KADA je prije tek nešto više od godine i pol (a čini se da je prošlo i puno više) Liverpool istresao tada gotovo nezamislivih 85 milijuna eura za braniča koji nikad nije igrao za top europski klub i čija je reprezentacija upravo bila upala u najveću krizu u novijoj povijesti, činilo se to kao ludost. Samo godinu i pol kasnije Virgil van Dijk, koji je prethodno igrao za Southampton, po kladionicama je prvi favorit za Zlatnu loptu. Što se njegovih momčadi tiče, Nizozemci su igrali u finalu Lige nacija, Liverpool je dvaput zaredom igrao finale Lige prvaka te postao aktualan prvak Europe, a Redsi su uz to ostvarili rekordan klupski broj bodova s najboljom obranom u Ligama petice. Da su platili i dvostruko više, sada se čini kako to ne bi bilo previše s obzirom na to koliko je stasiti Nizozemac učvrstio njihov zadnji red.
Teška vremena zahtijevaju teška rješenja
Samo nekoliko desetaka kilometara dalje, Manchester United i dalje živi svojevrsni pakao post-Ferguson ere. Mnogo toga su dosad pokušali; postaviti rukom izabranog Fergusonovog nasljednika Moyesa, pa pomalo luckastog i genijalnog Van Gaala, da bi se krug zatvorio s The Special Oneom - Joseom Mourinhom. Nitko od spomenutih nije došao ni blizu ponavljanja uspjeha slavnog Škota iako su svih godina na raspolaganju imali najveći proračun Premier lige te budžet za transfere koji se samo poželjeti može.
Klub će na stare staze uspjeha pokušati vratiti Ole Gunnar Solskjaer, kojeg će se zauvijek pamtiti po golu odluke tijekom jedne lude večeri u Barceloni, ali njegov zadatak sve je samo ne jednostavan. Svoju je trenersku avanturu započeo serijom pobjeda i spektakularnim plasmanom u četvrtfinale Lige prvaka, no kraj sezone ponovno je razotkrio sve Unitedove slabosti. Ako ništa drugo, njegov stožer i on prepoznali su ono što svi vjerojatno vide - ova se momčad prvo mora učvrstiti u obrani jer je United prošle sezone u Premier ligi kasirao 54 gola, čak 32 više od Liverpoola, ali i osam više od Wolvesa i Evertona ili šest više od Leicestera.
No teška vremena zahtijevaju teška rješenja. Naime, i drugi su klubovi upoznati s njihovom situacijom, a dijagnostika je jednostavna - to je klub s punom blagajnom i nevjerojatnim problemima u obrani. Tako je ovoga ljeta prvo Palace inzistirao na čak 55 milijuna eura odštete za Aarona Wan-Bissaku (koji je daleko manje poznat igrač od Maguirea), a sada je Leicester do posljednjeg trenutka inzistirao na cijeni od 90 milijuna eura. I jedni, i drugi znali su da ih dugotrajni ugovori njihovih igrača štite, a da je Unitedova potreba trenutačna.
Na kraju je United popustio. Za braniča od 26 godina - koji je dosad skupio tek dvadesetak nastupa za Englesku, nikad nije igrao Ligu prvaka i njegov se klub nije borio za vrh Premier lige - odlučio je isplatiti rekordnu odštetu. Naime, 90 milijuna eura Leicester će kasirati kao kompenzaciju za usluge Harryja Maguirea. Prve reakcije javnosti uglavnom se svode na čuđenje - svijet je poludio, a čelnici Uniteda još i više! No je li doista tako? Je li ovo tek novi potez očajnika ili bi United doista mogao dobiti svog Van Dijka?
Sličnosti postoje
Harry Maguire i Virgil van Dijk stasom su gotovo identični igrači. Jedan je visok 193 cm, drugi 194 cm i slične su kilaže i građe. Kao da to nije dovoljno, United je doveo igrača koji se u ključnim defenzivnim statističkim kategorijama jedini približio nedodirljivom Van Dijku.
