PROŠLO je čak 55 godina otkako je Oscar Robertson u jednoj NBA sezoni ostvario 41 triple-doublea. Njegov rekord dostigao je Russell Westbrook, košarkaš Oklahome, u povijesnoj NBA sezoni koju je Scottie Pippen, nekadašnji suigrač Michaela Jordana, nazvao najboljom individualnom ikad.
Unatoč nevjerojatnim brojkama, Westbrook nije prvi favorit za MVP nagradu i vjerojatno će morati gledati kako priznanje za najkorisnijeg igrača regularnog dijela sezone odnosi James Harden iz Houstona.
Međutim, je li Westbrookova sezona zaista toliko monstruozna koliko pokazuju brojke, one osnovne? Odgovor je da nije. Kada pogledate da prosječno ubacuje 31,6 poena (najbolji u ligi) uz 10,7 skokova (rekord karijere) i 10,4 asistencija (treći u ligi) te da je njegova momčad bolje plasirana od očekivanog, morate se zapitati kako je moguće da Westbrook neće biti proglašen najkorisnijim igračem lige.
Odgovor se krije u naprednim statistikama koje otkrivaju na koji je način Westbrook stigao do takvih brojki.
Prvo, nitko nikada nije imao veći Usage Rate od Westbrooka ove sezone, a to nam pokazuje koliki utjecaj određeni igrač može imati u svojoj momčadi. Westbrook u toj računici, u kojoj se računa broj potrošenih posjeda u odnosu na ukupan broj posjeda u vremenu koje igrač provede na parketu, ima čak 41 posto. Prošle sezone, dok je za suigrača još uvijek imao Kevina Duranta, bio je na 31,3 posto. Iz ove statistike može se zaključiti da je ove sezone Oklahoma=Westbrook.
Statistika također otkriva i da ima ispodprosječnu šutersku efikasnost. Njegova True Shooting statistika, koja pokazuje efikasnost ukupnog šutiranja, tek je na 55,3 posto i sukladno tome se nalazi oko 150. mjesta u NBA ligi. Svi njegovi konkurenti u raspravama o MVP nagradi su u TOP 35. Jasno je da je njima lakše zabijati kada imaju bolje druge opcije u svojim momčadima, ali razlika u brojkama i dalje je ogromna. Uz to, Westbrook je manje efikasan bio samo u svoje prve dvije sezone u NBA ligi.
U napadu mu se još i može progledati kroz prste, ali obrana i skokovi su razlog zašto mnogi njegovu sezonu nazivaju najvećom prevarom ikad. Brojke su zastrašujuće...
Najbolji košarkaš Oklahome posljednji je igrač prema branjenju šuteva u ligi, u konkurenciji onih koji igraju u prosjeku više od 30 minuta. Jednostavno, Westbrook je ove sezone odlučio kako nema potrebe igrati obranu.
Gotovo urnebesan je podatak da su samo dvojica igrača branila manje pokušaja za tri poena od Westbrooka - centri Rudy Gobert i Hassan Whiteside. Nevjerojatno, ali istinito - centar DeAndre Jordan branio je više pokušaja za tri poena nego Westbrook koji igra na poziciji razigravača!
Prosječno Westbrook brani tek 3,4 šuta svojih suparnika, odnosno suparnički razigravači protiv Oklahome imaju više od 10 otvorenih šuteva. S obzirom na to, nije ni čudo što razigravači u okršajima s Westbrookom podižu svoje brojke i šutiraju bolje tri do četiri posto.
Pitate se zašto Oklahoma igra samo sa četvoricom u obrani? Odgovor je - da bi Westbrook ostvario triple-double prosjek. Svjesno pušta suparnike da šutiraju kako bi bio bliže košu i imao veće šanse uloviti skok. Nije riječ o pretjerivanju jer prosječno čak sedam od njegovih 10,7 skokova dolazi nakon promašenih šuteva s više od četiri metra, a čak 4,2 nakon šuteva promašenih sa šest ili više metara. Po tome je četvrti u ligi, a naravno da su prva trojica centri.
A u prilog onima koji tvrde da Oklahoma sve radi kako bi Westbrook sezonu završio na triple-double prosjeku, idu i podaci o nebranjenim skokovima. Nevjerojatan je podatak da Westbrook po utakmici hvata 7,9 skokova u kojima nije morao ulaziti u duel sa suparnicima. Kako je to moguće? Osim što ne čuva suparnike i stoji bliže košu, suigrači čine sve kako bi mu omogućili skok - grade suparnike ili dovikuju suigračima da puste loptu Russellu.
"Mi smo najsretniji kad on ulovi skok", priznao je Steven Adams, centar koji je jedan od najzaslužnijih za ovakve Westbrookove skakačke brojke.
Navijači ga brane time da mu se puštaju skokovi kako bi ubrzao napad momčadi, ali i to demantira statistika. Naime, za igru Oklahome bitnije su Westbrookove asistencije nego skokovi.
Kada je bio dvoznamenkast u asistencijama, Oklahoma je slavila u 74 posto utakmica, dok u takvom slučaju sa skokovima omjer pobjeda pada na 66 posto. Još veća je razlika kada je u samoj jednoj od tih statističkih kategorija bio dvoznamenkast - s 10 i više njegovih asistencija Oklahoma je slavila u 57 posto utakmica, a kad je imao samo 10 ili više skokova Oklahoma je slavila tek u 27 posto okršaja.
Povijesna ili "povijesna" sezona? Možda vam sve bude jasnije nakon ovog videa...