DANA 17. lipnja 2001. godine 16 nogometaša iz cijelog svijeta okupilo se u Londonu kako bi sudjelovali u prvom Pepsi World Challengeu. Ovo natjecanje suprotstavilo je iskusne internacionalce poput Rivalda, Roberta Carlosa, Juana Sebastiana Verona, Ruija Coste, Dwighta Yorkea i Davida Beckhama u pet vještina, koje je navodno osmislio sam Alex Ferguson, a odnose se na dodavanje, dribling, umijeće s loptom, kontrolu lopte i šutiranje, piše Planet Football.
"Namjerno sam otežao provjeru vještina. Svi možemo izvoditi slobodne udarce i driblinge, ali ovo svakoga stavlja na test", rekao je Ferguson.
Kada se otkrije da su dva zadatka na koja Ferguson aludira doslovno samo dribling oko lutke i izvođenje slobodnih udaraca preko zida od lutki, dobiva se dojam o veličanstvenoj blesavosti koja stoji u središtu cijelog ovog događaja. Okupljanje je imalo blistavi sjaj kao što i dolikuje sponzoriranom eventu, ali neprestano ga je potkopavao otrcani amaterizam. Tako je bilo već od samog početka. Prvi ljudi koji se na ekranu pojavili nakon uvodne grafike bili su voditelji John Barnes i Lisa Rogers (čije je prezime pogrešno napisano kao Rodgers), koji su turnir nazvali "svojevrsnim Svjetskim prvenstvom za igrače". Čekaj, što?
Uvod
Odluka o predstavljanju igrača po abecednom redu nastavlja amaterski trend, ali također naglašava o kakvoj je eklektičnoj skupini riječ. Prvi je ušao Sami Al-Jaber, za kojeg je navedeno da igra za Wolves (UK), vjerojatno kako bi se Wolverhampton razlikovalo od nigerijskog drugoligaša Warri Wolvesa, ili australskog niželigaša Wynnum District Soccer Club Wolvesa, ili ugašenog kanadskog St. Catharines Wolvesa.
No Al-Jaber u to vrijeme nije bio igrač Wolvesa. Imao je šest nastupa u Championshipu s klupe na posudbi od Al-Hilala četiri mjeseca prije nego što se turnir uopće održao.
Sljedeći je bio neki momak koji se zove David Beckham. Čak i ako niste znali ništa o nogometu, hiperaktivne Pepsijeve reklame koje su zagadile event jasno pokazuju da je on tada bio na vrhuncu slave. Bilo je to također usred možda najljepše godine Beckhamove karijere - BBC ga je 2001. proglasio sportskom osobom godine, ušao je u UEFA-inu momčad godine i završio odmah iza Luisa Figa u FIFA-inom izboru za nogometaša godine. S Manchester Unitedom stigao je do naslova u Premier ligi te postigao nevjerojatan pogodak iz slobodnog udarca u zadnji trenutak protiv Grčke, koji je Englesku poslao na Svjetsko prvenstvo.
Ipak, ovdje Beckham ulazi između Samija Al-Jabera i Okana Buruka, bez dodatne pompe ili ceremonije. Postoji nešto vrlo šarmantno u perverznom odbijanju priznanja da su Beckham, Rivaldo i Roberto Carlos veća imena od Fana Zhiyija, Sergeja Semaka i Emmanuela Olisadebea. Možda u tome i nema ništa loše. Iako Beckham i Yorke očito uživaju igrati s okupljenima, a neki od manje poznatih igrača ozbiljno se trude, mnoga veća imena - posebno Nolberto Solano, Rivaldo i Roberto Carlos - bila su prilično nezainteresirana za cijelu stvar.
Kompletna postava je sljedeća: Al-Jaber, Beckham, Buruk, Roberto Carlos, Rui Costa, Fan Zhiyi. Hazem Emam (naveden kao igrač Udinisea, unatoč tome što je napustio Udinese gotovo godinu dana ranije), Li Jinyu, Nguyen Hong Son, Rafael Marquez, Olisadebe, Rivaldo, Semak, Solano, Veron i Yorke.
