PORAZOM od Brightona u 4. krugu FA kupa, Liverpool se doveo u najgoru poziciju otkada je Jurgen Klopp trener kluba. Pored tog ispadanja su ne tako davno ispali i iz liga kupa, u Ligi prvaka ih čeka dvoboj s Real Madridom protiv kojeg su gubili 5 puta u zadnjih 6 susreta, dok u ligi zauzimaju 9. mjesto s čak 10 bodova zaostatka za pozicijom koja bi ih vodila u Ligu prvaka.
Unatoč neuspješnom tijeku sezone Kloppa ćemo rijetko čuti kako kritizira svoje igrače ili ikoga drugog tko radi u klubu. Razumljivo, jer je teško prstom pokazati u samo jednu osobu koja bi bila odgovorna za trenutno stanje. Ta odgovornost spada na više ljudi među kojima je i on sam.
Odlazak graditelja
Za dobar dio uspjeha Liverpoola u prethodnim sezonama je uz Kloppa bio zaslužan i Michael Edwards. U klub je Edwards stigao 2011. na poziciju glavnog analitičara, a svojim radom si je 2016. osigurao unaprjeđenje na mjesto sportskog direktora. Edwardsu je klub dao neograničenu moć pa tako niti jedna kupovina niti prodaja nije zaključena bez njegova potpisa.
Mohamed Salah, Sadio Mane, Alisson, Virgil van Dijk i Andrew Robertson su redom igrači koje je on doveo, a istovremeno je briljirao s prodajama. Od one Coutinha za 142 milijuna funti do Rhiana Brewstera kojeg je u Sheffield United prodao za nešto više od 23 milijuna funti iako ovaj nikad nije upisao ligaški nastup.
Edwards je klub napustio prošlog ljeta pri čemu je u objavi za navijače rekao da se jednostavno nakon više od 10 godina zasitio istog radnog okruženja i kako vjeruje da svakome u karijeri dobro dođe promjena. Njegov je posao preuzeo dotadašnji mu pomoćnik Julian Ward, koji je odradio ljetni prijelazni rok, a onda šokantno u studenom prošle godine također najavio odlazak na ljeto 2023.
Liverpoolu se tako u samo par mjeseci urušila struktura zaslužna za rad na tržištu igrača bez da su finiširali jednu bitnu stavku, a radi se o osvježenju vezne linije, na što se čeka već nekoliko godina.
Zvijezda je postala problem, ali ne svojom krivicom
Kloppova nogometna filozofija se nije pretjerano mijenjala kroz sezone. "Heavy metal" nogomet s naglaskom na visoku liniju, presing i instantnu reakciju nakon izgubljene lopte je postao DNA Liverpoola. Kada je u ljeto 2018. klub doveo Fabinha i Nabyja Keitu, Klopp je imao i posljednji dio slagalice za takav nogomet. Iste sezone je osvojio Ligu prvaka.
Vezna linija u kojoj su u toj sezoni, i onoj narednoj kada su osvojili naslov prvaka Engleske, igrali Fabinho, Jordan Henderson, Georginio Wijnaldum, James Milner i Keita je sjajno funkcionirala u obavljanju dvije različite stvari.
Bili su izrazito jaki u defenzivi jedan na jedan pa bi protivnici rijetko driblingom prolazili pored njih ako bi Liverpool visoko izgubio loptu. Uz to, netko je uvijek bio spreman pokriti rupu koja bi nastala visokim izlaskom Trenta Alexandera-Arnolda s desne strane, odnosno Robertsona s lijeve.
Danas se Trentu jako često spočitava igra u obrani, no njegova igra nije ništa drugačija negoli je bila prije. Samo ovoga puta on nema potrebnu pomoć, dok istovremeno vezna linija ne osvaja te duele visoko na terenu.
Dio stari, dio je ozlijeđen, a dio nikada zamijenjen
Igrači sredine terena u Liverpoolu više ne mogu odgovoriti fizički zahtjevima lige iz više razloga. Nekima je problem što su godinu stariji, neki su pretrpjeli nove ozljede, dok nekih jednostavno više nema u kadru kao što je to Wijnaldum, nekada glavni korektor za Trenta.
