Foto: Guliver Image/Getty Images
NITI 24 sata nakon umalo tragičnog napada na njihov bus, igrači Borussije Dortmund izašli su na megdan Monacu. U dvoboju dviju najuzbudljivijih ekipa natjecanja i jedni i drugi oduševili su na svoj način, Monaco je u Dortmundu slavio 3:2, a UEFA se propisno osramotila.
Težak start za BVB
Početak je bio i više nego slab za domaćine. Postavljen napad u 3-1-4-2 formaciji nije uspijevao cijelo prvo poluvrijeme probiti prvu liniju Monacove obrane. Gosti iz Kneževine visoko su podigli linije i s četvoricom izrazito visoko postavljenih igrača pokrili svu trojicu Borussijinih stopera i Weigla, srce domaće ekipe. BVB je cijeli taj dio igrao 4 na 4 u prvoj fazi napada, bez mogućnosti efikasnog probijanja. Totalno kriva geometrija značila je da je Kagawa kao drugi veznjak previsoko, dok su bekovi bili najveći problem – daleko su sustajali od bočnih stopera, bez očite linije pasa na toj relaciji, a tako isključeni iz igre nisu mogli natjerati ni plitku i usku formaciju gostiju da se rastegne. Sami sebe isključili su iz igre pozicioniranjem, a u defenzivnoj tranziciji uvijek su kasnili.
Kod prvog Monacova gola Lemar je u kontri primio loptu gdje u radijusu od 15 metara nije bilo suparničkog igrača. Pa ako je to podnošljivo jer se radi o brzom krilu koji lako umakne za leđa, ostaje apsolutno neprihvatljivo da Ginteru treba dobrih 4-5 sekundi da izađe na bok dok Raggi neometano centrira loptu. Pa iako je igra bila protkana individualnim greškama, ostaje nejasno što je Tuchel htio – nijedan od dvojice bekova nije moćan u igri jedan na jedan, što je očito bio (neostvareni) cilj takve selekcije.
Monaco ujeda čim skrenete pogled
Monaco je prepustio domaćinu jalovu inicijativu, koristeći svoja kvalitetom i brzinom dva nadmoćna napadača i tražeći u fazi napada što bržu loptu njima od noge, odlaganje do veznog i guranje lopte uz liniju, gdje je Borussia imala igrača manjka u povratnoj trci. Posebno je očito bilo to kako se priprema teren za završnicu na lijevoj strani – u trenutku kada bi Moutinho na desnoj strani došao do daha na lopti, i Mbappe i Falcao zabijali bi prema istoj strani povlačeći obranu sa sobom, pa bi Portugalac imao otvorenu dijagonalu na usamljenog Lemara ili Raggija.
Monaco nije stvarao mnogo, ali je stvarao vrlo efikasno – plitka formacija koja je provocirala greške vrlo lako i brzo je mogla u jedan ili dva pasa stići u opasnu zonu, a tamo danas caruju igrači koji gotovo ne griješe. Čini se kao da nikad ne možete izgledati dovoljno dobro protiv njih da ih skroz utišate i eliminirate. S talentom i brzinom na krilnim i prednjim pozicijama mogu nauditi bilo kome u bilo kojem trenutku utakmice. Jardimov pristup da potreseni domaćin gradi igru i griješi bio je i više nego logičan i ispravan. Ipak, drugi dio donio je novu utakmicu.
Fantastični Tuchel
Da je trenersko vođenje utakmice u nogometu podcijenjeno, dokazao je baš Tuchel. Uvođenjem drugog playmakera u vidu Sahina olakšao je svojoj momčadi cirkulaciju lopte i vrlo brzo Monaco se morao povući. Da bi markirali obojicu središnjih veznjaka, morali su povući dodatnu dvojicu igrača iza lopte, pa je sada domaćin imao puno više prostora i vremena za vrtjeti strane. Čak i ako bi bili stoperi prisiljeni voditi igru, to je bilo 30 metara bliže suparničkom golu, dakle u situacijama gdje su jedan pas udaljeni od pripreme završnice napada.
Konačno je svoje mjesto pod suncem dobio i Kagawa koji je kao dodatni vezni sada dobio puno više manevarskog prostora i jako dobro je koristio fokusiranost obrane na Sahinu i Weiglu. Da je tako bilo od početka, možda bi se on pokazao kao ključ Borussijina plana, što u teoriji protiv ovako postavljenih ekipa i „mora“ biti. Također, na desnom boku zasjao je Pulisic, hrvatski Amerikanac i jedan od najtalentiranijih igrača svoje generacije, konačno netko tko driblingom može stvoriti višak. BVB je zaigrao sjajno, polako se vraćao u utakmicu i u datim okolnostima 2:3 je jako dobar rezultat. Utakmica je još jednom potvrdila kako u sili talenta koja je istrčala na Signal Iduna Park, dvojica imaju svoje posebno mjesto.
Jesmo li gledali buduće Zlatne lopte?