Prvi zadatak: dodavanje
Prvi zadatak navodno testira vještine dodavanja, a od igrača se tražilo da loptom pogode jednu od tri lutke i osvoje određeni broj bodova. Nije to bila uvjerljiva televizijska predstava, ali komentator Jonathan Pearce oživljava stvari svojim energičnim komentiranjem. Neobjašnjivo Al-Jabera naziva miljenikom publike, hvali Burukovu izdržljivost unatoč zadatku koji zahtijeva od svakog igrača da napravi ukupno 10 koraka i spominje kako se Beckhamu ponekad zamjera što igra previše "holivudskih lopti", samo što ih naziva "jackpot dodavanjima", što je fraza koja nikada prije ni kasnije nije izgovorena.
Kad je sve završilo, čuli smo razgovor s pobjednikom Linom Zhinyijem, a evo i cjelovitog transkripta.
Rogers/Rodgers: "Jeste li očekivali pobjedu?"
(osam sekundi razgovora s prevoditeljem)
Prevoditelj: "Uh, ne, kaže da se samo trudio dati sve od sebe."
Rogers/Rodgers: "Bili ste jako dobri."
Urednici i redatelji iz nekog su razloga odlučili ostaviti ovaj intervju u konačnoj verziji.
Reklama
David Beckham herojski pobjeđuje Edgara Davidsa u utakmici stolnog nogometa unatoč hendikepu što je za suigrača imao Jonathana Greeninga.
Drugi zadatak: umijeće s loptom
Svaki igrač ima minutu da impresionira sudačko povjerenstvo (dužnosnici Premier lige Mark Halsey, Barry Knight i Paul Taylor) pokazujući svoje vještine žongliranja loptom. Jedino je pravilo da to moraju činiti dok stoje unutar kruga promjera oko pet metara. Prema Barnesovom uvodnom objašnjenju: "Ako lopta napusti krug, igrač će nastaviti s drugom loptom." Ovo pravilo nijednom nije primijenjeno unatoč tome što je praktički svaki igrač napustio krug barem u jednom trenutku.
Igrači su ovaj zadatak rješavali onako kako se i očekivalo, s puno žongliranja loptom između ramena, koljena i pete. Naizgled nezadovoljan "jackpot dodavanjem", Pearce je skovao izraz "donkey flick" za poigravanje petom, što nitko nikad prije njega nije učinio. Ovaj put su Yorke i Beckham ostali posljednji, dobivši obojica sumnjivo savršene ocjene od službenih osoba - jedina dvojica kojima je to uspjelo - unatoč tome što je Beckham više sekundi provodio izvan kruga i dopuštao lopti da dodirne tlo nekoliko puta, što je oboje u izravnoj suprotnosti s navedenim pravilima. To je jedan od razloga zbog kojih obično postoje neutralni suci.
"Pitam se daje li mu Alex Ferguson zbog ovoga visoke ocjene na treningu iz dana u dan", glasno razmišlja Pearce dok se Beckham spušta na sve četiri s loptom na leđima, loše shvaćajući i Fergusonovu osobnost i ulogu svih nogometnih trenera.
Nakon njihovih izvedbi Beckhama se može vidjeti kako se otvoreno smije Rogers/Rodgers i Barnesu zbog ozbiljnosti njihovog intervjua s Yorkeom. Vrhunac je bilo predstavljanje Yorkea. Trinidadski nogometaš tada je bio standardni prvotimac na Old Traffordu već pune tri sezone, ali to je činjenica koja Barnesu ne pada na pamet dok najavljuje Yorkea publici: "Igrač koji je zapalio Premier ligu igrajući za Aston Villu i hmmm, sada, Manchester United, Dwight Yorke!"
