JOŠKO JELIČIĆ se osilio. Od lica HTV-a za plasman jeftinih prvoloptaških "baza" ili fora za široke narodne mase, kao što su ona o Pivariću Plivariću, pa o lovu sponzoruša na Gvardiola, zatim o Stipi Legendi koji igra flastera na Mirti Šurjak te osobnog favorita, kada je kroz suze nakon Brazila procijedio "malo su me emocije prebacile, ali izdržat ću kad su oni na terenu izdržali ono... platit ću kaznu, ali moram reći... malo nas je, al smo jebeni", postao je detektor antihrvatskih elemenata.
Jeličić se obara na sve one koji ovih dana ne kupuju njegovu robu
Navodni voditelji u studiju i urednici dopuštaju Jeličiću da elitni termin nacionalne televizije skandalozno privatizira do te mjere da drhtavim glasom i patetičnim, ali i prijetećim tonom drži govore u kojima proziva i prokazuje državne neprijatelje. Jeličić zna kako ih prepoznati. To su svi oni koji ne podnose jeftino, kič hrvatstvo, patetično domoljublje i populizam za najšire narodne mase.
Dakle, robu koja se najbolje prodaje upravo u vrijeme nastupa reprezentacije Hrvatske na velikim natjecanjima i koju jako uspješno dila upravo Joško Jeličić.
Skandalozno je što mu HTV dopušta. Jeličić napada one koji ga plaćaju
"Nisu to većina, ali treba to apostrofirati jer znam koliko smeta Daliću i igračima. Nemam nikakav problem s tim što većina tih kritičara nije brzo prohodala u životu 120 minuta. Niti imam problem što se njima diže kosa na glavi pri spomenu domoljublja, vjere, ljubavi, Hrvatske..."
Ovakvo nešto, nedopustivo za mjesto i vrijeme o kojima se radi, Jeličić je ispalio prije pet dana u prime timeu na javnoj televiziji, a naravno da ga voditelj HTV-a bez trunke autoriteta nije niti prijekorno pogledao, a kamoli opomenuo ili mu uzeo riječ tijekom jednog u nizu monologa kojima se nogometni komentator na državnoj televiziji obara na "protudržavne elemente".
"Ja sam, priznajem, zadrta Hrvatina"
Dakle, ako ste jedan od onih kojima se ne sviđaju retorika i stil ophođenja Zlatka Dalića i Joška Jeličića, vi niste domoljub i ne volite Hrvatsku. "Ja sam, priznajem, zadrta Hrvatina", rekao je Jeličić objašnjavajući zašto smatra da nije bio penal za Argentinu protiv Hrvatske.
Ako možda ne dijelite njegovo mišljenje ili ako niste zadrta Hrvatina, onda vam se, po njegovoj logici, diže kosa na glavi pri spomenu domoljublja, vjere, ljubavi, Hrvatske... Voli Jeličić te dlačne metafore. Nakon što je Hrvatska na penale izbacila Brazil, ovako je počeo izlaganje u studiju:
"Znate koliko mi imamo avangardnih, revolucionarnih analitičara o sistemima i sustavima igre, a posebno im se digne kosa na glavi kad on (Dalić op.a) kaže ponizno i skromno. To im je veliki udarac. Čestitam i njima!"
Osim nakostriješenih Hrvata koji ne vole Hrvatsku, Jeličić ne voli ni nogometne analitičare. Nije opleo po njima samo u navedenoj prilici. Učinio je to još barem jednom: "Ti ljudi su spremni isključivo na kritike. Oni su avangarda, vizionari, oni vide kamo nogomet ide za 20 godina i vide od prvog dana našeg prvenstva da je naša emisija katastrofalna.
Zagrni seljačko dijete u skupo odijelo, napudraj ga i nacifraj
Njih se prenosi i vani i ako ih netko vani uzme, to će biti katastrofa za hrvatski nogomet i pisano slovo." Dakle, još malo jeftinog sarkazma i još malo jeftine ironije. To je ono što pali raju, zna Jeličić kako od nje iskamčiti lajk i klik. Ipak je on "uno di voi", kako je objasnio:
"Vitalno je to što je ovaj uspjeh Hrvatske jedan oksimoron. Počeli su nas studirati. Srž nogometa je u radničkoj klasi, nama malim ljudima, seljacima..." Dijete seljačke i radničke klase koje se poput klasičnog hrvatskog malograđanina okitilo skupom odjećom i nacifranim frazama bi bez tih analitičara koje toliko hejta bilo potpuno ogoljeno.
Uzmite Jeličiću sve one podatke i informacije kojima ga prilikom brifinga napune analitičari, koje nabubano sipa pa svjetina misli "vidi Jeličića kako je pametan", i ostaju samo Jeličićeve seljačke fore kao što su ona o "drugu Titu" (brazilskom izborniku Titeu, op.a.) i o kninskom Srbinu, golmanu Kanade, koji je protiv Hrvatske primio četiri gola "jer ne može vidjeti kockice".
