U INDEXOVOJ rubrici Retrosportiva vraćamo se u prošlost i prisjećamo sportaša, klubova i događaja koji su fascinirali svijet prije 20, 30 ili 50 godina. Boston Celticsi su do konca 1980-ih bili najdominantnija i najtrofejnija NBA franšiza. Godine 1986. osvojili su svoj 16. naslov prvaka, a dominacija Kelta trebala se nastaviti jer su Celticsi doveli Lena Biasa, mladića koji je, kažu mnogi, bio bolji od Jordana te fantastičnog šutera Reggieja Lewisa. Povijest NBA lige bi vjerojatno bila drugačija da u razmaku od samo sedam godina Bias i Lewis nisu umrli pod čudnim i nikad do kraja razjašnjenim okolnostima.
''DA se nije dogodilo to što se dogodilo, da nije najprije umro Len Bias, a onda i Reggie Lewis, ja bih vjerojatno imao bar jedan ili dva naslova prvaka. U to sam prilično siguran. Teško je govoriti ovako hipotetski, ali prema svemu sudeći, budućnost Celticsa bila bi totalno drugačija.
Len Bias je trebao biti pandan Jordanu, a Reggie Lewis Pippenu. Naravno, teren je jedino pravo mjerilo, no znam da bi imali ekipu koja je mogla napadati naslov. Bio je tu Dee Brown, Rick Fox, Sherman Douglas, Robert Parish, ja, a tko zna, možda bi ostao i Kevin McHale, da momčadi pomogne samo svojim prisustvom i iskustvom.
Ovako, on je otišao u mirovinu baš tog kobnog ljeta 1993. Siguran sam da bi nam došao još koji vrhunski igrač jer bi imali ekipu za prsten. Možda bi se vratio i Larry, tko zna? '',rekao nam je Dino Rađa kad smo se u razgovoru malo poigrali alternativnom povijesti NBA lige i pitali što bi se dogodilo sa Celticsima da momčad koja je čak 17 puta osvajala NBA naslov u samo sedam godina nije doživjela dvije strašne tragedije, koje ne samo da su promijenile budućnost šampionske franšize, već su u dobroj mjeri promijenile najjaču košarkašku ligu svijeta.
Umjesto u trofejnu momčad, Rađa je stigao u razvaljenu ekipu uništenu tragedijama
Dino Rađa je u Celticse stigao pred početak sezone 1993./94, samo par dana nakon što je Lewis umro, a ta sezona bila je prva od 1978./79. da se trofejna momčad nije uspjela kvalificirati za doigravanje. Larry Bird se umirovio 1992., Poglavica Parish je kao slobodan igrač otišao u Charlotte na kraju sezone 1993./94, a Brian Shaw u Miami.
Rađa i Fox su Boston napustili 1997., a nakon smrti Lewisa od kluba je digao ruke i bez sumnje najgenijalniji um u povijesti NBA lige Red Auerbach. Čovjek koji je najprije kao trener, a onda i kao generalni menadžer i predsjednik revolucionirao NBA, u jednom je intervju 1994. rekao kako su dvije tragedije u samo sedam godine bile previše, kako u poznim godinama nije mogao gledati kako mu se jedina prava životna ljubav raspada pred očima, i premda je i dalje formalno obavljao neke funkcije u klubu, odustao je od košarke te se posvetio se hobijima, racquetballu i omiljenim mu cigarama.
Momčad koja je u devedesetima trebala nastaviti tamo gdje su stali Bird, Walton, McHale, Ainge i Parish, i koja se trebala tući za prsten s Thomasom, Jordanom i Olajuwonom, polako je propadala, tonula je u prosječnost i za svoj zadnji naslov morala je čekati do 2008.
