EURO2020

Je li vrijeme za smjenu na vrhu? Ovo je projekt koji se stvara 20 godina

Foto: Getty Images

GRAND PLACE bio je krcat, bilo je to more crvenih dresova. Belgijska momčad mahala je s balkona gradske vijećnice u Bruxellesu, slaveći treće mjesto na Svjetskom prvenstvu 2018. godine. Činilo se kao da se cijela zemlja od 11 milijuna stanovnika natiskala na trg. "Ponekad je ovo teško okruženje, ali kad postignemo ovakvo nešto, svi smo zajedno", rekao je Kevin De Bruyne za ESPN.

Belgijska reprezentacija bila je puna globalnih zvijezda poput De Bruynea, Edena Hazarda, Romelua Lukakua i Thibauta Courtoisa. Otišli su na Svjetskom prvenstvu dalje nego bilo koja selekcija te male europske zemlje prije njih.

"Belgija je vrlo mala zemlja što se tiče broja ljudi, ali je velika nacija u smislu mogućnosti. Nacija s tri jezika i raznolikim podrijetlom, ali svi su se okupili oko jednog cilja, pobijediti u nogometnoj utakmici. To je prekrasna priča", rekao je ESPN-u belgijski izbornik Roberto Martinez.

Zlatna generacija

Nazivaju ih Zlatnom generacijom, skupinom igrača koji bi se mogli naći svoje mjesto u većini momčadi svijeta i koji igraju u najboljim europskim ligama. Dries Mertens igra za Napoli, a Lukaku za milanski Inter. Toby Alderweireld, De Bruyne, Youri Tielemans i Michy Batshuayi igraju u Premier ligi. Axel Witsel, Thorgan Hazard i Thomas Meunier su u Borussiji Dortmund, a Koen Casteels u Wolfsburgu. Yannick Carrasco nosi dres madridskog Atletica, a Eden Hazard je u Real Madridu. Tu je i Jan Vertonghen koji je prošlog ljeta iz Tottenhama prešao u Benficu.

"Znamo da smo talentirana momčad, ali sami sebe ne zovemo Zlatnom generacijom. Ne dajemo si epitete, ali znamo da smo kvalitetna skupina igrača. Još dok sam bio mlad imao sam ambiciju igrati za Belgiju na velikoj sceni. Sjajno je bilo to ostvariti, ali kad smo shvatili da bismo zaista mogli nešto osvojiti, počeo sam loviti taj svoj san", rekao je Lukaku.

Embed from Getty Images

Sljedeće ljeto donosi odgođeno Europsko prvenstvo. Ako ga Belgija osvoji, bit će to jedna od velikih sportskih priča, s obzirom na to da je prije 10 godina bila 70. na svijetu. Do lipnja 2021. godine, Belgija će biti jedan od favorita,jer je trenutačno vodeća na Fifinoj ljestvici. Ali čak i u tim mračnim vremenima 2010. godine, Belgija je iza kulisa razvijala talente svjetske klase, nadajući se da će jednog dana osvojiti trofej. Ovi talenti okupili su se kako bi vodili Belgiju do svjetskog vrha. Belgijska reprezentacija odlučna je ostati svjetskom nogometnom supersilom. Evo kako je Belgija stigla do vrha.

Tri dana prije utakmice Belgija - Engleska, Crveni vragovi su se zagrijavali, prethodne večeri pobijedili su Švicarsku u Bruxellesu 2:1. Martinez je odmarao neke zvijezde, oslanjajući se na mlađe reprezentativce. Lukaku je pomagao 18-godišnjem Jeremyju Dokuu. Yari Verschaeren, 19-godišnji ofenzivni vezni iz Anderlechta, pratio je što radi De Bruyne, dok je vratar Courtois trenirao zajedno s 22-godišnjim Gaetenom Couckeom. Radi se o leglu talenata na kojem bi mnoge zemlje bile zavidne. Međutim, prije 20 godina belgijski nogomet bio je u padu. Pretrpjeli su poniženje ispadanja već u skupini na Europskom prvenstvu kojem su bili domaćini. Sustav nije funkcionirao, ističe ESPN.

Martinez sjedi u svom uredu u trening-kampu Belgije, Proximus Basecampu u Tubizeu, oko 25 kilometara južno od Bruxellesa. Iza njega, na polici je mala plišana igračka, belgijska maskota Crveni vrag. Bivši trener Swansea Cityja, Wigana i Evertona ima dvostruku ulogu u Belgijskom nogometnom savezu. Za izbornika je imenovan 2016. godine, a u svibnju je preuzeo i dužnost tehničkog direktora te potpisao novi ugovor do 2022.

