Svjetsko prvenstvo u Portugalu 2003. označilo je prekretnicu za hrvatsku rukometnu reprezentaciju. Nakon sedam godina bez osvojenog trofeja, reprezentaciju je od Josipa Milkovića preuzeo Lino Červar, a njegov dolazak donio je niz uspjeha. U samo deset velikih natjecanja Hrvatska je izborila devet polufinala, Červar je stvorio novu generaciju predvođenu igračima poput Igora Vorija i Blaženka Lackovića, dok su raniji velikani poput Bašića, Ćavara, Saračevića i Bilića ustupili mjesto novim zvijezdama.
Prije odlaska u Portugal cilj je bio samo izboriti plasman na Olimpijske igre u Ateni 2004. No rukometaši su se vratili sa zlatnom medaljom.
Hrvatska je prvenstvo otvorila šokantnim porazom od Argentine (30:29), unatoč vodstvu od šest pogodaka u drugom poluvremenu. No Červarova momčad brzo se vratila na pobjednički put. Sljedeća utakmica protiv Saudijske Arabije donijela je nakon preokreta sigurnu pobjedu 25:18, a zatim je uslijedio ključni trijumf nad Rusijom (28:26), u kojem se istaknula čvrsta 3-2-1 obrana sa Špoljarićem na prednjem i briljantnim Matoševićem na vratima. Slavko Goluža bio je najbolji strijelac s pet pogodaka, a ovom pobjedom Hrvatska je ponovno ušla u borbu za plasman na Olimpijske igre.
Hrvatska je nastavila s iznenađenjima. U dramatičnoj utakmici pobijedila je moćnu Francusku 23:22, uz sjajnu izvedbu Petra Metličića i Lackovića. Posljednja utakmica grupne faze donijela je još jednu triler-završnicu protiv Mađarske, gdje je Metličić pogodio deset sekundi prije kraja za pobjedu 30:29.
U drugom krugu pobjeda protiv Egipta (29:23) dodatno je ojačala optimizam, a potom je uslijedila dominantna predstava protiv Danske (33:27). Hrvatska je već na poluvremenu imala osjetnu prednost (19:11), a briljirali su Šola s 20 obrana i Metličić s 10 pogodaka. Ovom pobjedom Hrvatska je osigurala plasman na Olimpijske igre, no već tada nitko nije razmišljao o tome – svi su sanjali o finalu.
U polufinalu je Hrvatsku dočekala neporažena Španjolska. Prvo poluvrijeme donijelo je Španjolcima veliku prednost, u jednom trenutku vodili su i šest razlike. No Lino Červar nije dozvolio pad morala. Hrvatska se vratila u igru, a Šola je obranama podizao momčad. U dramatičnim produžecima igralo se "gol za gol", a ključni trenuci dogodili su se u posljednje četiri minute kada je Lacković zabio za +2, a Šola upisao ključnu obranu. Završilo je 39:37 i Hrvatska je izborila finale.
Finalni suparnik bila je moćna Njemačka, koja je do tada bila neporažena. Nijemci su bolje otvorili susret, no Hrvatska je brzo preuzela kontrolu i većinu utakmice imala prednost. Suci su nekoliko puta pokušali vratiti Njemačku u igru dosuđivanjem sedmeraca, ali Šola je briljirao na golu, dok su Lacković, Džomba i Jović pogađali u ključnim trenucima. Završilo je 34:31, a Hrvatska je osvojila svoje prvo svjetsko zlato!
Ovaj trijumf označio je novu eru hrvatskog rukometa. Lino Červar i njegovi Kauboji postavili su temelje generaciji koja će u narednim godinama postati rukometna velesila. Portugalsko zlato bilo je tek početak jedne od najuspješnijih priča u povijesti hrvatskog sporta.