Kako se raspao Ajax?

Foto: EPA

AJAX je trenutno na pretposljednjem, 17. mjestu nizozemske Eredivisie sa samo pet bodova u sedam utakmica. Ovu rečenicu pročitali ste prvi put u povijesti nizozemskog nogometa jer ovo je daleko najgori Ajaxov start u novu sezonu ikad.

Osim toga, nakon tri kola Europa lige upisao je tek dva boda i zasjeo na posljednje mjesto grupe B, a zadnju šamarčinu dobio je od Brightona izgubivši 2:0 i braneći se u vlastitom šesnaestercu svih 90 minuta.

To bi stanje bilo poražavajuće i za puno manje i siromašnije klubove od Ajaxa, ali za stanovnike Amsterdama ovo je nacionalna katastrofa epskih razmjera. Pokazali su to navijači već dva puta prekidanjem utakmica, a da su ovako protiv Brightona igrali na Johan Cruyff Areni, velike su šanse da bismo svjedočili i trećem prekidu u sezoni. Što se uopće događa?

Žrtve vlastitog uspjeha

Ajax je u posljednjih pet-šest godina imao uspješan period. Od 2017. do 2023. igrao je finale Europa lige, sekunda ga je dijelila od finala Lige prvaka, a titulu prvaka Nizozemske uzeo bi četiri od šest puta da jednu sezonu nije bila prekinula pandemija koronavirusa, tako da je ostao na tri titule u pet sezona.

Iako je Ajax, dakako, imao i puno većih uspjeha, za klub koji u 21. stoljeću pripada trećem financijskom staležu u Europi ovo je rezultat vrijedan divljenja. No kako je to sada već postalo pravilo, kada klubovi poput Ajaxa, čak i Borussije Dortmund, Monaca ili Seville nadmaše očekivanja, bogatiji klubovi ih očerupaju.

Od sezone 18./19. i uspjeha u Ligi prvaka Ajax je svake godine prodavao nekolicinu prvotimaca. Prvo su otišli najveći dijamanti Frenkie de Jong i Matthijs de Ligt, a zatim i svi ostali. Samo prošlo ljeto Ajax je izgubio Mohammeda Kudusa, Jurriena Timbera, Edsona Alvareza i Calvina Basseya. Iako ih Ajax nije namjeravao prodati, ruke su mu bile vezane.

Engleski klubovi ponudili su igračima daleko bolje financijske uvjete i najatraktivniju ligu na svijetu, a igrači su nakon inicijalnih Ajaxovih odbijenica zaprijetili nedolascima na treninge. Kada igrači toliko žele otići, za sve strane najbolje je ipak da ih se pusti.

Ajaxovi problemi nisu jučer

Koliko god je klubovima poput Ajaxa teško svake sezone iznova nadomjestiti pola prve jedanaestorke, bilo bi prejednostavno i površno objasniti ovakav raspad sustava samo tom olakotnom okolnošću. Mnogo je klubova koji posluju na isti način pa njihove krize ipak ne izgledaju ni blizu tragikomično kao ova Ajaxova.

Ajaxov problem je puno dublji, a traje već dulje od 20 godina. Naime, kako je tijekom 90-ih pet najvećih nacija, odnosno nogometnih liga u Europi zavladalo nogometnih svijetom, manje lige izgubile su na važnosti. To je jako pogodilo i Ajax, klub za koji mnogi - a posebno on za samog sebe - smatraju da je najvažniji u povijesti nogometa.  

Zbog toga se tijekom 2000-ih u klubu svako malo odvijao građanski rat oko toga koji je Ajaxov identitet na terenu, ali i izvan njega. Produkt takvog rata bilo je desetljeće nestabilnosti. Konačno, početkom 2010-ih u tom je ratu pobijedio Johan Cruyff, čija se kampanja bazirala na paroli  "Ajax ajaksovcima". Ukratko, u njegovoj ideji Ajaxa bivši igrači trebali bi upravljati klubom.

Iako je uvriježeno i na mnogim primjerima dokazano mišljenje da bivši igrači bez ikakvog poslovnog iskustva nemaju što raditi na izvršnim klupskim pozicijama, na kojima se upravlja klupskim novcem, strategijom i tuđim karijerama, Cruyff je s jednim takvim igračem uspio pogoditi i na nekoliko godina stabilizirati klub.