"Na kraju, ja nisam populist"
No, možda smo previše kritični prema Jeličiću. Zna on odletjeti i u više sfere, kao nakon utakmice s Marokom u skupini: "Nogomet je najbolji sport zbog mase ljudi koji ga prati i svi imaju pravo na mišljenje i argumente. Nema egzaktne istine. Ti argumenti i dobronamjerna kritika su i poželjni jer je preduvjet za napredak. Imao sam tri dana za osjetiti bilo puka i internet kanalizacije.
Moram reći da sam razočaran količinom žuči koja se prosula po našim reprezentativcima i izborniku, tako malo tolerancije i prema objektivnim okolnostima, i to prema dečkima koji su nas samo Rusijom zadužili za cijeli život. Imam zbog toga loš osjećaj. Na kraju, ja nisam populist, ali to je moja dužnost prema našim sportašima i sportu. Ovo je bio monolog koji sam morao istresti, moramo dati podršku tim momcima."
Dva Jeličićeva citata koja ga najbolje opisuju
Jeličić koji "nije populist" nas se tijekom SP-a najviše dojmio s ova dva citata: "Postoji taj hrvatski jal, koji trebamo baštiniti poput Dioklecijanove palače, dubrovačkog Starog grada, Plitvica... Užasavam se što moram dijeliti komad ove prekrasne zemlje s tim jadom. Na sreću, manjinskim."
"Svi ti pametni i hrabri s tim svojim stavom, ti bi trebali sa svojim stavom pomoći našoj prekrasnoj zemlji u kojoj caruje korupcija, klijentelizam, a maslinar ima pola milijuna eura na računu i u kojoj ima više ministara s optužnicom nego bez optužnice."
Evo i zašto. Prije više od tri godine novinar Slobodne Dalmacije pročešljao je svih 690 stranica USKOK-ove optužnice protiv Mamića i tamo pronašao ovo: "Svjedok Joško Jeličić istaknuo je kako ga je jednom prilikom Zoran Mamić zamolio da ode u Švicarsku te da na aerodromu preuzme iznos od 45.000 eura u gotovini i navedeni novac donese u Zagreb.
Što je Jeličić svjedočio pred USKOK-om o odnosu s Mamićima?
Na navedeno je pristao te je avionom otišao u Švicarsku, gdje mu je na aerodromu pristupila jedna muška osoba i predala mu iznos od 45.000 eura, koji je on potom donio u Zagreb i predao Zoranu Mamiću. Ne postoji niti jedan drugi razlog ovakvog postupanja, izuzev da se prikrije stvarno porijeklo novca Zorana Mamića."
USKOK dodaje da to nije bila jedina Jeličićeva poveznica s obitelji Mamić: "Svjedok Joško Jeličić naveo je kako mu se negdje tijekom 2005. obratio Zoran Mamić te ga zamolio da mu posudi iznos od 130.000 eura i da mu bude jamac vezano za kredite u Hypo Alpe Adria Banci. Naime, u to vrijeme Zoran Mamić bavio se i građevinskim projektima te je za realizaciju tih poslova uzimao kredite u bankama.
Budući da je okrivljenog Zorana Mamića poznavao niz godina te su bili u izrazito prijateljskim odnosima, na navedeno je pristao te je Zoranu Mamiću prvo posudio iznos od 130.000 eura na ruke, da bi mu potom sa svoja dva depozita od ukupno 760.000 eura u Hypo Alpe Adria Banci jamčio za navedene kredite. Zoran Mamić, međutim, nije mogao vraćati navedene kredite pa je banka ovršila depozite.
Tada se u cijelu priču uključio i okrivljeni Zdravko Mamić, koji je Jošku Jeličiću rekao kako će mu se u svezi povrata tih sredstava javiti okrivljeni Mario Mamić. Uistinu, ubrzo mu se javio i rekao mu kako on stoji iza duga koji okrivljeni Zoran Mamić ima prema njemu te da će mu oni, pri čemu je mislio na obitelj Mamić, cijeli taj dug vratiti." I vratili su. Preko jedne od svojih inozemnih tvrtki. Novcem koji je, smatra USKOK, trebao pripasti Dinamu.
Jeličić bi morao poslušati samog sebe
Dakle, čovjek od najvećeg povjerenja obitelji Mamić na državnoj televiziji drži govore u kojima dijeli lekcije o korupciji i kriminalu, detektira i proziva državne neprijatelje i zaklinje se na domoljublje. Bolje bi mu bilo, poslužit ćemo se još jednim citatom njega samog, da se vrati u mišju rupu.