Toni Kukoč je s Bullsima osvojio tri naslova NBA prvaka, no tko zna, da se sudbina tako okrutno nije poigrala sa Celticsima, možda bi Kukočev suigrač iz Jugoplastike i sustanar iz Kuće Slavnih Dino Rađa imao pokoji prsten. Nažalost, to nikad nećemo znati, ali ono što sigurno znamo da su NBA i košarka strašno puno izgubili smrću dvojice klinaca koji su trebali biti budućnost kraljice igara.
Nakon sretnog naslova 1984. Red Auerbach je želio samo jednog igrača - Lena Biasa
Nakon što su 1984. Celticsi u vjerojatno najluđem NBA finalu u povijesti protiv Lakersa osvojili svoj 15. naslov prvaka (Celticsi su tada u finalima imali skor 8:0 protiv najvećeg rivala), Red Auerbach razmišljao je unaprijed. Znao je da ima fantastičnu momčad, ali bilo mu je jasno da Bird, McHale, Parish i Ainge neće postati mlađi, kao što mu je bilo jasno da taj naslov 1984. nisu zaslužili jer su Lakersi po svemu bili bolja ekipa.
''Bili su talentiraniji od nas, imali su bolje igrače, igrali su bolju košarku, ni danas mi nije jasno kako smo osvojili tu titulu. Ponekad imam dojam da smo ih prevarili i ukrali nešto što je pripadalo Lakersima'', iskreno je godinama kasnije priznao Danny Ainge u sjajnom dokumentarcu The Best of enemies. Auerbach je bio mudar, znao je da se bizarni događaji s finalne serije 1984. neće moći ponavljati baš svaki put i želio je injekcijom talenta produžiti dominaciju Bostona.
Celticsi i Lakersi su finale igrali i 1985., no Magic, Jabbar i Worthy tada su prekinuli nestvaran crni niz s Bostonom i Showtime Pata Rileyja osvetio je Jerryja Westa, Elgina Baylora, Wilta Chamberlaina te cijelu franšizu koja je desetljećima patila od trauma od Kelta. Nakon poraza u tom finalu, Auerbach je napravio dva ključna poteza.
Najprije je iz San Diego Clippersa doveo Billa Waltona, dobroćudnog hipi diva, koji je 1977. s Portlandom osvojio NBA naslov i bio MVP sezone i finala. Walton je bio fantastičan igrač, centar s glavom playmakera, preteča Nikole Jokića, no njegov najveći problem bili su stakleni zglobovi.
Trikovi najgenijalnijeg uma u povijesti NBA lige
Nekoliko prethodnih sezona praktički nije ni igrao, a Auerbach ga je doveo kad je imao 33 godine i hrskavice 70- godišnjeg starca. Rizik se isplatio, Walton se nevjerojatno dobro uklopio u momčad i bio je ključna karika koja je nedostajala Bostonu sezonu ranije. Drugi potez velikog Reda bio je još važniji.
Sredinom listopada 1984. Auerbach je trejdao Geralda Hendersona, jednog od junaka Celticsa u pohodu na titulu iste godine, u Seattle SuperSonicse u zamjenu za pravo na pick prve runde drafta dvije godine kasnije. Boston se 1986. prošetao do 16. titule deklasiravši u finalu Houston originalnih Twin Towersa Ralpha Sampsona i Hakeema Olajuwona, a na draftu 17. lipnja iste godine Auerbach je dobio jedinog igrača kojeg je baš želio.
Lena Biasa, Čudo iz Marylanda i jedinog košarkaša za kojeg je čak i Michael Jordan rekao da je bio bolji od njega. Cleveland Cavaliersi su imali pravo prvog izbora, a kako su tada centri poslovično bili prvi pickovi, Auerbach je znao da će Cavsi izabrati centra North Caroline Brada Daughertyja. To se i dogodilo. No, vječna je misterija kako je gazda Celticsa uvjerio upravu SuperSonicsa da mu prepuste drugi pick.
