LIVERPOOL je u 11. kolu engleskog Premiershipa upisao pobjedu protiv Manchester Cityja rezultatom 1:0. Nakon tri ligaške utakmice bez pobjede, uspjeli su slaviti protiv jedine momčadi lige koja je do ovog kola bila bez poraza. Način na koji su došli do toga je bila potpuna taktička prilagodba Jurgena Kloppa koji je uvidio gdje je Liverpool griješio do sada, ali i na koji način mu Pep Guardiola nudi šansu za pobjedu.
Fokus na poznati problem
Kroz ovu sezonu su protivnici Liverpoola jako dobro znali gdje im se otvara najviše prostora za kreiranje opasne akcije. Prilikom igranja u formaciji 4-3-3 je desni bek, u pravilu Trent Alexander-Arnold, uvijek išao izuzetno visoko kao praktički dodatni ofenzivac. Po izgubljenoj lopti taj prostor Liverpool nije uspješno pokrivao sa svojim središnjim desnim veznjakom, dok bi odlazak stopera na pokrivanje tog prostora stvarao rupu drugdje.
Doduše, Alexander-Arnold je imao problema i s loptama koje mu idu iza leđa čak i kada je bio postavljen u liniji s ostalim braničima. Kada bi visoko izlazio u prošlim sezonama se to još i moglo tolerirati jer je njegov napadački učinak bio izuzetan, jer nisu svi protivnici bili svjesni toga i jer su njegove obrambene mane mogli sakriti ostali igrači.
Liverpool na tržištu igrača ovog ljeta nije reagirao kako bi doveo nekoga tko bi mogao pomoći s tim problemom. Jordanu Hendersonu je u tom smislu pala kvaliteta, Naby Keita je redovito izvan stroja, dok je Georginio Wijnaldum otišao još prije početka prošle sezone.
Guardiola je dakako znao za taj problem Liverpoola te je očekivano na lijevu stranu napada postavio Phila Fodena, igrača čiju je ovogodišnju formu nadmašio samo Erling Haaland. Uz njega, lijevo su operirali i Bernardo Silva te dijelom i Ilkay Gundogan. Ono s čime se City suočio je Klopp demonstrirao u punom sjaju prvi put u ligi te je nešto na što nisu navikli iz dosadašnjih izravnih ogleda.
4-4-2 kao odgovor
Za razliku od poznate 4-3-3 formacije s karakteristikama visoke obrane, žestokog presinga i bekova-napadača, Liverpool se postavio u kompaktnih i nešto dubljih 4-4-2. Tu formaciju su prikazali protiv Rangersa u zadnjoj utakmici Lige prvaka, dok su ovoga puta zaigrali oprezniju verziju toga istog.
Zbog nedovoljne fizičke spreme, Alexander-Arnold je ostavljen na klupi u korist Jamesa Milnera. Pored njega je stajao stoper Joe Gomez, inače igrač koji zna igrati poziciju beka. Gomezova duel igra i reakcije su bile ključne pri zaustavljanju Haalanda, ali i pri utrčavanju nekog od ostalih igrača Cityja.
Na desnoj strani vezne linije su pak stajali Harvey Elliot i Fabinho, čime je Klopp odgovorio na pokušaje iskorištavanja brojčane nadmoći Cityja po lijevom boku. Iako su neke akcije i dalje bile uspješne, jer individualna kvaliteta igrača Cityja je takva da nešto mora proći, Klopp je napokon reagirao na činjenicu da u momčadi nema igrače koji mogu igrati onako kako bi on u savršenom svijetu htio.
Zbog toga je presing bio sporadičan, aktivirao se većinom kada bi lopta bila na sredini terena, dok je obrambena linija stajala puno dublje nego što je to standardno za Liverpool, čak i kad to usporedimo s prethodnim utakmicama protiv Cityja.
Cilj je bio zaustaviti protok lopte u vlastitoj trećini, što je s kompaktnom formacijom i pravim profilom igrača u konačnici i ostvareno. To možda nije Liverpoolov način igre po kojem su poznati u zadnjih nekoliko sezona, ali ih je u ovom slučaju izvukao iz niza bez ligaške pobjede i to protiv rivala i prvog favorita lige.
Guardiola se opet zaigrao
Guardioli se u više navrata u karijeri, pogotovo otkako je trener Cityja, obilo u glavu eksperimentiranje s igračima i taktikom u velikim utakmicama. Slično se dogodilo i ovoga puta, čime je olakšao posao Liverpoolu u obrani.
