ODLUKA Roberta Prosinečkog da više ne poziva Ognjena Vranješa u reprezentaciju Bosne i Hercegovine je sasvim logična, a Bosni i jesu potrebni takvi ljudi, koji se vode logikom i tako donose odluke. Uostalom, takva je i odluka trenera Anderlechta da više ne računa na Vranješa i da ga pošalje u drugi tim. Bez obzira na to što ima važeći ugovor s klubom do lipnja 2022. godine.
Ako se odluka izbornika Zmajeva i pokuša zapakirati u neki drugi omot, u što onda treba zapakirati odluku Belgijanaca koja je stigla uz obrazloženje "da su presudili Ognjenovi problemi izvan terena".
Svako ljeto novi grb
A dobro, tko je uopće Ognjen Vranješ? Radi se o 29-godišnjem stoperu, dakle defenzivcu koji se izvan terena ponaša kao - napadač. Tako napada društvene mreže, prostor u medijskim tekstovima i emisijama, a nedavno je napao i brak srpskog nogometaša Duška Tošića i pjevačice Jelene Karleuše.
I dok je društvene mreže napadao provokativnim tetovažama, brak popularne srpske pjevačice je napadao objavljivanjem svega i svačega pa je Balkan brujao o njihovoj aferi iz koje se rodilo mnogo laži, a možda se nekad i sazna koliko je tu bilo istine. To da su zajedno šetali po Grčkoj dokazano je videom, ali upitne su neke "škakljive" fotografije Jelene.
Takvim potezima Vranješ je uspio postati popularan i među onima koji za njega nikada ne bi čuli da se bavio samo svojim poslom, onim zbog kojeg je 2009. godine napustio rodnu Banju Luku i poput pravog nomada otisnuo se u avanture po Srbiji, Turskoj, Moldaviji, Rusiji, Španjolskoj, Grčkoj i Belgiji. Od kada je napustio banjalučki Borac nastupio je za 11 različitih klubova te usput uspio i jednu polusezonu provesti bez kluba.
Nakon toliko žrtvovanja, hodanja i borbe, pa i onih 38 nastupa za reprezentaciju BiH, šteta bi valjda bila da je ostao, a relativan je to pojam, nedovoljno poznat i zapažen.
Ne gledaj u tetovažu, nemoj mi davati savjet
Vranješov uzlet u medijski prostor dogodio se 2015. godine kada je na ruci istetovirao kartu Republike Srpske. Svatko ima pravo podržavati mjesto, grad i regiju u kojoj živi, a uzimajući u obzir bosanskohercegovačku zbilju, samo bi budala mogla pomisliti da takav potez neće podići prašinu. Tako je i bilo, ubrzo je Vranješ prepravio tetovažu, pa je umjesto RS-a na ruci svanuo sat. Njegovu kreativnost popratili su i najvatreniji navijači BiH koji su mu putem transparenta poručili: "Tvoj sat je otkucao."
Istom nogometnom savezu koji ga tada nije osudio, istim igračima koji mu to nisu uzeli za zlo i velikom broju navijača koji su ga branili Vranješ se tri godine nakon toga nasmijao u lice i oduzeo im svaki razlog da ga brane.
U pohodu Zmajeva na prvo mjesto u svojoj grupi B Lige nacija kada su iza sebe ostavljali Austriju i Sjevernu Irsku, Vranješ se sjetio na ruci istetovirati lik Momčila Đujića, četničkog vojvode, nekažnjenog ratnog zločinca iz Drugog svjetskog rata, monstruma koji se pamti po izumu "popovog bureta" - velike bačve, okovane čeličnim obručima, sa svih strana izvana nabijene dugim čavlima tako da su oštrice čavala bile iznutra - koje je služilo za ubijanja logoraša na način da se logoraš u toj bačvi pusti niz liticu.
S tom tetovažom na ruci Vranješ je igrao onu veliku utakmicu u Beču protiv Austrije kada su Zmajevi pred tisućama svojih navijača odigrali 0:0 te izborili plasman u A Ligu nacija te povećali svoje šanse za plasmanom na Euro 2020. godine.
Nakon te utakmice, kada su svi igrači na Ernst-Happel stadionu u Beču slavili veliki uspjeh, Vranješ je otišao u svlačionicu. Valjda oprati Đujića.
Samo su moje ulice puste, blještava svjetlost mokrih trotoara...
Ali, njega nakon te tetovaže više ništa nije oprati moglo. Da može još gore i bezobraznije, a to je zaista bio veliki izazov, pokazao je podržavanjem ludovanja navijača AEK-a u meču Lige prvaka protiv Ajaxa, kada su navijači grčkog tima bacali Molotovljeve koktele na nizozemske navijače.
Na prizore koji su zaledili nogometnu javnost širom Europe, Vranješ je putem Instagrama objavio fotografiju grčkih navijača uz opis: "Dobrodošli u pakao."
Potpunu pažnju medija dobio je javnom svađom s Jelenom Karleušom nakon čega je počeo objavljivati doslovno sve i svašta o njoj. Sve je na kraju završilo s njenih 120 sudskih tužbi u kojima su glavni subjekti Ognjen Vranješ i brojni mediji.
I tako, kada je Vranješ postao izuzetno popularan, okončao je svoju reprezentativnu karijeru, dok je u klubu poslan da trenira s drugim timom. Igrao je za klikove, za graju (ne za raju) i sad ga ni nižerazredni Vratnik ne bi uzeo.
A zato i pišemo o njemu, da se vidi do kuda glupost može odvesti čovjeka, jer osim pisanja u kontekstu da se prikaže kako se kalja obraz, o Ognjenu Vranješu se i nema potrebe pisati.