No, kako bi barem približno razjasnili kako je Auerbach uvjerio Seattle da mu za solidnog Geralda Hendersona prepuste drugi pick, potrebno se vratiti 30 godina unatrag kako bi vidjeli kakvim se sve trikovima služio košarkaški genij. Te 1956. Auerbach je po svaku cijenu želio Billa Russella, centra sa sveučilišta San Francisco.
Samo nekoliko dana prije drafta, Auerbach je riskirao i poslao je sjajnog Eda Macauleya te prava na Cliffa Hagana u St. Louis Hawkse u zamjenu za drugi izbor na draftu. No, ni tada nije bio siguran da će dobiti Russella jer su prava na prvi izbor imali Rochester Royalsi.
Tada je Auerbach napravio jedan od najluđih i najgenijalnijih poteza u povijesti ne samo NBA lige, nego i sporta uopće. Auerbach je natjerao vlasnika Celticsa Waltera Browna da vlasnika Rochestera Lesa Harrisona uvjeri da ne biraju Russella, a da će zauzvrat besplatno dobiti nekoliko gostovanja Ice Capadesa, u to vrijeme popularnih revija klizača na ledu. Sve dalje je povijest. Russell je u periodu od 1957. do 1969. vodio Kelte do nestvarnih 11 titula NBA prvaka.
Navijači Bostona su slavili, dobili su čudo veće i od Jordana
Nakon što su Cavsi, kako se očekivalo, izabrali Daughertyja, Red Auerbach je mogao početi slaviti. Dobio je ono što je želio, dobio je Lena Biasa. Zapalio je svoju slavnu cigaru, ispuhnuo njen zeleni dim i s ostatkom košarkaškog svijeta zadovoljno gledao veselog Biasa koji se na pozornici rukovao se s povjerenikom lige Davidom Sternom, maštajući o novim zastavama prvaka koje će u budućnosti krasiti svod mitskog Boston Gardena.
''Len bi se savršeno uklopio u tu momčad. Auerbach nije bio budala. Znao je što radi. Red je bio jedan od onih koji su savršeno mogli procijeniti talent nekog košarkaša. Želio je stvoriti nasljednika Larryja Birda'', 25 godina nakon Biasove smrti pričao je Lefty Driessell, Biasov trener na Sveučilištu Maryland i blizak prijatelj Reda Auerbacha.
Navijači Celticsa i navijači Marylanda jedva su čekali da se Bias priključi Celticsima, Sav naporan rad i predanost košarci mladog košarkaša napokon su došli na naplatu i doveli su ga na najvišu moguću točku u tom trenutku. Dok je s kapom Celtcsa zadovoljno stajao na pozornici nitko nije mogao predvidjeti slijed događaja koji će se ubrzo dogoditi.
Len Bias se rodio 18. studenog 1963 u Marylandu. Njegovi roditelji James Bias i doktorica Lonise Bias imali su još troje djece, dva sina i kćer. Mladi Len je od malih nogu bio zaluđen košarkom, a premda je imao brojne ponude jačih i košarkom zaluđenijih sveučilišta, odabrao je ostati doma, u Marylandu.
Fizikalije i energija koje je posjedovao, bili su nešto neviđeno do tada u svijetu košarke, a brojni stručnjaci tvrdili su da je u tim formativnim godinama bio bolji i najboljeg svih vremena. Skakao je više od Jordana, šutirao je preciznije, a i obranu je igrao bolje. Na koncu, to je priznao i sam Jordan, čovjek s vjerojatno najvećim egom u povijesti sporta.
"Len Bias je redovito bio bolji od mladog Jordana dok je Mike igrao za Sjevernu Karolinu", često su znali reći cijenjeni treneri poput Deana Smitha iz UNC-a i Mikea Krzyzewskog iz Dukea, te su se složili da je Bias bio najbolji sveučilišni igrač u 80-ima.
''Podsjećao me je na Jamesa Worthyja. Samo, fizički jačeg i s Jordanovim odrazom'', napisao je legendarni američki novinar Bill Simmons.