Debakl na Euru koji su organizirali bio je najbolje što im se moglo dogoditi

"Za belgijski je nogomet 2000. bila velika godina. Izgubljeni fokus postao je bolna rana jer reprezentacija nije bila konkurentna, ali je postojala svjesna odluka da se otkrije što je zapravo belgijski način igre", govori Martinez.

Belgijci su potražili inspiraciju kod svojih zapadnih i sjevernih susjeda. "Okrenuli su se nizozemskoj školi totalnog nogometa koji je postavio Johan Cruyff te francuskom nacionalnom nogometnom centru Clairefontaine, što će zajedno stvoriti belgijski otisak", kaže Martinez. Ovaj potez neformalno se zvao Projekt 2000 i oblikovao ga je tadašnji tehnički direktor Michael Sablon. S obzirom na to da je uspjeh iz prošlosti više bio plod slučajnosti nego osmišljene politike, bio je potreban uniformirani pristup, piše ESPN.

"Razvili su igrače unutar jednog sustava, igralo se 4-2-3-1 ili 4-3-3, pa je od tada počeo dobar posao. Svi su morali kontrolirati loptu i braniti se", kaže Martinez. To je danas formalizirano u Programme of the Futures.

"Imamo zasebne programe u kojima se tjelesno jači igrači mogu tehnički razvijati, ali tehničkim igračima može se dopustiti da igraju protiv momčadi iste zrelosti i to je dalo velike rezultate. Ako danas pogledate Crvene vragove, ima nekoliko igrača koji su kasno sazreli, Dries Mertens, Thomas Meunier, Yannick Carrasco i drugi", objašnjava Martinez.

Embed from Getty Images

Ovo okruženje iznjedrilo je današnju momčad. Eden Hazard je jedina iznimka, jer je većinu tinejdžerskog nogometa igrao u Francuskoj, gdje su ga rano prepoznali kao briljantnog talenta. Lukaku (27) je odrastao u Antwerpenu i priključio se Anderlechtovoj akademiji kad mu je bilo 12 godina. Njegovi su idoli bili Brazilac Ronaldo i Vincent Kompany, koji je također bio u Anderlechtu. Lukaku su razvijao kroz Purple Talent Project, program koji je inicirao njegov otac Roger, a koji mladim igračima pruža obrazovanje uz nogometne treninge.

Carl Hoefkens, bivši branič belgijske reprezentacije i danas trener Club Bruggea, prisjeća se prvog susreta s Lukakuom 2009. godine.

"Čuo sam za njega, ali nisam ga nikad vidio. On je bio u Anderlechtu, a ja u Club Bruggeu. Imao je 16 godina i kad sam ga ugledao, pomislio sam: 'O Bože, tko je ovaj momak?'. Onda sam shvatio koliko je mlad i koliko su njegovi potencijali bili fantastični", rekao je Hoefkens za ESPN.

Osam od 23 reprezentativca iz Rusije prošlo je kroz Anderlechtovu akademiju

Purple Talent Project je evoluirao u sveobuhvatnu strategiju nazvanu Purple Talent Programm, s osmoricom igrača među 23 reprezentativca sa SP-a 2018. koji su prošli kroz Anderlechtovu akademiju i zbog koje se smatra da je Lukakova pojava dokaz da sustav djeluje.

De Bruyne (29) je rođen u Drongenu na sjeveru zemlje, a za reprezentaciju je u mlađim uzrastima zaigrao tek sa 17 godina, iako je već trenirao s prvom momčadi Genka. Na međunarodnoj razini malo je zaostajao, jer je rođen u drugom dijelu godine, pa je ponekad bio slabiji od svojih suigrača koji su rođeni ranije.

"Mislim da svatko ima svoj put. Mislim da se belgijska filozofija promijenila u posljednjih 10 godina, vjerojatno na bolje, bolje za nogomet. Prije se više polagalo na snagu i atletizam, pa su neki igrači prolazili ispod radara. Mislim da se to sada promijenilo i da Belgija stvara više igrača", govori De Bruyne.

Ali Martinez naglašava da Belgija ne smije biti samozadovoljna u svom nastojanju da otkriva i razvija igrače.

"Ne možemo si priuštiti gubitak talenata i zato zajedno radimo kako bismo to izbjegli. Uvjeren sam da nećemo izgubiti nijednog igrača, pokušavamo učiniti sve što možemo i to je naš izazov. Ne smijemo izgubiti nijedan talent", kaže Martinez.

Lukakuu i De Bruyneu zajednički je uzor Kompany

Iako su Lukaku i De Bruyne profitirali od različitih dijelova Projecta 2000, ono što ih ujedinjuje je utjecaj i primjer bivšeg belgijskog kapetana s 89 nastupa za reprezentaciju. "Vince Kompany bio je moj uzor. Imali smo isto naslijeđe i on je igrao u klubu za koji sam navijao kao dijete. Onda se Vince probio na veliku scenu 2004. godine. Ja sam tada imao 12 godina i samo sam želio biti poput njega. Iako je on bio branič, želio sam zaigrati za Anderlecht u gradu koji volim i samo osvajati naslove. Znao sam da bih se jednog dana, budem li dobio priliku, mogao uzdignuti na Vinceovu razinu", rekao je Lukaku.