City je s loptom izlazio u formaciji 3-2-5, no nisu sve stvari funkcionirale idealno prilikom izgradnje napada. Nathan Ake i Manuel Akanji su bili sigurni prilikom dodavanja s Rodrijem i Rubenom Diasom, no svi pokušaji neke duge lopte, pogotovo dijagonale prema Joau Cancelu, bili su bezazleni. Nathan Ake jednostavno nije Aymeric Laporte koji bi tako nešto mogao izvesti.
Drugi problem u izgradnji napada je bila i uloga Cancela. Izuzev činjenice što je krivac za pogodak Mohameda Salaha, Cancelo je imao velikih problema i u napadu. U spomenutoj 4-4-2 formaciji je Diogo Jota kao lijevo krilo odigrao obrambeno sjajno i potpuno anulirao Cancela, što je dozvolilo Andyju Robertsonu da drži Kevina De Bruynea čitavu utakmicu i limitira njegov utjecaj.
Odluka da se Cancelo postavi na tu stranu sam, iako je u zadnje vrijeme svoje najbolje partije pokazivao kao lijevi bek koji je opasan pri ulasku u sredinu, bila je dosta problematična. Pogotovo ako je desni dio obrane Liverpoola okarakteriziran kao slaba točka.
Povratak kralja
Stil igre s kojim je Liverpool krenuo u sezonu je dosta naštetio Salahu. U jako puno utakmica smo ga gledali zalijepljenog uz desnu aut-liniju dok bi središnji vezni i desni bek napadali prostor u 16 metara. U pobjedi protiv Rangersa 7:1, Salah je ušao s klupe i zabio 3 gola kao napadač u formaciji 4-4-2, dok je u ovoj utakmici ponovno bio opasan u istoj toj ulozi.
Zbog svojih inteligentnih kretnji, tehnike i driblinga, Salah bi u ovoj ulozi mogao pronaći svoju izgubljenu formu. Zabio je pobjednički pogodak, ali je imao i još jednu identičnu situaciju iz koje je mogao zabiti te pokoji dobar proboj. Da nije bilo sebičnosti Darwina Nuneza koji je pucao umjesto da mu proslijedi loptu, bio bi u poziciji za još jedan pogodak.
Salahu odgovora i što Liverpool ima u Alissonu golmana koji zna jako dobro prepoznati situacije u kojima treba uputiti dugu loptu preko zadnje linije protivnika. Ovo mu je druga asistencija u ovoj kalendarskoj godini za Salaha, odnosno treća u karijeri. Ako uloge ostane nepromijenjene, možda ne bude i zadnja.
Trenutak koji preokreće sezonu?
Nakon spomenute visoke pobjede protiv Rangersa, ova će pobjeda biti još važnija za stanje u Liverpoolu. Jurgen Klopp je ušao u svoju sedmu sezonu u klubu, a upravo mu je sedma bila posljednja i u Mainzu i u Borussiji Dortmund. Rani znakovi su pokazivali da bi se povijesti mogla ponoviti, no ovoga puta je naučio na greškama i prilagodio se.
Nije se samo prilagodio protivniku i njihovom sistemu igre, već je konačno prilagodio i taktiku igračima koji su mu dostupni. Ova formacija može paralelno izvući maksimum iz Salaha, zakrpati koridor koji se pojavljuje na desnoj strani obrane te stvoriti niz varijacija napada preko bokova s Elliotom, Luisom Diazom, Jotom pa možda čak i Alexanderom-Arnoldom kao desnim krilom.
U takvoj formaciji ima mjesta i za Nuneza kojem se forma mora pronaći u nekim lakšim utakmicama, dok bi izuzetno koristan bio i Firmino s obzirom na to da se može i spustiti i pomoći Thiagu i Fabinhu u sredini. Varijaciju toga smo vidjeli i u ovoj utakmici.
Iako će i dalje biti potrebno u siječnju pronaći neko rješenje za sredinu terena kako bi ova ekipa imala dovoljno širine za borbu na domaćem i europskom frontu, Klopp može sezonu Liverpoola preokrenuti već sada. Dovoljno je da ostane dosljedan ovim promjenama i shvati kako je stari sistem pročitan, ali da ima sve potrebno da uspješno pokrene novi.