IZ NIKARAGVE su jučer stigle prilično bizarne scene, na utakmici Cacique Diriangena i Ocotala (2:0) igrači su nosili zaštitne maske i medicinske rukavice na terenu.
Za vrijeme utakmice, da ne bude zabune.
Uzalud su se igrači žalili da je tako nemoguće igrati usred velikih vrućina i zapravo ih je vlada natjerala da igraju prvenstvo jer smatraju kako ugroze nema budući da u ovoj srednjoameričkoj državi populacije od oko šest milijuna ljudi postoje samo dva slučaja zaraze koronavirusom.
Na derbi Rukavica vs. Maska smo zakasnili, no zato novi okršaj elitnog nikaragvanskog društva nismo mogli propustiti nadajući se da ćemo imati što vidjeti jer kad već nema Lige prvaka srijedom i tko zna kad će je ponovno biti, dužni smo pronaći neku nadopunu.
Nismo se pokajali - karanteno, sad si dobila svoje!
Naš odabir je bila utakmica osmoplasiranog Deportivo Ocotala i Real Estelija, aktualnog osvajača Clausure 2019. godine koji se nalazi na trećem mjestu. Završilo je pobjedom Reala 2:1 na stadionu Riaz... Pardon, stadionu Glorias.
Iskreni da budemo, nismo ovaj ogled izabrali ciljano, nego se ta utakmica u Ocotalu jedina mogla pogledati na YouTube kanalu gostujućeg Reala.
Real Estelija. Jer kakav bi to Real bio da nema svoj službeni YouTube kanal.
Ocotal, mjesto od oko 40 tisuća stanovnika poznato po rudnicima zlata, nalazi se na samoj granici s Hondurasom pa je krajolik na samom sjeveru zemlje zapanjujuć što možete vidjeti ako malo pogledate video utakmice.
Sama kvaliteta nogometne igre odgovarat će svim fanovima i sudionicima seoskog nogometa i mnogi će se gledajući ovo upitati:
"A joj, što bi bilo da sam rođen u Nikaragvi? Zvali bi me Cris, Leo ili Niko!"
Vrijeme, čini se, i nije baš pogodno za igru zbog vrućine od 29 Celzija, zato posjećenost nije kakvu zaslužuje nikaragvanski gigant koji je stigao u Ocotal.
Vjerojatno je i u Nikaragvi prisutan strah od koronavirusa iako, kako smo rekli u uvodu teksta, imaju tek dvije zaražene osobe u zemlji.
Tridesetak gledatelja na stadionu i nas tristotinjak na YouTubeu
Izbrojili smo tako jedva tridesetak gledatelja, neki su parkirali i bicikl dva metra od terena pa uživali u nogometu.
Nas hrabrih je bilo tristotinjak u prijenosu uživo na YouTubeu i može se reći da je ovaj derbi gledalo približno 350 ljudi. U znak zahvale, Realu smo ostavili i pozdrave iz Hrvatske u live chatu YouTube prijenosa.
Srećom, Real se uključio 15-ak minuta ranije u Ocotal pa smo mogli pogledati zagrijavanje aktera. Djelovalo je da se momci ne žele suviše oznojiti, da ono najbolje čuvaju za 90 minuta pravog nogometa.
Teren osjetno lošiji od prosječnog člana hrvatske županijske lige, ali ispostavit će se u nastavku priče da kvaliteta travnjaka ovdje nije nešto što igra presudnu ulogu, osim ako niste golman. Loš golman.
Predstavljanje sastava uoči utakmice u stilu Lige prvaka, grafički - mljac. Tako smo saznali da domaćin počinje u defenzivnoj 5-3-2 formaciji, a gost u modernoj 4-3-3. Pored svakog igrača je i njegov portret i sve izgleda prilično profesionalno.
Dok gledate sastave, pogled vam se gubi u spomenutom krajoliku koji režiser diskretno gura u pozadini.
U redu, složit ćemo se da ovo nije Anfield, nije čak ni Westfalen, ali zato je ovo stadion Glorias na kojem se igraju i utakmice bejzbola i u ovom trenutku za jednog nogometnog bolesnika dva sata nema ljepšeg mjesta na svijetu.
Dalo se primijetiti i niz suncobrana ispod kojih se nalazi nikaragvanska nogometna elita... Ili se trebala nalaziti u većem broju.
U 16 sati (22 sata po srednjoeuropskom vremenu) s centra su krenuli domaći u bijelo-plavim dresovima.
Real poveo golom koji bi se vrtio na naslovnici Petice
Prvih 25 minuta klasično ispitivanje snaga bez pretjerane kombinatorike u slabašnom tempu zbog vrućine i teškog termina za igranje.
Real je ipak Real pa je zato i favorit u gostima (koeficijent na pobjedu 1,50), mora se priznati da su se bolje snašli u festivalu napucavanja visokih lopti svih 90 minuta.
