Jakirovićev medeni mjesec je gotov

Foto: Marko Lukunic/PIXSELL

NEKE UTAKMICE hrvatskih klubova u europskim natjecanjima samim spomenom bude jako loša sjećanja. Na tom popisu se može naći raznolika skupina protivnika boljeg i lošijeg renomea, a sinoć je u tu "vremensku kapsulu" dodana i Sparta iz Praga.

Dinamo je iz Maksimira donio prednost od dva gola koju je epski prosuo. Konačnih 4:1 samo po sebi izgleda kriminalno, ali ne može oslikati to koliko je grozno izgledala Jakirovićeva momčad. Obrambena i napadačka organizacija nije postojala. Sve je više-manje ovisilo o inspiraciji pojedinaca.

Vatrogasna rješenja

Otkad je Jakirović došao u Dinamo njegov posao je bio zakrpati momčad. Prije prve utakmice protiv Sparte ostao je bez Dominika Livakovića, a samo nekoliko dana ranije Maksimir je napustio Josip Šutalo. Od Modrih se u tom dvoboju oprostio i Luka Ivanušec, što je dovelo do značajnih kadrovskih rupa i prije nego što je novi trener pošteno zasukao rukave.

Već ranije ugrađeni vertikalni mehanizmi i izmjene na poziciji stopera bili su dovoljni za trijumf. Samo nekoliko dana kasnije sličnim pristupom Dinamo je pregazio i Rijeku u Maksimiru. Jedina stvarna promjena bila je prilagodba Josipa Mišića.

Protivnici su već naučili da zatvaranje Dinamove šestice znači i ubijanje linija distribucije hrvatskog prvaka. Zato je on povučen dublje u izgradnji napada kako bi pomogao Dini Periću, Bošku Šutalu i Stefanu Ristovskom u izgradnji napada. I to je sjajno funkcioniralo u toj jednoj utakmici.

Četiri dana kasnije došlo je do potopa u Pragu. Momčad koja je izašla na teren nije iskoristila ranije naučene lekcije. S Robertom Ljubičićem na beku, na istoj strani na kojoj se nalazio Antonio Marin, te Mišićem sakrivenim duboko u veznom redu struktura se raspala.

Raspad sustava

Defenzivni blok vezne linije zapravo nije ni postojao. Igrači zaduženi za agresivna iskakanja i držanje linija nikako se nisu snašli. Marin je obrambeno igrač manje, a čim je Mišić išao zatvarati njegove rupe otvarao se ogroman prostor prema obrani.

Obrambena linija se tada nalazila u poziciji u kojoj se mora povlačiti, umjesto da bude agresivna prema protivniku, pa su ulasci u kazneni prostor bili prelaki za protivnika. Rani pogodak je svakako pomogao Sparti, ali Dinamo jednostavno nije dobro stajao na terenu.

Što se izlazaka sa svoje polovice tiče, Mišić je bio skriven od distribucije i to se itekako osjetilo. Zagrebačka momčad mogla je računati samo na individualnu kvalitetu preko bokova i svemoćnog Brunu Petkovića. Zanimljivo je da je npr. Hajduk imao isti problem prošle sezone kad su protivnici stiskali Krovinovića, a umjesto da se takvoj situaciji nađe rješenje, trener je momčad samo zakopao još dublje.

Pokušao je u drugom poluvremenu Jakirović to korigirati prebacivanjem Ljubičića u vezni red. Momčad se ponešto digla, ali to nije bilo ni približno dovoljno da se izvuče iz rupe u koju se zakopala. Dinamu sada preostaje skupljati bodove u Konferencijskog ligi i vidjeti mogu li dovesti smisleno pojačanje. Ona dobra iz redova Lokomotive neće igrati mjesecima, a sve ostalo je do sada nedorečeno.

Jakirovićev medeni mjesec je gotov

Prve dvije pobjede s Jakirovićem na čelu samo su zamaskirale pravo stanje stvari. Tri prvotimca su prodana, a nitko nije na pravi način zauzeo njihovo mjesto. Iako navijači često spominju Nevistića na golu, on je Dinamov najmanji problem.

Livaković je stvorio naviku kod gledatelja da je zicere potrebno braniti, a streljana na kojoj se našao novi Dinamov vratar bila je upravo to. Zicer na zicer, izgledna prilika na izglednu priliku. Njegova će se forma stabilizirati, a najzanimljivije će biti vidjeti kako će momčad funkcionirati u izgradnji napada s golmanom koji je nešto sigurniji u igri u polju.

Josipa Šutala bit će nešto teže nadomjestiti. Ni njegov prezimenjak Boško ni Dino Perić nisu u pravoj formi, a sigurno ni iste klase kao novi stoper Ajaxa. Njegova uloga se može zakrpati trenutnim kadrom i radom na formaciji, ali nikako 100% pokriti.

Najveći nedostatak će biti Luka Ivanušec. Nijedan igrač kojeg Dinamo trenutno ima u kadru, a da već nije prvotimac, ne može ekipi dati ono što je davao Ivanušec. Ne radi se čak o napadačkim mogućnostima. Tu i Špikić i Baturina imaju dosta dinamita u nogama.

Njegove obrambene karakteristike nije moguće replicirati sa samo jednim novim igračem na terenu. Jakirović će morati pronaći rješenje u kretanju više igrača kako se vezna linija ne bi raspadala kao protiv Sparte.

Imajući sve to na umu, navijači ne bi trebali očajavati. Ždrijeb za kvalifikacije bio je brutalan i sportska politika očajna, ali sezona nije izgubljena. Konferencijska liga donosi mogućnost plasmana u kasnije faze natjecanja, a liga je još duga.

Uz poželjno proširenje kadra, sada za novog trenera počinje pravi posao.