Uz Dybalu koji svakim danom sve više pokazuje kako se radi o tipu koji jednostavno shvaća nogomet na jednoj drugoj frekvenciji, Ousmane Dembele i Kylian Mbappe predstavljaju mu najveću konkurenciju u utrci za nogometni tron jer je očito da s njega polako biologija smjenjuje Messija i Ronalda. Rijetko kada sam vidio igrača koji sa svojih 18 (danas „već“ 19) godina stvara višak kao Dembele. Za razliku od brojnih pandana kojima treba jako puno prostora i čisto polje, on je tip koji može napraviti razliku u bilo kakvim uvjetima. Ne samo to, ne radi se o dribleru za kojeg postoji samo lopta i igrač ispred njega, radi se o tipu visoke nogometne inteligencije koji polako napreduje i u igri bez lopte, i otvaranjima napada, i asistiranju. Broj šansi koje stvori uvlačenjem iza leđa, driblingom ili jednostavnim pasom u stranu već je na elitnoj razini za najveći nogometni rang.
S druge strane, Mbappe je zvijer. Premda su mainstream usporedbe između igrača u pravilu promašene, onakva kombinacija siline, prodornosti, brzine i vještine nije viđena od mladog Henryja. Zadnji Monacov gol u kojem je presjekao loš pas i u situaciji 1 na 1 skinuo rašlje dovoljno oslikava o kakvom se hladnokrvnom finišeru radi. Moćan, nezaustavljiv, jako gladan i mlad – njegovi potencijali su upravo zastrašujući. I kada se podvuče crta ispod cijele utakmice koja je, barem tako vjerujem, oduševila nogometni svijet, treba se osvrnuti i na njezina organizatora.
„We care about football“
Mogu prihvatiti činjenicu da se sudi penal koji nije postojao jer sudac u velikoj brzini zaista to može krivo protumačiti. Mogu možda i prihvatiti činjenicu da prvi gol pada iz dvometarskog zaleđa jer dok god nogomet ne uvede pravila kojima se to može naknadno utvrditi i dok god se klubovi ne usuglase oko takvog zahtjeva, neka svi budu u opasnosti da se baš na njih okrene ta oštrica. Ionako u prosjeku dva ili tri kluba godišnje ispadnu iz Lige prvaka zbog grubih i eklatantnih sudačkih grešaka. Pa ako to ne smeta klubovima koji su žrtve, tko sam ja da zagovaram promjenu. Ali nikako ne mogu prihvatiti termin odigravanja utakmice. Nadam se da nikad u životu neću biti u situaciji u kojoj sam meta terorističkog napada, a moj prijatelj ili član obitelji budu ozlijeđeni, pa koliko god benigno to izgledalo ili bilo u stvarnosti tako. Odluka UEFA-e da se utakmica odigra 20 sati nakon potencijalno najveće tragedije njemačkog nogometa u povijesti jasan je odgovor što je prioritet toj „neprofitnoj“ organizaciji i na kojem mjestu je nogomet. Greške koje su radili Borussijini igrači nisu nikakva novost, to rade čitavu sezonu, ali koliko je ljudsko biće emocionalno i psihološki sposobno ući u potencijalnu utakmicu generacije nakon takve traume? Autogol, dva poklona od kojih je jedan rezultirao penalom, a drugi golom i niz neforsiranih grešaka nisu produkt krive taktike, već ljudskog faktora koji je puno kompleksniji od same igre, brojeva i manevara na terenu. I taj faktor je teško kontrolirati i u normalnim, a kamoli u ovakvim okolnostima. Koliko je pošteno prema Tuchelu, stručnom stožeru i igračima Borussije očekivati da se prilagode u tako kratkom roku i svoj fokus prebace na travnjak?
Nogomet kao talac UEFA-e
Jedna od zadaća organizatora je osigurati iste početne uvjete i jednoj i drugoj ekipi. To se ne odnosi samo na broj igrača ili mreže na golovima koje nemaju rupa jer nogomet i dalje igraju ljudi, a ne robovi. A dok god ga igraju ljudi, postoje okolnosti i situacije u kojima nogomet u generalnoj stvarnosti i objektivnoj realnosti nije na prvom mjestu. I u tom slučaju, za dobrobit tog istog nogometa, treba osigurati uvjete kada će ponovo doći u prvi plan. S obzirom na sve te okolnosti, žuto-crni su osigurali sasvim dobar rezultat za uzvrat.
Pa ipak, svi golovi i pršteći talent na terenu ne smiju sakriti gramzivost debeloguzih, moralno i emocionalno steriliziranih uhljeba koji sve te faktore drže robovima osobnog probitka. Nogomet je društveni fenomen, izraz i umjetnost u trenutku, a ne bezlična tvornica uskog kruga elite. Mehanički odnos UEFA-e prema cijeloj situaciji podcijenjeno je skandalozan stav prema svojem produktu i njegovim konzumentima. Ovakvim pristupom nemaju samo posjed nad samom igrom, nego i nad emocijom koja iza nje stoji.