KAKO SU HRVATI POKORILI AMERIKU Nisu imali za plaće ni dresove, ali su imali srce i Eusebija

Foto: NASLjerseys.com

TORONTO FC sutra u finalu protiv Seattlea lovi svoj prvi naslov pobjednika MLS-a i prvu titulu u nekoj od velikih sjevernoameričkih liga za grad Toronto nakon 1993. godine, kad su Blue Jaysi osvojili World Series.

Odlična momčad Toronta imala je samo pet poraza u istočnoj konferenciji, a kroz doigravanje prošetala se do finala i favorit je protiv Soundersa. Eventualna titula neće biti preveliko iznenađenje jer je Toronto ove sezone igrao sjajan nogomet, a neće biti ni prvi nogometni trofej u tom kanadskom gradu.

Još dok nije postojao MLS, a “soccer” je bio u povojima u SAD-u, nogomet je među Hrvatima u Torontu bio itekako popularan. Godina je 1975. i oči nogometnog svijeta okrenule su se prema New Yorku, gdje su tamošnji Cosmosi uspjeli u svlačionicu dovesti - Pelea. Veliki Brazilac preko noći popularizirao je nogomet u Americi, a za njim su uskoro krenuli Beckenbauer, Cruyff, Bobby Moore i drugi.

Daleko od svjetla pozornica i glamuroznih zvijezda bio je Toronto Metros, mali klub s gradske periferije koji se borio s financijama, a prijetio mu je i bankrot. Vlasnici su klub uskoro prodali klubu Toronto Croatia koji su vodili hrvatski iseljenici. Croatia je u to vrijeme igrala u kanadskoj nacionalnoj ligi, pa su kupljeni klub preimenovali u Toronto Metros-Croatia i ostavili ga u američkoj ligi.

Taj sufiks “Croatia” jako je smetao Amerikancima koji nisu željeli nikakav nacionalni predznak u svojoj ligi, ali nisu imali izbora. Alternativa je bila da se klub ugasi, što ipak nikome nije bilo u interesu.

“Pod svaku cijenu željeli su zadržati tu franšizu, a Hrvati su bili jedini kupci. Nisu ih mogli odbiti”, rekao je Ted Howard, tadašnji povjerenik lige.

Klubu nije prijetio bankrot, ali se i dalje mučio s financijama. Novac za plaće nekih igrača skupljao se u crkvi, a takav je slučaj bio sa stoperom Filipom Blaškovićem, bivšim igračem Dinama za kojeg je trebalo skupiti 10.000 dolara. Ispisivali su se čekovi, donirao se novac i u jedno popodne skupljena je svota za njegovu plaću.

“Tako je to išlo, to je bio praktički obiteljski klub. Hrvatska zajednica bila je i ostala strašno jaka i povezana i znalo se da kad god ti nešto treba, samo se obratiš svojim Hrvatima. Ja nisam imao ništa protiv toga da se u mojoj crkvi skuplja novac za nogometaše. Pa i ja sam za njih navijao”, prisjetio se fra Đuran tih dana za kanadske medije.

U momčadi je bio devet igrača iz Hrvatske i tadašnje Jugoslavije. Bilo je i Grka, Poljaka, Nijemaca i Mađara, a igrao je i - Eusebio. Da, pravi Eusebio stigao je u Toronto kad je vidio da je to “in” i skrasio se upravo u Torontu. Na klupi je bio legendarni Đalma Marković, ali momčad je bila u velikoj krizi. U lošem prvom dijelu sezone sedam utakmica zaredom nisu zabili gol, a onda se Đalma posvađao s Eusebijom.

Kad su im u goste stigli New York Cosmosi s Peleom, Đalma koji je to tada bio prvak Kanade s Torontom, ostavio je Eusebija na klupi i uskoro dobio otkaz.

Momčad je preuzeo Marijan Bilić, vratio Eusebija u ekipu i klub je polako počeo nizati dobre rezultate i osigurati play-off. Nitko im nije davao nikakve šanse, nisu bili ni u širem krugu favorita za naslov, no prvo su u prvoj rundi pobijedili Rochester Lancerse 2:1, a dva dana kasnije u konferencijskom polufinalu su nakon penala izbacili Chicago Sting.