Što se igre u duelu tiče, jedne od najvažnijih stvari za svakog obrambenog igrača, Van Dijk ima nešto bolje apsolutne brojke, no obojica su po efikasnosti daleko ispred kompletne konkurencije Premier lige. Ne postoji obrambeni igrač koji je bolji u zraku od Maguirea, kao što ne postoji igrač koji je toliko blizu Van Dijku što se duela tiče. Njih dvojica u toj toliko presudnoj kategoriji ne zauzimaju samo prva dva mjesta nego su značajno bolji već od trećeplasiranog, a za gotovo deset posto od petoplasiranog.
Ako se, dakle, gledaju za visoke igrače ključne kategorije, United nije mogao dovesti bolje ime u smislu instant-pojačanja. Maguire je igrač koji se natjecao sa svim najboljim napadačima Premier lige te došao do efikasnosti kakvu je prošle sezone pokazao samo Van Dijk.
Razlike ipak postoje
U pjesmi posvećenoj Virgilu van Dijku navijači Liverpoola pjevaju ''He’ll pass the ball, calm as you like, he’s Virgil van Dijk, he’s Virgil van Dijk! (Dodaje loptu mirno kao od šale, on je Virgil van Dijk…)''. Doista, statistika samo potvrđuje koliko je u svim fazama distribucije Van Dijk učinkovit, miran i kvalitetan dodavač lopte.
Ovo je dio koji i dalje nedostaje Harryju Maguireu. Što se dodavanja lopte tiče, a prva faza distribucije i mirnoće kod nje danas je jednako važan element elitnih braniča kao i same obrambene sposobnosti, zaostaje za besprijekornim Nizozemcem. Doduše, igrao je za ekipu koja daleko manje vremena provodi s loptom u nogama, ali efikasnost bi svejedno trebala biti koji postotak viša.
Međutim, poslije Johna Stonesa, Harry Maguire je vjerojatno najbolji dodavač dugih lopti u Premier ligi i ako se malo bolje pogleda, ambiciozniji je u visokom iznošenju lopte od Van Dijka, ali i od velike većine braniča Premier lige. Za čovjeka od 194 cm, iznimno je pokretljiv te mu je kontrola lopte gotovo na razini zadnjeg veznog.
Uostalom, upravo na račun toga mogao je igrati lijevog braniča za englesku reprezentaciju te se u širokom postavljanju igre ponašati gotovo kao bek.
Upravo zbog njegove igre, i Ashley Young je tijekom SP-a izgledao bolje, a vjerojatno se Solskjaer nada da će postići isti efekt.
Je li onda vrijedilo platiti 90 milijuna eura?
Najtočniji odgovor bi bio - i da i ne. S jedne strane, igrač poput Matthijsa de Ligta - koji je plaćen 5 milijuna manje - sigurno ima veći plafon. Nizozemac je mlađi te će potencijalno razviti i širi spektar igračkih kvaliteta uz koji može postati najbolji branič svoje generacije. Međutim, on je izabrao Juventus jer želi sada i odmah igrati za klub koji ima realne šanse osvojiti Ligu prvaka.
Ono što je ostalo Unitedu, čini se da je "Virgil van Dijk za siromašne". No to ne znači i da su napravili loš posao. Naime, doveli su igrača koji bi, uz Wan-Bissaku, mogao preporoditi obranu Uniteda. Igrača koji je drugi najbolji duel igrač Premier lige, najbolji u zraku, može sigurno iznositi lopte te ima odličnu dijagonalu, nešto što trenutačno nedostaje svim igračima Uniteda.
Obrana koja će vjerojatno kadrovski izgledati - Wan-Bissaka, Lindelof, Maguire, Young (Shaw) - sigurno će primiti 20-ak golova manje samo na račun dodane čvrstoće i sigurnosti koju donose dva igrača koja je United platio gotovo 150 milijuna eura.
Na koncu, sve se svodi na to da Unitedu treba poboljšanje sada i odmah. Trebaju mu u Premier ligi prokušani igrači koji su pokazali da donose kvalitetu u onim segmentima igre koji su dosad bili velik problem. I upravo je takav igrač Harry Maguire, a takav je i Aaron Wan-Bissaka. S njima bi United ponovno trebao postati ekipa koja će redovito igrati Ligu prvaka. Već sama ta činjenica vrijedna je 150 milijuna eura, pa čak i ako su obojica, a pogotovo Harry Maguire, blago preplaćeni. Jer kada vam treba sada i odmah, a trend vam je silazan, preplatiti je jedino što vam ostaje.