Reklama
David Beckham herojski odbija udariti dijete koje je Beckhamovim dresom s nepoštovanjem obrisalo klice iz Beckhamovih usta s limenke Pepsija.
Treći zadatak: dribling
Igrači su podijeljeni u skupine po četiri i utrkuju se međusobno u slalomskom driblingu oko divovskih lutki. Samo dva najbrža iz svake skupine prelaze u sljedeću rundu. Beckham pada dok pokušava zaobići jednu lutku - mnogi viđeniji igrači ovo stvarno ne shvaćaju ozbiljno. Sugerira se da se Rivaldo "možda muči zbog nedavne ozljede". Čini se da to od srca rade samo Yorke i Rui Costa, obojica dolaze do finala protiv Emama i Al-Jabera, nakon što su Yu i Buruk diskvalificirani u polufinalu zbog tehničkih prekršaja koji gotovo uzrokuju da Pearceova glava eksplodira od uzbuđenja.
Emam i Yorke su izjednačeni u finalu, zbog čega Emam skače i zaustavlja loptu na zacrtanoj liniji s takvim zanosom da je gotovo pao preko panoa u publiku. Međutim, isplatilo mu se i on izlazi kao pobjednik. Ovo je s nogometne strane bio najuspješniji dio natjecanja i da je kompletno natjecanje bilo u skladu s ovim, ovaj format možda bi imao smisla.
Četvrti zadatak: kontrola lopte
Vjerojatno je ovaj zadatak osmišljen kako bi testirao vještine igranja glavom, ali na kraju je to praktički postala verzija odbojke s dva dodira koja se igra nogama. Možda iscrpljeni driblingom ili samo zbog manjka motivacije nakon nekoliko sati natezanja pred sve nezainteresiranijom publikom, čini se da nitko ne ulaže puno u ovo, a Hong Son izlazi kao pobjednik, pobijedivši Emama sa 6:5 u finalu.
Usput, engleski bend je u publici i svaki put kad igrač dodirne loptu začuje se bubnjanje. Točno je toliko zabavno koliko zvuči.
Peti zadatak: šutiranje
U petom i posljednjem zadatku igrači izvode slobodne udarce preko zida od lutaka, a bodovi se dobivaju ovisno o tome u koji dio vrata lopta uleti. Gornji kutovi vrijede najviše - 10 bodova svaki, dok donji kutovi vrijede sedam bodova. Čini se da igrači posebno uživaju u ovoj predstavi, izuzev Solana, koji prilično bezvoljno ubacuje loptu u donji kut.
"Veron nije imao šanse osvojiti ukupni naslov, ali pokazao je svoj karakter, pogodivši tri od svoja četiri udarca", čuje se zadivljeni Clarkeov glas.
Kakva želja. Kakva odlučnost. A rugali smo se ideji da će ovi zadaci staviti igrače na kušnju. Veron je nekoliko tjedana kasnije prešao u Manchester United, a s obzirom na to da je Alex Ferguson gledao, mora da je ovo bilo presudno za transfer.
U završnici su se našli majstori slobodnih udaraca Beckham i Roberto Carlos. Ignoriramo li činjenicu da je izabran pogrešni Brazilac, cijela stvar je farsa jer se slobodni udarci izvode preblizu gola da bi obojica mogli pokazati talente, posebice Roberto Carlos. Njih dvojica postižu ukupno 25 bodova od mogućih 80, a 10 bodova za treći šut dobili su samo kako bi se okupljenima dalo razloga za navijanje.
Proglašenje pobjednika
Na kraju svega Emam izlazi kao ukupni pobjednik, Hong Son je drugi, a Dwight Yorke treći. Nakon montaže koja pokazuje kako je Emam stigao do pobjede, Alex Ferguson ulazi u kadar, najavljen samo u potpisu, te se rukuje s nekoliko igrača. I to je to.
Nakon doslovce četiri sekunde tišine, dok se uručuje pehar, na ekranu kreću završna slova i tako naglo završava vrhunac ovog prestižnog događaja.