U svojoj prvoj sezoni na Marylandu Bias je imao prosjek od 7,1 poen i 4,2 skoka, a u završnoj 23,2 poena i sedam uhvaćenih lopti po utakmici. Bio je nevjerojatan radnik, potpuno predan košarci. Krvavo je trenirao, posebno na fizikalijama, jer je kao rookie na koledžu masom zaostajao za suparnicima.
Trener je Biasa vadio ranije iz igre jer je bilo smiješno što je radio protivnicima
Iz sezone u sezonu svoju igru je podizao ne viši nivo, da bi ga na zadnjoj godini trener Lefty Driesell redovito ranije vadio iz igre jer je bilo smiješno kako se poigravao s protivnicima. Podjednako dobro je igrao u oba smjera, mogao je igrati na više pozicija, a svojom radnom etikom, nesebičnošću, šutom, vizijom, sposobnošću dodavanja, brzinom i atleticizmom trebao je donijeti novu dimenziju Celticsima.
''On jednostavno zakucava preko svih. Ovako nešto nikada nisam vidio'', pričao je Driesell. Ali, imao je i jednu zamjerku na Biasov karakter. Kratak fitilj”, često bi znao reći, ali uvijek tihim glasom kao da je znao da iza toga stoji nešto mnogo dublje.
Biasa i Jordana su često uspoređivali, a obojica su imali sličan karakter pobjednika. Radili su više i napornije od ostalih, a motivaciju su pronalazili u kritikama. Živio je samo za košarku, prijatelji tvrde da nikad u životu nije popio kap alkohola, što dodatno baca misterij na ono što se dogodilo dva dana nakon potpisa za Celticse.
Dva dana nakon potpisa za Boston, dogodila se tragedija
Dan nakon potpisa, Lenov otac James, koji je pratio sina u New York na draft, vratio se kući sam. Oko kuće Biasovih okupila se gomila novinara koji su očekivali mladu zvijezdu i ekskluzivne izjave nakon potpisa za najbolju momčad svijeta. James Bias je uvjeravao novinare da će se Len sutradan pojaviti, a u tom trenutku ovaj je bio u Bostonu potpisujući tri milijuna dolara vrijedan ugovor s Reebokom.
Dvije godine ranije Jordan je potpisao milijunski ugovor s Nikeom i u Reeboku nisu štedjeli da bi privukli buduću najveću zvijezdu NBA lige. Nakon što je potpisao ugovor i obavio neke detalje vezane za posao s Celticsima, Len je sjeo u svoj plavi 300 ZX i odvezao u College Park, svoj kampus u Marylandu.
Kad se pojavio oko 23 sata, kolege su ga dočekale kao zvijezdu i satima je strpljivo odgovarao na njihova pitanja. Oko 1:30 se povukao u sobu, a društvo su mu pravili suigrači Brian Tribble, Terry Long i David Gregg. Bila je to kobna odluka, odluka koja je uništila jedan mladi život, uništila Boston Celticse i promijenila NBA povijest.
Oko 6:30 ujutro Brian Tribble ja panično zvao 911. Glas mu je bio nerazgovijetan i stalno je ponavljao samo jedno ime: ''Len Bias.'' Kad mu je dispečer rekao da se smiri te da nije važno ime žrtve, Tribble je panično vrištao: ''To je Len Bias. Morate ga vratiti u život. On ne smije umrijeti.''
Prvo uzimanje kokaina u životu bilo je kobno
Trojac je cijelu noć konzumirao kokain, najčišći mogući, previše snažan za srce mladića koji nikad u životu nije popio ni pivo. Netom prije nego će se srušiti, Bias je sjeo na krevet, sagnuo se nad ogledalo i proglasio se konjem - bio je to nadimak koji su mu suigrači dali zbog gracioznosti na parketu - ušmrkao posljednju crtu kokaina i uputio se prema kupaonici.