U 27. minuti vode sjajnim golom Luisa Acuñe.
S ruba šesnaesterca je majstor dočekao loptu na lijevu nogu i zatim iz poluvoleja zategao isprve pod prečku. Uzalud se ispružio domaći golman iako je lopta išla po sredini, jednostavno je bilo precizno i lijepo pogođeno.
Realov komentator nije se stigao ni smiriti od proslave, već dvije minute poslije Deportivo se vraća u igru.
Što reći za mlaku reakciju jedne Realove obrane koja je gledala kako im stanoviti Cáceres bježi po desnom boku, radi dribling u stilu Ronalda Nazaria te ubacuje idealnu loptu na peterac gdje Escoto kroz gužvu uspijeva ekspresno izjednačiti.
Rambo reprezentativac Richard
U drugom poluvremenu gledali smo Realovu dominaciju, prednjačio je stasiti veznjak Richard Rodriguez, reprezentativac Nikaragve, koji je zbog svoje fizičke moći u odnosu na protivnika djelovao kao Rambo.
Svaka visoka lopta bila je njegova, kada bi se zagradio u posjedu izgledao bi nesavladivo kao Luka Modrić, međutim, s loptom nije baš najbolji prijatelj iako može pretrčati kao Kenenisa Bekele.
Ako Richard, glavni kreator na terenu, nije na "ti" s loptom, kako onda opisati golmana Kenverlena Lopeza?
U 70. minuti išao je rutinski hvatati loptu s boka koju je protivnički igrač zahvatio glavom. Završilo je katastrofalno.
Nevjerojatan kiks golmana Deportiva riješio utakmicu
Djeluje na prvu kao prilično jednostavan posao za mladog Lopeza koji školski ide leći na uhvaćenu loptu, međutim, u padu mu ona ispada te se, vidi vraga, odbija ispred crte gdje natrčava Realov Betancur i lagano zabija za 1:2.
Nedostajao je samo onaj slavni hit s tribina: "O maaaajku ti..."
Za ovakav kiks u našim seoskim ligama lako vas optuže da ste prodali utakmicu za kosilicu ili dobar čorbanac, autor ovih redaka dobro zna o čemu piše - dogodilo mu se na vrhuncu 3. ŽNL karijere koja je nakon toga naglo krenula opadati.
Ostaje i zagonetka što je s reakcijom domaćih stopera koji su nakon odbijanca ukopano gledali što se događa.
Deset minuta prije kraja Real propušta skroz ubiti utakmicu. Jedna od najvećih zvijezda lige, 28-godišnji Meksikanac Taufic Guarch, izbija sam pred golmana Lopeza, pokušava ga lobom savladati budući da je istrčao, no radi to užasno i lopta završava u rukama golmana.
Taufic je za mladu reprezentaciju Meksika svojevremeno zabio četiri gola u pet nastupa, vrijedi pola milijuna eura i bio je član B momčadi španjolskog Espanyola.
Zavidne reference, no ne i statistika - Transfermarkt veli da je brzonogi Guarch, inače ofenzivac, u 115 utakmica u karijeri zabio - pet golova. Nakon ovog pokušaja loba odmah smo zbrojili 2 i 2.
Do kraja utakmice je Deportivo imao nekoliko poluprilika, ali gosti su za njih neka viša razina jer ipak igraju i kontinentalni nogomet u CONCACAF natjecanjima gdje uglavnom ispadaju u ranim fazama.
Deportivo je nakon ovog poraza ostao osmi s jednom pobjedom, Real je pak zadržao korak za liderima Managuom i Diriangenom.
Čekamo derbi Real Madriza i Juventusa
Managua je inače osvajač Aperture 2018., a rekord po titulama drži Diriangen s 27 titula. Real Esteli je drugi najveći klub u zemlji sa 16 titula. Deportivo Ocotal je pak klub koji je osnovan prije 18 godina i uglavnom pleše između prve i druge lige.
Ako se, recimo, nađete na nekom nogometnom kvizu pa se pojavi pitanje tko je najveći nikaragvanski igrač svih vremena, napisat ćete - Manuel Cuadra Serrano.
Taj je čovjek, danas 72-godišnjak, u tamošnjem prvenstvu zabio 742 gola igrajući za Diriangen i Flor de Canu.
Eh, još i ovo... U prvenstvu Nikaragve natječu se klubovi originalnih imena: Real Madriz i Juventus Managua. Madrižane inače u Ocotalu nikako ne podnose, riječ je o pokrajinskom derbiju, Clasicu de las Segovioas.
S nestrpljenjem čekamo taj okršaj koji ćemo, ako prilike tehničke prirode dozvole, s guštom pogledati i o svemu detaljno izvijestiti.
Do kraja je ostalo još (samo) sedam kola, a zatim slijedi doigravanje.
Ostajemo doma i pratimo!