Overmarsov odlazak otvorio je staro pitanje

Marc Overmars, lijevo krilo sjajnog Ajaxa iz sredine 90-ih, na poziciju sportskog direktora kluba sjeo je 2012. godine te je s generacijskim kolegom i legendarnim vratarom Edwinom van der Sarom, koji je nedugo poslije Overmarsovog dolaska postao CEO, stabilizirao sportsku politiku i pružio klubu desetak godina mirnog vodstva.

Odrazilo se to i na rezultate. Iako Ajax možda nije bio dominantan onoliko koliko su njegovi navijači htjeli, pet naslova prvaka Nizozemske u 10 godina naspram PSV-ova tri i Feyenoordovog jednog bilo je zadovoljavajuće. Uz to, Ajax je napokon opet postao kontinentalno relevantan klub, prvo kroz Europa ligu, a onda i Ligu prvaka.

Overmars se sjajno snalazio u akviziciji igrača, bilo da je riječ o neotkrivenim tinejdžerima ili veteranima, a može se pohvaliti i dovođenjem Erika ten Haga, povijesno jednog od najuspješnijih Ajaxovih trenera.

Unatoč spomenutom problemu, zbog kojeg je svake sezone morao prodavati nositelje igre, Ajax je pod Overmarsom ostao rezultatski stabilan, dok je iz financijske perspektive eksplodirao i svako ljeto zarađivao rekordne iznose od izlaznih transfera.

Međutim, prije nešto više od godinu dana nizozemski mediji otkrili su poruke u kojima je Overmars ženskim kolegicama iz kluba slao neprimjerene fotografije te je zbog toga odstupio s pozicije sportskog direktora i ponovno otvorio Pandorinu kutiju.

Ajaxov odnos prema stranim tijelima

Na Overmarsovo mjesto došao je Klass-Jan Huntelaar, bivši napadač Ajaxa i Nizozemske reprezentacije koji se tek godinu dana ranije bio umirovio od profesionalnog igranja nogometa. Kao što je bilo očekivano, na tom mjestu zadržao se samo nekoliko mjeseci, a u međuvremenu su otišli i Ten Hag i Van der Sar.

Nakon četiri godine Ajaxove dominacije Feyenoord je osvojio Eredivisie, a Ajax je pao na treće mjesto, koje ne vodi u Ligu prvaka. Iako se to nije činilo kao loš rezultat s obzirom na situaciju, Ajax cijelu sezonu nije pobijedio ni u jednom derbiju protiv Feyenoorda i PSV-a, a pritom su dva derbija protiv PSV-a bila u finalu kupa i superkupa. To je za navijače bila katastrofalna sezona i znak za uzbunu.

Dovedena je stoga nova garnitura uprave, na čelu s vrlo iskusnim sportskim direktorom, Nijemcem Svenom Mislintatom, koji je bio zaslužan za sjajnu sportsku politiku Borussije Dortmund tijekom mandata Jürgena Kloppa. Ponovno su prodani igrači za nevjerojatne iznose i dovedeno je desetak novih i obećavajućih mladića, koji su Ajaxovim navijačima donekle vratili nadu u bolje sutra.

Međutim, Mislintat nije bio jedan od ajaksovaca. Nijemac je bio strano tijelo koje se nije uklapalo u ono što je zamislio pokojni Cruyff te se samo čekala prva greška kako bi ga se nagazilo. Ona je došla i bila je kobna. Preko vlastite nogometne agencije dovodio je igrače u Ajax, što je školski primjer sukoba interesa, zbog čega je odmah potjeran iz kluba.

Došao je novi sportski direktor s novom "strategijom", došao je trener koji je odlučio ignorirati igrače koje je doveo Mislintat, a hijerarhija u klubu se po tko zna koji put u posljednjih godinu dana potpuno raspala. Konačni učinak neviđene krize najvidljiviji je na terenu, gdje Ajax izgleda vjerojatno najgore otkako postoji.

Kriza koja bi mogla potrajati

Iako Ajax i dalje ima dovoljno individualne kvalitete unutar igračkog kadra da bi se popeo na pristojno mjesto na tablici Eredivisie i ponovno zaigrao neko kontinentalno natjecanje, sve ostalo oko kluba, a posebno ljudi koji se oko njega motaju, ukazuje na to da bi ova kriza mogla potrajati.

Bez ideologa poput Cruyffa i talentiranog kadra poput Overmarsa, vrijeme je da Ajax napravi korak unatrag i pronađe vlastiti identitet u modernom nogometu. Naime, ono što je nekad bio više nema značaja, a to što je netko bivši ajaksovac ne bi smjelo biti jedini i isključivi kriterij za preuzimanje izvršnih pozicija u klubu.