De Bruyne je s Kompanyjem igrao u Manchester Cityju od 2015. do 2019. godine.

"Kompany je jedan od prvih igrača koji je imao nekoliko transfera u inozemstvu i bio je prilično dobar. U Engleskoj je postao prvak i pravi vođa, pa mislim da su on i još neki igrali otvorili tržište za belgijske nogometaše. Tada se pojačao interes za belgijske igrače. Kad govorimo o belgijskom nogometu, danas ga svi hvale. I to je važno, ali sve je započelo s ljudima kao što je Vinny", rekao je De Bruyne za ESPN.

Kompany je napustio Manchester City u svibnju 2018. s reputacijom jednog od najvećih braniča Premier lige. Vratio se u Anderlecht kako bi preuzeo poziciju trenera-igrača uoči sezone 2018./2019., a potom se posvetio samo trenerskom poslu. I drugi se spremaju slijediti njegov primjer. Čak 20 igrača u današnjoj reprezentaciji, među ostalima i De Bruyne, Witsel, Thorgan Hazard i Courtois, posvetilo se 2019. godine stjecanju trenerske licence u programima Belgijskog nogometnog saveza. Postoji nada da će barem 50 posto ove generacije raditi trenerski posao u Belgiji.

Embed from Getty Images

"Razlog zbog kojeg je ova generacija na okupu je to što su imali svoja individualna iskustva. Teško je iz toga izvlačiti neke generalne zaključke ili modele, jer svatko je imao svoj put. Mi ih želimo potaknuti da steknu licence i znanje kako bi jednog dana kad prestanu igrati mogli početi razmišljati na druge načine i o drugim ljudima na terenu", kaže izbornik Martinez koji je prvi lockdown zbog covida-19 proveo analizirajući podatke o igračima rođenima 2000. i 20001. godine. Zajedno sa suradnicima razvio je mini-projekte za njih, kako bi im pomogao da nauče pobjeđivati.

Verschaeren, 19-godišnji veznjak Anderlechta, na meti je niza velikih europskih klubova, ali ostaje u Belgiji. Njegov suigrač iz Anderlechta, 18-godišnji branič Marco Kana te 18-godišnji veznjak KV Mechelena Aster Vranckx, također su traženi i povezuje ih se s Manchester Cityjem i Liverpoolom. Ali belgijski stožer ne želi da prerano prijeđu u velike klubove. Martinez se nada da će belgijski talenti uvidjeti prednosti igranja u belgijskoj Pro League, iako okolnosti svakog pojedinca nalažu drukčiji proces.

"To nije pitanje dobi, nego razine zrelosti. Ta razina obično se postiže nakon 50 utakmica za prvu momčad. To može biti sa 17 godina, ali i s 22 godine. Igrači moraju biti dovoljno zreli da bi se nosili s nogometnom u inozemstvu i to ne samo s nogometnog aspekta, nego i s ljudske strane jer treba biti sposoban opstati u inozemstvu", objašnjava Martinez.

Nova generacija

Jeremy Doku, nevjerojatno talentirani 18-godišnji napadač, uživa u francuskoj Ligue 1, nakon što je iz Anderlechta za odštetu od 26 milijuna eura u listopadu prešao u Rennes. Njegov talent i iskustvo nadilaze njegovu dob i on već ima pet nastupa za reprezentaciju. Profitirao je od Martinezova plana za uvođenjem mladih igrača u momčad. Iako je Doku danas dio seniorske reprezentacije, u prijateljskoj utakmici sa Švicarskom Martinez je koristio braniče Hannesa Delcroixa i Sebastiaana Bornauwa te napadača Charlesa De Ketelaerea, a potom su se svi vratili u U-21 reprezentaciji dok su se Crveni vragovi pripremali za dvoboje s Engleskom i Danskom.

"Postoji proces pripremanja mladih igrača da shvate zašto je ova generacija broj 1 na Fifinoj ljestvici. Bilo je to zaista intrigantno, u prošle dvije prijateljske utakmice imali smo potpuno novu skupinu igrača s dosta potencijala. Nisu se još uspjeli potpuno nametnuti ni na klupskoj razini, ali mi smatramo da imaju vrlo jasnu metriku da postanu dio pobjedničke momčadi u budućnosti", govori Martinez za ESPN.

