Foto: Guliver Image/Getty Images
PRIČA o Anti Čačiću, serviseru televizora i hrvatskom nogometnom izborniku, završila je na stranicama najtiražnijih svjetskih tiskovina, no nije jedini trener na Europskom prvenstvu koji ima zanimljivu prošlost. Mnogi izbornici u Francuskoj imaju skrivene talente, a mi vam donosimo najzanimljivije detalje iz njihove prošlosti. Neki imaju zbirku satova kao Ivo Sanader, neki su bili u SDP-u, neki bježali sa svadbe kako bi odigrali utakmicu, a neki prekinuli nogometnu karijeru zbog susjedove mačke...
VLADIMIR PETKOVIĆ (Švicarska) - Švicarac rođen u Sarajevu je poliglot, govori čak sedam jezika, tečno priča francuski, španjolski, engleski, talijanski, njemački, ruski i bosanski. Petković bez problema može raditi kao tajni agent jer ima i tri putovnice. Uz švicarsku ima još i bosansku te hrvatsku. Jugoslaviju je napustio 1987. godine prešavši u švicarsku drugu ligu, a po završetku karijere pet godina bavio se dobrotvornim radom u švicarskom Caritasu.
ANGHEL IORDANESCU (Rumunjska) - Prije osam godina ostavio se nogometa nakratko kako bi se posvetio svojoj karijeri u politici. Naime, baš kao Mirko Filipović u Hrvatskoj, Iordanescu je sjedio u rumunjskom saboru kao zastupnik tamošnjeg SDP-a! No 2014. godine vratio se iz mirovine kako bi treći put u svojoj karijeri sjeo na klupu rumunjske reprezentacije, koja se na Europsko prvenstvo plasirala sa samo dva primljena gola.
GIANNI DE BIASI (Albanija) - Talijanski trener naslijedio je Josipa Kužea na klupi Albanije prije pet godina, a u samo pola desetljeća postao je nacionalni heroj u toj zemlji. Kvalifikacije je započeo pobjedom protiv Portugala, a nakon što je izborio plasman na Europsko prvenstvo dobio je albansko državljanstvo. Prošle godine albanski predsjednik Bujar Nishani odlikovao ga je Redom ponosa nacije, najvišim civilnim odlikovanjem u toj zemlji.
ROY HODGSON (Engleska) - Ako je rumunjski izbornik kao Mirko Filipović, šef engleske reprezentacije je kao Ivo Sanader, naime Hodgson također ima zbirku skupocjenih satova. Jednom prilikom priznao je kako bi u slučaju požara u kući radije spasio svoju kolekciju nego vlastitu suprugu. Govori pet jezika, obožava čitati i rado ide na operu, a i sam je odličan muzičar. Majka ga je nakon nogometnih treninga tjerala da svira harmoniku. Priznaje kako je rado zasvira i danas.
LEONID SLUCKI (Rusija) - Nogometnu karijeru završio je sa samo 19 godina zbog teške ozljede koljena koju je zadobio spašavajući susjedovu mačku! Popeo se na stablo kako bi dohvatio susjedovog kućnog ljubimca, no grana pod njim nije izdržala pritisak i Slucki se strovalio na pod i pri padu slomio koljeno. Jedini je izbornik na Europskom prvenstvu koji usporedo s nacionalnom momčadi ima angažman na klupskoj razini, naime od 2009. godine trener je moskovskog CSKA, na čijoj je klupi i danas.
JAN KOZAK (Slovačka) - Prvi izbornik koji je odveo Slovačku na Europsko prvenstvo priznaje kako je nogometni fanatik, a njegovu opsesiju najvažnijom stvari na svijetu najbolje opisuje crtica iz osobnog života. Kao 22-godišnji igrač oženio se sadašnjom životnom družicom Ivetom Kozak. Svadba je bila u devet ujutro, a nakon nje Kozak je pobjegao s vlastitog vjenčanja kako bi u 11 sati odigrao utakmicu protiv Trenčina za svoj tadašnji klub. Košice su pobijedile 2:1, a Kozak je potom pozvao sve aktere te utakmice na svadbeni tulum, čak i suce!