Spotaknuo se i sjeo je na krevet, a onda je dobio napadaj. Terry Long je bio najprisebniji i stavio mu je dršku od škara u usta kako Bias ne bi pregrizao za jezik, dok mu je David Gregg držao noge koje su se nekontrolirano tresle. Brian Tribble je najprije nazvao svoju majku i plačući rekao joj je što se upravo događa.
Ona ga je nagovorila da nazove hitnu. Hitna je ubrzo stigla i odvela je Biasa u bolnicu Leland Memorial, Tribble, Long i Gregg su pokušali očisti sobu, a Keith Gatlin, također Biasov suigrač, nazvao je Lenovu majku i rekao joj je da joj je sin imao napadaj i da je u bolnici.
U 8:51 Leonard Bias je proglašen mrtvim. Doktor koji ga je primio u bolnicu rekao je da u njegovom tijelu nisu pronađeni drugi opijati osim kokaina, kao i to da nema naznaka da je ovu drogu ranije konzumirao. Novinari, koji su se zatekli u bolnici, odmah su nazvali Larryja Birda, koji se nalazio u svom domu u French Licku u Indiani.
Larry Bird i Danny Ainge su bili u šoku
Legendarni igrač je najprije odbijao prihvatiti istinu, a onda, kad je shvatio da se tragedija ipak dogodila, kratko je rekao rečenicu koja će biti utkana u povijest Celticsa: ''Ovo je najokrutnija stvar koju sam ikad čuo.''
''Tog jutra bio sam s prijateljem na golfu. Do nas je došao jedan čovjek. Bio je sav uznemiren i kroz suze mi je rekao kakav užasan dan. Ništa mi nije bilo jasno jer dan je bio prekrasan, sunčan. No, čovjek je stalno ponavljao isto: ''Kakav užasan dan, Danny. Kad sam shvatio što se dogodilo, noge su mi se odsjekle'', rekao je Danny Ainge.
Long i Gregg su optuženi za posjedovanje kokaina i ometanje pravde, dok je protiv Tribblea pokrenut postupak zbog posjedovanja i distribucije droge. Optužnice protiv Longa i Gregga su povučene u zamjenu za svjedočenje protiv Tribblea, koji je kasnije ipak oslobođen odgovornosti za smrt mladog košarkaša.
Tribble se izvukao za smrt Lena Biasa, ali je nekoliko godina kasnije osuđen na zatvorsku kaznu od 10 godina zbog trgovine drogom. Četiri godine kasnije, nova tragedija je zadesila obitelj Bias. Jay Bias, Lenov 20-godišnji brat, također talentirani košarkaš, zbog svađe u jednoj trgovini nakita, ubijen je nedaleko od kampusa Marylanda, na parkingu trgovačkog centra.
Lonise Bias se nakon smti dvojice sinove posvetila borbi protiv droge i nasilja, dok se James Bias godinama borio protiv zakona kojim se dopušta nošenje vatrenog oružja. Obitelj je pokrenula fondaciju ''Len i Jay Bias'', kojoj je cilj educirati mlade o opasnostima konzumiranja droge.
Nakon Biasove smrti NBA je uvela drakonske kazne za narkotike
Na ironičan način, gubitak jednog od najvećih košarkaških talenata razdrmao je Sjedinjene Države. Predsjednik Ronald Reagan osobno je prisustvovao Biasovoj sahrani i utjecao je da NBA liga uvede drakonske mjere i nultu toleranciju za narkotike.
U dobroj mjeri je suzbijena konzumacija kokaina među igračima, uvedene su ogromne kazne za posjedovanje, a skauti i menadžeri su poslije smrti mladog košarkaša počeli mnogo više obraćati pažnju na živote igrača izvan terena pa je na proces drafta utjecalo čak i mišljenje nastavnika u školama.
Iduće sezone Celticsi su se više na neiskustvo mladog Isiaha Thomasa i na genij Larryja Birda nekako provukli u još jedno veliko finale, ali tada protiv Lakersa nisu imali nikakve šanse. Momčad je bila stara, a sustigle su je i ozljede. McHale je pola sezone igrao sa slomljenim stopalom, Birda su mučila leđa, a Walton više nije mogao igrati košarku, jedva je i hodao.
