LEBRONU JAMESU se to nije činilo ostvarivim sve dok momčadski autobus nije u srpnju prvi put stigao do hotela Gran Destino. Prije toga, sve se doimalo tako malo vjerojatnim, poput plana izgrađenog na kuli od karata koja se može raspasti i na najmanjem povjetarcu. Plan se činio ekstremnim. Protokoli kojima su NBA košarkaši pristali ograničiti svoja kretanja, natjerali su ih da nose maske i mjesecima ih odvojili od njihovih obitelji. Svakodnevno će se testirati. Detalji su bili impresivni, recepti za dezinfekciju košarkaških lopti, vrećice za sudačke zviždaljke kako bi se spriječilo širenje kapljica pljuvačke, igraće karte za jednokratnu uporabu, piše Los Angeles Times.
Samo jedan pozitivan slučaj mogao je sve upropastiti
No, sve se to moglo raspasti ako jedan igrač razboli ili zarazi nekoga i virus se počne širiti. NBA je imala planove za izbjegavanje epidemije, ali činilo se mogućim da samo jedan pozitivan slučaj okonča sezonu. Umjesto toga, posljednje poglavlje izgledalo je ovako - James, lica obavijenog dimom cigare, u odjeći natopljenoj šampanjcem, ponovno je NBA prvak. Najbolji igrač lige u najboljoj momčadi lige bio je oduševljen ciljem koji su on sam, njegovi suigrači, njegovi trener i cijela liga uspjeli postići.
"Nismo imali nijedan pozitivan test", rekao je James ponavljajući najbolju statistiku iz NBA balona: "Nismo imali nijedan pozitivan test otkako smo ovdje, 90 i nešto dana, ja sam ovdje 95 dana. Imao sam mali kalendar na kojem sam označavao dane. Ali ozbiljno, nijedan pozitivan test. To je uspjeh svih onih koji su bili uključeni".
Sve je vrijedilo zbog osjećaja postignuća na izlasku
Liga je zaštitila svoje igrače, spašavajući njihovu sezonu, ispunjavajući televizijske ugovore i pomažući ublažiti gubitke zbog pandemije, čiji ekonomski učinci i dalje traju. Ali kad su ljudi napuštali svoje sobe i vraćali uređaje za praćenje koji su signalizirati svaki put kad bi se nekome približili na 180 cm, imali su snažan osjećaj dostignuća. Bilo je zakulisnih strahova, povjerenik NBA lige Adam Silver aludirao je da su neki zaposlenici u balonu bili pozitivni na testu, ali to ni u jednom trenutku nije poremetilo iluziju sigurnosti koji će NBA plan na kraju stvoriti.
Unutar balona, umjesto borbe protiv virusa, ljudi su se usredotočili na veći izazov - borbu protiv dosade.
Najopasniji protivnik je bila dosada
Nitko u tome nije bio vještiji od sudaca, koji su imali sve manje posla kako je doigravanje odmicalo. Neki su se, poput Marca Davisa, posvetili plivanju, dodajući jednu duljinu bazena svaki put kad bi skočio u bazen. Prije pete utakmice finala doigravanja, koju je sudio, došao je do brojke 74.
"Odlučio sam ovo prihvatiti. Znam zašto sam ovdje. Pokušavamo spasiti svoje poslovanje usred pandemije", rekao je Davis.
I Zach Zarba je volio bazen, on je možda bio socijalno najaktivnija osoba u balonu stalno se krećući od jedne skupine ljudi do druge. No, svaki tjedan provodio je vrijeme u svojoj sobi učeći s mentorom talijanski kako bi mogao razgovarati na jeziku kojim je njegov otac govorio dok je odrastao.
Bilo je tu i pickleballa, hibrida tenisa i stolnog tenisa koji je dominirao prostorom u centru kampusa. Sudački veteran Scott Foster nagovarao je na ovaj sport svakoga tko bi pokazao imalo interesa, a za sunčanih dana između finalnih utakmica na terenima bi uvijek netko igrao od jutra do mraka.
Zajedničko iskustvo koje povezuje
Ljudi koji su ovo iskustvo maksimalno iskoristili prihvatili su njegovu jedinstvenost. Najbolji suci lige obično su raspoređeni po cijeloj zemlji i većinom putuju sami. U balonu su radili zajedno, disali kao jedan, te unatoč različitim političkim stavovima, kroz rasprave radili na tome da se priključe borbi protiv nepravde.
"Ovdje imamo jedan drugoga", kaže Davis.
Nema sumnje da će ljudi koji su prošli kroz ovo iskustvo biti povezani zajedničkim iskustvom kakvog nije bilo u povijesti NBA lige.
Trener Miamija: Bili smo dio nečeg povijesnog
"Ne možemo dovoljno zahvaliti NBA-u na cijelom ovom iskustvu. Ovo je bilo izvanredno, ovaj balon, ovaj kampus, sigurnosni protokoli i sama organizacija svega. Osjećamo se počašćenima što smo mogli biti dijelom nečeg povijesnog kako bismo nastavili sezonu i zahvalni smo što smo mogli biti ovdje", rekao je trener Miamija Erik Spoelstra.
Dok su igrači Lakersa slavili u restoranu Three Bridges, koji je postao njihov neslužbeni dom u balonu, NBA zaposlenici, novinari, suci i drugo osoblje okupili su se na hotelskom parkingu na svojoj pobjedničkoj zabavi. Baš kao i James, i oni su stigli do cilja.
I tome je vrijedilo nazdraviti.