CHRIS COLEMAN (Wales) - Njegovu nogometnu karijeru završila je teška prometna nesreća u kojoj je umalo izgubio život. Coleman je srećom preživio, ali morao je prekinuti aktivnu karijeru zbog teške ozljede. Osim po uspjesima u velškoj nogometnoj reprezentaciji na Otoku je poznat i kao vješt ljubavnik. Prije dvije godine izbacio je vlastitu suprugu i četvero djece na ulicu kako bi se njegova tadašnja ljubavnica, a danas majka petog djeteta uselila u zajednički dom.
JOACHIM LOW (Njemačka) - Nakon nogometa i obitelj, kaže, najvažnije u životu su mu odijevanje i frizura. Nosi jedino odijela Huga Bossa, a na frizuru troši i po nekoliko stotina eura mjesečno. Strast su mu i brzi automobili, ali vožnja mu ne ide tako dobro kao nogomet, naime uoči Svjetskog prvenstva u Brazilu ostao je bez vozačke zbog negativnih bodova nakupljenih prometnim prekršajima. Srećom nije imao težih prometnih nesreća, ali zato ga je njemačka prometna policija više puta zaustavila zbog prekomjerne brzine i telefoniranja u vožnji.
ADAM NAWALKA (Poljska) - Izbornik poljske reprezentacije opsjednut je drevnom kineskom vještinom uređenja prostora Feng Shuijem. Poljski mediji tvrde da čak i svoje nogometne momčadi sastavlja vođen istim principima. Prvi dio priprema Poljaci su odradili u hotelu Bryza u Poljskoj, a sve prostorije u tom luksuznom hotelu, koje je koristila poljska reprezentacija morale su biti uređene u skladu sa zakonitostima Feng Shuija.
MIHAJLO FOMENKO (Ukrajina) - Preuzeo je klupu kijevskog Dinama po proglašenju ukrajinske nezavisnosti i s njim osvojio prve trofeje 1993. godine. Iste sezone u Ligi prvaka pobijedio je kasnijeg finalista Barcelonu koju je tad s klupe vodio legendarni Johan Cruyff, a na terenu Ronald Koeman i Josep Guardiola.
VICENTE DEL BOSQUE (Španjolska) - Jedini je trener u nogometnoj povijesti koji je osvojio Ligu prvaka, Interkontinentalni kup, Europsko i Svjetsko prvenstvo. Također, jedini je izbornik na ovom Euru po kojem je nazvan nogometni stadion. "El Estadio Vicente del Bosque" nalazi se u Madridu i koristi ga trećeligaš Ponferradina.
PAVEL VRBA (Češka) - Zovu ga češki Alex Ferguson i jedan je od najtalentiranijih menadžera u Europi i jedan od najpopularnijih nogometnih djelatnika u toj zemlji. Naime prije godinu dana okladio se s jednom češkom pivovarom da će osvojiti barem četiri boda u utakmicama protiv Turske i Kazahstana. Nagrada je bila runda piva za cijeli stadion na prvoj sljedećoj utakmici. Vrba je učinio i više nego što je bilo potrebno pobijedivši u obje utakmice i počastio cijeli stadion u Plzenu, gradu u kojem je stvorio nogometno ime na klupi Viktorije, rundom piva.
FATIH TERIM (Turska) - "Postoji 365 ljudi u turskom parlamentu, ali samo je jedan Fatih Terim," izreka je koja je uobičajena u Turskoj. Turski izbornik jednog dana mogao bi postati i predsjednik, obzirom na to koliko je popularan u toj zemlji. Nogometaše tretira kao vojnike, a u nacionalnu momčad zove samo one koji nemaju problema s disciplinom jer u njegovim momčadima vlada samo jedno pravilo - Imperator je iznad svega. Jasno je zašto nosi taj nadimak, ali malo je poznato kako ga je nadjenuo sam sebi.
MARC WILMOTS (Belgija) - Po ispadanju sa Svjetskog prvenstva 2002. godine Marc Wilmots prekinuo je svoju nogometnu karijeru kako bi se posvetio politici. Najbolji strijelac svoje zemlje u povijesti Svjetskih prvenstava ušao je u belgijski senat kao član Liberala, ali njegova je politička karijera bila kratka i neuspješna. Tvrdio je kako je nogomet jedna od rijetkih stvari u Belgiji s kojom se podjednako mogu poistovjetiti i Flamanci i Valonci.
