ŽELJKO MAVROVIĆ sutra se službeno vraća u ring prvi put nakon 1998. godine i poraza na bodove u borbi za svjetski naslov od Lennoxa Lewisa.
S 52 godine okušat će se protiv anonimnog, točno upola mlađeg Gruzijca Ramazija Gogičašvilija, u Klagenfurtu, u jednoj od uvodnih borbi za novi okršaj Filipa Hrgovića.
Mavrović je nakon borbe legendi iz njegove generacije Mikea Tysona i Roya Jonesa u razgovoru za Index otkrio da je dobio poriv da se i on vrati u ring. Velika mu je želja da se okuša upravo protiv Tysona, marljivo trenira, kaže da je u izvrsnoj formi i to sutra želi dokazati.
Štoviše, toliko je uvjeren u svoju formu da je nedavno izazvao Alena Babića i stavio se na njegov put do toliko željene Savageove borbe s Hrgovićem. I dok se okršaj s Gruzijcem koji "živi od poraza" može shvatiti kao marketinški potez, da podsjeti boksački svijet na sebe, osjeti ring i nešto zaradi, eventualna borba s nemilosrdnim udaračem poput Babića djeluje kao prilično mazohistička želja čovjeka koji s 52 godine, unatoč svim treninzima, ne može ni približno biti na fizičkoj razini iz profesionalnih dana.
Mavrovićev meč je revijalan
Uostalom, prema Indexovim informacijama, Mavrović nije ni dobio licencu Hrvatskog boksačkog saveza, jedinog tijela koje mu je može izdati, pa mu sutrašnja borba s Gruzijcem neće mijenjati profesionalni omjer, nego bi trebala biti revijalnog karaktera.
Gogičašvili je, inače, u profesionalnoj karijeri već imao čak 51 borbu, od kojih je dobio 14, izgubio 35, a dvije su završile neodlučeno. No većinu pobjeda ostvario je protiv lokalnih boraca na početku karijere, a u posljednjih pet godina dobio je samo dva od 26 mečeva. Bio je i jedan od prvih protivnika Alena Babića, koji ga je nokautirao u drugoj rundi, a posljednji meč imao je prije samo dva tjedna kada ga je tehničkim nokautom svladao još jedan hrvatski boksač, Agron Smakići.
O Mavrovićevu povratku u ring te njegovom mogućem okršaju s Babićem razgovarali smo s Hrvojem Sepom, hrvatskim profesionalnim boksačem i bivšim olimpijcem koji je sparirao s Mavrovićem kada se on prije nekih osam godina također namjeravao vratiti boksu.
Sep se prisjetio sparinga s Mavrovićem
"Nije uopće bio loš, samo što više nije bio tako brz ni ubojit niti je imao tako dobru obranu kao nekad. Imao je i dalje jako puno toga dobroga, ali na nižem nivou od vrhunskog boksača kakav je bio. Ti su mi sparinzi bili zanimljivi jer je imao uigrane kombinacije", prisjetio se Sep tih sparinga, iako nije mogao potvrditi legendu da je nakon tih sparinga Mavrović otišao u bolnicu zbog jake glavobolje.
Mavrović je tada bio u srednjim četrdesetima, desetljeće i pol razdvojen od one epske bitke s Lennoxom Lewisom, nakon koje je okončao karijeru, iako su najbolje boksačke godine tek bile pred njim.
"Gledao sam meč Tysona i Jonesa prvenstveno zbog njihovih osobnosti, jer su mi zanimljivi likovi, ali boksački su se pokazali kao blijede kopije onoga što su nekad bili. Borilački sport ne prašta godine, pada brzina, eksplozivnost, reakcija, kondicija i, što je najvažnije, otpornost na udarce. Čovjek u pedesetima protiv boksača u najboljim godinama ne može završiti dobro", smatra Sep.
Gruzijac živi od poraza
To možda neće toliko doći do izražaja sutra protiv Gogičašvilija, koji je ipak "journeyman" koji već godinama živi od poraza, pa Sep ne zna što zapravo očekivati.
"Gruzijac nije posebno kvalitetan boksač, ali ima solidan udarac i nosi sa sobom neku opasnost. Pitanje je na kojoj su razini Mavrovićevi refleksi, brzina i otpornost. U najboljim danima neupitno bi se poigrao s njim, ali ovo je ipak nešto drugo", kaže 35-godišnji boksač iz Vinkovaca.
Babić i najboljima stvara probleme
Ali nema dilema o tome kako bi završio potencijalni okršaj Mavrovića i Babića.
"Mavrović je bio neupitno bolji boksač, ali ključna riječ je 'bio'. Babić nije vrhunski tehničar, to zna i on, to znaju svi, ali ono što on donosi u ring svakom boksaču na svijetu stvara probleme. On udara nevjerojatno jako i baca natprosječni broj udaraca. Samo kombinacija toga dvoje je ubitačna. Treće, kondicijski je vrlo izdržljiv i unatoč tom stilu ne pada ni kada se borba otegne. a četvrto, ima vrlo čvrstu bradu, otpornost na udarce. Ako ga netko želi pobijediti, mora biti vrlo spreman i mora znati dati i primiti udarac. Ne koncentrira se na tehniku, ali za meč s njim moraš biti spreman. Recimo, nedavno je sparirao s Joyceom, koji je jedan od 10-15 najboljih svjetskih teškaša, tip od dva metra i 120 kila, a Babić ga je ispogađao da je to bilo nevjerojatno", objasnio je Sep pa poentirao:
"Mavrović nikad nije bio velik udarač, ali je imao izvrsne reflekse, koje više nema." Prije konačnog suda vagao je riječi i djelovao kao je ostao suzdržan. "Mislim da bi Mavrović iz tog meča izašao ozlijeđen."