.
Dalić jednom rečenicom pokazao kako zna pročitati situaciju na terenu
Velike zasluge idu i Daliću, koji sve jasnije vidi kakvim je igračima i ulogama potrebno okružiti ovu veznu liniju koja, kako je Slaven Bilić dobro rekao, "možda nije najbolja na svijetu, ali nijedna nije bolja od nje".
Često smo pisali o hrvatskom izborniku i kritizirali njegov odnos prema Ligi nacija te šansi da okuša ideje i kadar protiv najboljih reprezentativnih momčadi na svijetu. U zadnja dva ciklusa konačno je prestao kukati o besmislenosti Lige nacija i počeo je donositi teške izborničke odluke, poput one da seniore Vidu i Lovrena stavi na klupu. Rezultat je sjajan.
Da je Dalić ponovno glavom "unutra", najbolje svjedoči situacija iz susreta protiv Danske. Hrvatska je u završnici drugog dijela imala malu krizu i teško je dolazila do lopte. Dalić je na vrijeme dijagnosticirao problem i jednostavnim, ali efikasnim rješenjem je svojoj momčadi povećao šanse za uspjeh.
"Imali smo malih problema zadnjih 15 minuta prvog dijela. Krenuli su s tri stopera, što nismo očekivali, pa smo na poluvremenu postavili situaciju da Perišić izlazi na stopera, a da se Kovačić vraća u obranu. Tu smo dobili dubinu koja nam je nedostajala", poručio je nakon susreta.
Hrvatska ima sve što joj treba za veliki rezultat u Kataru. Treba još samo par puzli staviti na pravo mjesto
Malo manje od dva mjeseca prije početka Svjetskog prvenstva Hrvatska izgleda sjajno i ponovno se čini da ima sve što je potrebno za još jedan veliki pothvat na Mundijalu. Ni pred jedan od zadnja dva velika turnira nije igrala u ovakvoj formi.
Ima i bogatu lepezu igrača koji mogu ući s klupe i promijeniti ritam utakmice. Lovro Majer je riješio dvoboj golom, a do lopte je došao nakon kombiniranja između Mislava Oršića i Brune Petkovića. Doduše, ostalo je još uvijek nekoliko upitnika.
Ako se od desnog krila traži da igra uz liniju, onda nema smisla tamo držati Marija Pašalića, koji od tamo teško može ulaziti u završnicu, što mu je najveći forte. Ako Kramarić igra devetku, onda se od njega ne može tražiti igra leđima.
Završni su to dijelovi puzli koje se moraju postaviti na pravo mjesto. Većinu slagalice Dalić već ima i ona izgleda vrlo dobro. Ovakva Hrvatska, a to smo samo nakratko zaboravili zbog loših perioda, može ravnopravno igrati protiv bilo koga. Nakon 0:3 u prvom kolu protiv Austrije, je li se itko ovome nadao?