ANTONIO CONTE (Italija) - Budući menadžer Chelseaja pobijedio je ćelavost! Pri kraju igračke karijere Antonio Conte bio je praktički bez kose na tjemenu, ali danas je njegovo vlasište burnije nego ikad. Sadašnji talijanski izbornik bio je toliko sretan po transplantaciji vlasišta da je odlučio biti maneken klinici u Vancouveru u kojoj je obavio zahvat.
MARTIN O'NEILL (Republika Irska) - U djetinjstvu je bio obećavajuć igrač galskog nogometa, ali usporedno je igrao i nogomet. Dok je bio na studiju natjecao se u oba sporta vrlo uspješno, nogomet za sveučilište, a galsku verziju za profesionalni klub. No prema tadašnjem pravilniku galskog nogometa profesionalni igrači nisu se smjeli baviti s više sportova istovremeno, pa su zbog O'Neilla odlučili suspendirati stadion u Belfastu na kojem se utakmica trebala odigrati kako bi ga spriječili da nastupi. No O'Neill i društvo nisu se dali smesti i predložili su svojim suparnicima odigravanje susreta na drugom stadionu. Ovi su sportski pristali, ali morali su stisnuti ruku Martinu O'Neillu čija je momčad pobijedila.
ERIK HAMREN (Švedska) - Zlatanovom šefu uzor je Ćiro Blažević, ali ne nogometni, nego po pitanju stila odjevanja. Naime, u svojoj zemlji poznat je kao veliki ljubitelj mode, a najdraži "asesoar" su mu šalovi. Ima ih nekoliko desetaka kod kuće i za svako pojavljivanje u javnosti brižno ih kombinira s ostatkom garderobe. Nosi isključivo one marke Paul Smith, a bira mu ih najmlađa kćer koja je stilistica.
MARCEL KOLLER (Austrija) - Austrijski izbornik vozi samo automobile s automatskim mjenjačem jer ne može stisnuti kvačilo. U svojoj nogometnoj karijeri morao je čak osam puta operirati lijevo koljeno i nema potpunu funkcionalnost u njemu. Zbog tog hendikepa svako jutro mora voziti bicikl kako bi ga razgibao. Vrlo rano znao je da će biti trener, započeo je školovanje na akademiji sa samo 25 godina i nije bio baš uzoran učenik. Završio ju je tek nakon šest godina.
BERND STORCK (Mađarska) - Izbornička klupa Mađarske tek mu je treći samostalni posao nakon kazahstanskog Almatyja i klupe tamošnje reprezentacije. Njemački trener u Mađarskoj ima status kao njihovo nogometno božanstvo - Ferenc Puškaš. Prije tri godine napisao je plan i strategiju razvoja mađarskog nogometa naslovljenu "Desetljeće oporavka" s ciljem povratka mađarskog nogometa razinu na kojoj je bio 50-ih godina prošlog stoljeća, kad je "laka konjica" vladala europskim i svjetskim nogometom. Očekivanja Mađarskog nogometnog saveza bila su plasman na Europsko prvenstvo 2020. godine, a Storcku je to pošlo za rukom četiri godine ranije.
LARS LAGERBäCK (Island) - Izbornik Islanda još je jedan u nizu nogometaša-političara koje ćemo gledati na ovom Euru, ali on nije političar u fušu, nego po zanimanju. Naime diplomirao je političke znanosti na sveučilištu u Umei, a završio je i ekonomiju. Politikom se nikad nije bavio, ali mogao bi lakoćom ući u idući saziv islandskog sabora jer u toj zemlji ima status božanstva, nakon što ih je po prvi put u njihovoj povijesti odveo na veliko natjecanje.
FERNANDO SANTOS (Portugal) - Portugalski izbornik diplomirani je inžinjer telekomunikacija, a diplomu je dobio na sveučilištu u Lisabonu. Dok je bio trener Porta novinari su mu nadjenuli nadimak Inženjer. Za razliku od ostalih trenera jezici mu baš ne idu. Živio je i radio u Grčkoj, ali nikad nije naučio govoriti jezik, iako ga je savršeno razumio.