Tim mladim igračima neće biti lako. "Svi su različiti, ali svaki klub ima svoju kulturu u kojoj stariji igrači daju ton", kaže De Bruyne. Lukaku se prisjeća da su treninzi s Kompanyjem, Moussom Dembeleom i Marouaneom Fellainijem, koji su u međuvremenu prestali igrati za reprezentaciju, bili prave bitke i taj se intenzitet nastavio čak i nakon njihova odlaska iz nacionalne momčadi.

"Imali smo samopouzdanja. Pitajte Kevina, Jana Vertonghena, Tobyja, Edena, imali smo samopouzdanja zbog toga što smo individualno bili bolji od igrača iz drugih generacija, pa je bilo samo pitanje vremena kad ćemo dosegnuti sljedeću razinu. Mlađim igračima od prvog dana na terenu objašnjavamo da se ne šalimo. Govorimo im što treba učiniti ako nešto ne ide kako treba. Obraćamo im se na ljubazan i pozitivan način, ali im također stavljamo do znanja da smo ovdje kako bismo pobijedili. Zbog toga što je sada letvica tako visoko, morali smo biti sigurni da nas mladi koji dolaze mogu sustići, pa im pokušavamo pomoći i istodobno reći da igrati za belgijsku reprezentaciju znači pobjeđivati", kaže Lukaku.

Promjena sustava

Kad je u srpnju 2016. Martinez preuzeo reprezentaciju od Marca Wilmotsa, Belgija je bila druga na svijetu. Od 70. mjesta na svijetu prošlo je sedam godina. Momčad je znala da je posebna, ali nedostajalo je dosljednosti na velikim natjecanjima, bilo je to nakon poraza od Walesa u četvrtfinalu Eura 2016. Martinez je počeo mijenjati sustav igre na 3-4-3.

"Morali smo poslati poruku da talent ne pobjeđuje sam. Stvarali smo okruženje u kojem će to biti jasno. Imali smo razlog da budemo na okupu, željeli smo postići nešto čega ćemo se prisjećati kad svi zajedno budemo u mirovini i stvoriti naslijeđe za buduće generacije. Igranje za Crvene vragove više je od igranja međunarodnih utakmica, igrači su ambasadori svojih zajednica. To je mnogo više od obične nogometne utakmice. Znali smo da pojedinačno nikad nećemo postići nijedan cilj ako pojedince ne stavimo u službu momčadi. Morali smo navesti pojedince da se posvete tome", kaže Martinez.

Belgijski izbornik nastojao je njegovati mentalitet koji su igrači imali u klubovima, gdje se od njih traži osvajanje naslova i pobjeda u svakoj utakmici. Želio je zaštititi taj stav i prenijeti ga u međunarodni nogomet. "Da bismo bili broj 1 na svijetu talent je neophodan, ali treba biti i uporan", kaže Martinez.

"Momčad je u takvoj kulturi naučila kako doći do pobjedničkog mentaliteta. Kad sam ušao u reprezentaciju, Belgija je bila u teškom razdoblju i dugo se nije plasirala u završnicu velikog natjecanja. Ova momčad prilično je slična onoj od prije dvije godine, kad smo svi imali od 20 do 25 godina. Svi su mladi. Sad imamo igrače od 26 do 34 godine i naučili smo se kako se uzdići kao momčad i kako pobjeđivati", rekao je De Bruyne.

Embed from Getty Images

Realnost međunarodnog nogometa znači da će igrači na svome vrhuncu imati tri šanse za osvajanje velikog natjecanja. "To je naš san. Moramo iz svake prilike izvući najbolje. Nikad se ne zna što se može dogoditi u nogometu", dodaje De Bruyne za ESPN.

Sljedeća skupina već se počela miješati sa Zlatnom generacijom. Radi se o igračima svjetske klase koji zaista vole igrati za svoju zemlju.

"Ako pogledate našu momčad, vidjet ćete da je raznolika, imamo različite nacionalnosti i podrijetla, ali držimo se zajedno. Bez obzira na sve, uvijek smo zajedno. Pokušali smo pokazati belgijskom stanovništvu da se možemo ujediniti unatoč tome što smo iz različitih sredina i naslijeđa", rekao je Lukaku.

Martinez smatra da trofeji neće definirati njegove izabranike kao pojedince, ali uspjesi na Euru 2021. i Svjetskom prvenstvu u Kataru 2022. godine ostavili bi dugoročno naslijeđe.

"Mislim da su nas prizori po povratku u Belgiju u ljeto 2018. motivirali na najbolji mogući način da krenemo na sljedeću razinu. Momčad koja je jedinstvena može u životu postići bilo što. Njima kao pojedincima to nije potrebno, oni će se svakako boriti za to, a pobjeda bi svakako ostavila naslijeđe sljedećim generacijama", zaključuje Martinez.

Komentare možete pogledati na ovom linku.

Pročitajte više

 
Komentare možete pogledati na ovom linku.