"SAMO još veznjak" gotovo je postala krilatica kojom dio navijača komentira kadroviranje ekipe Hajduka i aktivnosti kluba na ljetnom nogometnom tržištu. Raspoloženje u hajdučkom puku trenutno je dominantno pozitivno. Klub je preskočio prvu europsku prepreku uz sjajan nastup protiv Vitorije, a i činjenica da je ekipa u Varaždinu prelomila utakmicu kakvu bi Hajduk ranije redovno gubio pokazuje određeni napredak.
Valdas Dambrauskas uspješno vodi ekipu u kojoj su nad brojnim pozicijama u proteklim mjesecima postojali upitnici, a u povremenim naročito dobrim izdanjima naziru se i neki elementi potencijalnog prepoznatljivog sustava igre splitskog kluba. Dolascima Tonija Borevkovića i Chidozieja Awaziema stoperska pozicija je značajno proširena i većina javnosti zadovoljna je dosadašnjim prijelaznim rokom, ali čini se da nedostaje samo još - kao što se uporno ponavlja na društvenim mrežama - veznjak.
Tijekom cijelog Dambrauskasovog mandata, izuzev možda furioznog početka u kojem je Hajduk držao prosjek od tri gola po utakmici, primjećuje se problem u veznoj liniji. Prošle sezone ekipa se stravično mučila s prijenosima lopte na suparničku polovicu prilikom kiksova u Puli i Koprivnici, koji su ih možda i koštali titule.
Filip Krovinović neosporno u svom univerzalnom arsenalu ima vještinu kreacije, ali upravo zbog toga što je ista kvaliteta nedostajala većini drugih veznjaka Dambrauskas je Krovinovića s vremenom spuštao sve dublje i dublje prema poziciji šestice. Vuković i Grgić su u proljetnom derbiju protiv Dinama odigrali sjajnu tranzicijsku utakmicu ispunjenu duelima, kao i u prvom susretu protiv Vitorije, ali je konstantno vidljivo da im kreacija nije jača strana, a situacija se ne bi značajno popravljala ni kada bi na terenu bio Marco Fossati.
Navijači su tako, nakon opravdanih izraza zadovoljstva dolascima Borevkovića i Awaziema, počeli zazivati kreativnog zadnjeg veznog koji bi predstavljao unaprjeđenje u odnosu na Talijana. Spominjali su se Filip Bradarić i Ante Palaversa, u naročito optimističnim projekcijama i Nikola Moro, a manji dio s nostalgijom govori o Darku Nejašmiću.
Najbliže dolasku, tj. povratku, bio je Anthony Kalik, ali kako je Indexu potvrdio predsjednik Gorice Nenad Črnko, Hajdukova ponuda je odbijena. Pored toga, upitno je bi li australsko-hrvatski veznjak, naviknut uglavnom na pozicije osmice i desetke, predstavljao ono što splitskom klubu najviše nedostaje.
Međutim, (najmanje jedno) rješenje za neosporni problem u izgradnji igre, tj. na poziciji defenzivnog veznjaka, možda već postoji unutar Hajdukovog kadra. Ivan Krolo i Ivan Ćubelić dva su veznjaka koja svojim profilima odgovaraju onome što se traži, a pitanje je jedino postoji li u klubu dovoljno povjerenja u njihove sposobnosti da im se ove sezone da konkretnija minutaža u prvoj ekipi.
Oba igrača su 19-godišnjaci, rođeni u nekoliko mjeseci razmaka 2003. godine, a članovi Hajdukove omladinske škole postali su preko tradicionalnih destinacija u neposrednom susjedstvu, Solina i Adriatica.
Ćubelić iza sebe već ima punu seniorsku sezonu budući da se ovog ljeta vratio s posudbe u Dugopolju, dok je Krolo istovremeno kao kapetan predvodio juniore do obrane naslova prvaka. Obojica su bila na pripremama u Austriji, a našli su se i u zapisnicima u svim utakmicama na početku sezone, ali minutažu, i to zanemarivu, zabilježio je jedino Ćubelić.
Ne treba ponavljati zašto Hajduk mora funkcionirati kao razvojni klub, uostalom na Poljudu su to i sami definirali klupskom strategijom. U četvrtoj točki poglavlja "Specifični ciljevi sportske izvedbe" stoji kako je cilj svake godine dva mlada igrača promovirati u prvu ekipu. Ova godina je polako na izmaku, a zbog početka Svjetskog prvenstva pred nama je u njoj samo još tri mjeseca klupskog nogometa. U tom razdoblju Krolo i Ćubelić moraju dobiti priliku u prvoj ekipi ako struka na Poljudu želi dokazati da strategija nije mrtvo slovo na papiru.
Obojica su igrala "šesticu", koju je Ćubelić u nedavnom razgovoru za Index istaknuo kao omiljenu poziciju. Čak i da strategija sa samonametnutim kvotama i obavezama ne postoji, Hajduk je i dalje klub koji ne može bezgranično kupovati, a bolju verziju Marca Fossatija trebao bi moći proizvesti sam.
Trkači poput Grgića i Vukovića mogu biti izuzetno korisni protiv protivnika kao što su Vitorija i Dinamo, ali za početak je više minuta i povjerenja mladim nadama u utakmicama protiv klubova iz donjeg dijela HNL-a nešto na što se Hajduk jednostavno mora odvažiti.