Igrali su na malom stadionu u vlasništvu sveučilišta u Torontu koji je mogao primiti 22.000 gledatelja. Imali su prosjek od samo 5555 gledatelja po utakmici, što je bilo daleko najmanje u ligi, ali tih nešto manje od 6000 gledatelja stvaralo je pravu, “europsku” atmosferu.

U konferencijskom finalu išli su u goste Tampi. Bili su potpuni autsajderi i nitko od 35.000 gledatelja na stadionu nije im davao baš nikakve izglede. Nakon što su poveli 1:0, spiker je na stadionu i dalje čitao nagradnu igru koja je pobjednika vodila na finale Soccer Bowla u Seattle.

“Deset minuta prije kraja vodili smo 2:0, a oni su i dalje imali nagradnu igru. Nevjerojatno je koliko nas nisu poštovali i uopće nas nisu ozbiljno shvaćali. Na kraju je jedan od nas otišao do sudaca i zamolio da kažu osoblju stadiona da prekinu s tom promocijom. Pitao ih je je li im jasno da će izgubiti utakmicu”, prisjetio se Robert Iarusci (63) te utakmice.

U finalu u Seattleu čekali su ih strašni Minnesota Kicksi kojih su se i oni sami bojali.

“Iskreno, mislili smo da nećemo ni putovati u Seattle. Nismo imali novca, nismo imali ni rezervne dresove, ništa. A najmanje smo očekivali pobjedu”, rekao je Iarusci.

U fantastičnoj izvedbi Toronto je šokirao Ameriku i razbio Minnesotu 3:0. Prvi gol zabio je Eusebio iz slobodnog udarca, a onda su poentirali i Ivan Lukačević te Ivair Ferreira, sjajni brazilski veznjak kojeg su zvali “Princ”. Komentatorima je uoči prijenosa rečeno da ne smiju koristiti naziv Metros-Croatia nego samo Metros, a u novinama je dan nakon utakmice pisalo da je pobjednik Toronto Metros, a ne Toronto Metros-Croatia.

“Strašno im je to smetalo, ali mi nismo mogli ništa učiniti. Šteta, jer kad su nam počeli gušiti hrvatski predznak, izgubili smo potencijalno 200.000 dolara investicija od hrvatske zajednice. To je u to vrijeme bio strašno velik novac. Mislim da to nije bilo pošteno. To nije bio nacionalistički klub, samo klub koji je voljela i podržavala jedna nacionalna manjina”, rekao je George Šimčić, tadašnji menadžer kluba.

Nažalost, klub se više nije mogao nositi sa sve većim financijskim zahtjevima američke lige koja se sve više razvijala i Metros-Croatia prodan je 1979. godine kanadskim investitorima. Preimenovan je u Toronto Blizzard (mećava), kako bi se što lakše povezao s ostalim građanima Toronta koji su počeli polako pratiti nogomet.
Ipak, Blizzard nije bio uspješan kao “hrvatski” Metrosi. Iako su dvaput dogurali do finala, nikad više nisu uspjeli ponoviti uspjeh svojih prethodnika. Ne samo Toronto, nego nijedan drugi kanadski klub.

“Toronto FC danas je jedan od najjačih klubova u MLS-u i to mi je jako drago. Uvijek je to bio nogometni grad, a želim vjerovati da je s nama sve počelo”, zaključio je Carmen Marcantonio koji je također bio član legendarne generacije iz 1976. godine.

Iako nisu izravno povezani, Toronto FC nekoliko puta odao je počast momčadi i klubu koji su započeli nogometnu revoluciju u tom gradu. Prošle godine, na 40. godišnjicu titule, FC je ugostio sve igrače Metros-Croatije, organizirao im domjenak i pozvao ih na utakmicu.

Osvoji li u subotu MLS Cup, bit će to sjajan nastavak lijepe priče koje možda ne bi bilo da nije bilo skupine nogometom zaluđenih Hrvata...