Za Wijnalduma nije nikada pronađena zamjena, Milner i Henderson su u ozbiljnom padu forme i fizičke spreme, dok se od Fabinha tražilo prečesto da pokrije sve sam, zbog čega je u potpunosti izgorio. U klubu tako ne postoji trenutno niti jedan igrač koji će na istoj razini kvalitete odraditi posao koji je Klopp tražio od svojih veznjaka prije 3 sezone.
Liverpool je doduše i prošle sezone imao taj problem, no bio je zamaskiran drugim stvarima. Događalo se da bi Alisson imao par čudesnih intervencija ili da bi ekipa jednostavno zanemarila obrambenu strukturu znajući da će zabiti gol više. Mogućnost osvajanja četiri trofeja je zamaglila sliku o širini kadra i razvoju kluba u budućnosti.
Individualna kvaliteta njihovog golmana, kao i ona njihovih napadača, u jednoj sezoni može napraviti prevagu, no dugoročno ne razmišljati o osvježenjima na kritičnim pozicijama za takvu igru kakvu preferira Klopp je kobno.
Zabranjene prilagodbe
Kroz njegove sezone u Dortmundu, ali i u Liverpoolu, već smo naučili kako će Klopp iz svojih igrača iscrpiti zadnji atom snage kako bi dobio igru koju želi. Međutim, za takvo nešto treba imati i potreban kadar koji on trenutno nema.
Liverpool doduše i dalje ima baruta jer se radi o ekipi koja je druga u ligi po posjedu, broju udaraca te očekivanom broju golova. Međutim, ove sezone propuštaju ogroman broj velikih prilika, zbog čega se problemi spomenuti ranije sada jasnije vide. Problem koji pak ide na dušu Kloppu je taj što ne zna prilagoditi način igre igračima koji su mu dostupni.
U 10. mjesecu prošle godine je Klopp testirao taktiku s dva napadača te 4-4-2 obranom koja je bila relativno uspješna. U četiri utakmice su primili jedan gol, pri čemu su tada pobijedili i City s 1:0. Kako je vrijeme odmicalo, tako se ipak vraćao formaciji i stilu koji bolje pozna, no nakon par pobjeda uslijedila je i 2023. u kojoj je opet upao u crni niz.
Sada je stvar pak otišla potpuno van kontrole pa tako i Thiaga zna gurati na poziciju desetke i traži od njega visoki presing, iako je Thiago puno jači kada je prvi igrač u kreaciji igre te se pokazao kao rijetka svjetla točka ekipe kada je korišten ispravno. Istovremeno rješenje problema traži i u mladom Stefanu Bajčetiću jer od Harveya Elliota i Curtisa Jonesa ne dobiva traženo.
To nam pokazuje da se negdje putem poremetila komunikacija na relaciji njega i sportskih direktora jer je očito da Klopp drugačije ne želi igrati, dok klub troši novac na igrače na čijim pozicijama već postoje rješenja ili koji svojim karakteristikama ne mogu pomoći u takvom nogometu.
Ništa ne ukazuje da će klub reagirati
Kako stvari stoje, izgledno je da se u Liverpoolu neće stvari promijeniti ni nakon završetka ovog prijelaznog roka. Klopp je dao izjavu kako klub više neće poslovati u ovom mjesecu na opće razočarenje navijača Liverpoola.
Problem nije samo izostanak poslovanja ovaj mjesec, već i planovi koje klub ima na ljeto. Naime, Liverpool već duže vremena prati Judea Bellinghama, no on nije igrač koji može riješiti problem koji klub ima, kao što to nije bio ni Thiago.
Potrebni su im igrači čije fizičke sposobnosti mogu odgovoriti zahtjevima Kloppovog "heavy metala", a takve redom propuštaju. Na ljeto kada je jedan od takvih mogao biti Yves Bissouma i sada kada to može biti Moises Caicedo. Bellingham bi u takvom okruženju savršeno funkcionirao, umjesto u trenutnom kojem nedostaje motorike.
Alex Ferguson je davno govorio da momčad koja je na vrhu mora uvijek uvoditi neke novitete. Ako Liverpool želi imati status kao prošlih sezona s istim čovjekom na klupi, onda je krajnje vrijeme da ih uvedu i oni. Ili će Klopp morati zalupiti šakom o stol ili će uprava reagirati smisleno i na vrijeme. Treća opcija postoji, no ona bi mogla biti najbolnija.