Reggie Lewis je trebao postati franšizni igrač ostarjelih i izraubanih Celticsa
Bias je trebao biti detonator, franšizni igrač i čovjek koji je mogao dostojno zamijeniti Larryja Birda. Ovako, ostao je samo najbolji igrač koji nikad nije zaigrao u NBA ligi. Celticsi su svakako trebali svježu krv i na draftu 1987. izabrali su sa sveučilišta Northeastern sjajnog šutera Reggieja Lewisa.
U rookie sezoni Lewis se tek privikavao na NBA i minutažu je dobivao sporadično. Trener K. C. Jones ga je dozirao, no već iduće sezone igrao je više od 30 minuta i bio je na prosjeku 18,5 poena. Reggie je na početku igrao u sjeni Larryja Birda, Roberta Parisha i Kevina McHalea, ali do svoje pete NBA sezone bio je dominantan igrač, noseći Boston u polufinalu Istočne konferencije 1992. protiv Clevelanda.
U trećoj utakmici, kada Bird nije mogao igrati zbog problema s leđima, razbio je Cavse s 36 poena i sedam asistencija. U četvrtoj utakmici to je nadmašio s 42 poena, šest asistencija i pet ukradenih lopti. Svima je bilo jasno da je Boston dobio novu superzvijezdu.
"Kad je Reggie prvi put došao u ligu, nije znao previše. Samo je šutirao. Ali, bio je veliki radnik. Satima je nakon treninga ostajao sam u dvorani kako bi postao bolji. Volio je košarku, to se jasno moglo vidjeti'', pričao je kasnije Larry Bird. Utakmica protiv Bullsa 31. ožujka 1991. savršen je dokaz kakav je Lewis igrač mogao biti.
Noć kad se Lewisu naklonio Michael Jordan
Čovjek je napravio nemoguće - zbunio je i šokirao Michaela Jordana. Četiri puta ga je blokirao i natjerao na šut 12/36. Bird te večeri nije šuterski raspoložen, no zato je Lewis zabijao i za sebe i za njega. Ubacio je 25 poena, a svojim fantastičnim nepredvidljivim prvim korakom uništavao je obranu Bullsa.
''Reggieja je bilo jako teško čuvati. Cijelo te vrijeme držao izvan ravnoteže. U to vrijeme u ligi je bilo nekoliko igrača koje sam mrzio čuvati jer nikad nisi mogao znati što misle i što će napraviti. "Drago mi je da je Reggie bio moj suigrač, jer je on bio jedan od njih", rekao je Bird, a te se utakmice jako dobro sjeća i Jordan:
''O da, itekako se sjećam te večeri. Uništio me. Bilo je jasno da su očekivanja od Reggieja bila vrlo visoka. Bio je veliki pritisak na njemu, ali nije se činilo da ga to uopće smeta. Bilo je jako teško igrati protiv njega. Imao je te duge ruke koje su mi jako smetale.
Pokušavao sam biti agresivan prema njemu. Pokušavao sam iskoristiti njegovo pasivno držanje, ali on nije odustajao. Nikada nije odustajao od agresivnosti. Iskreno, šokirao me'', rekao je Jordan i priznao je da je kao plan B pokušao verbalno isprovocirati Lewisa i tako ga izbaciti iz takta. Nije prošlo ni to. Reggie se nije dao uhvatiti u zamku, samo bi se nasmiješio i nastavio igrati.
''Cijelo vrijeme igrači Bullsa su ga pokušavali zastrašiti, vrijeđali su ga na osobnoj razini, ali Reggie nije rekao ni riječ. Bio je tihi ubojica'', pričao je Brian Shaw, Lewisov suigrač i najbolji prijatelj.
Nakon prve blokade, Jordan se nije previše uzrujavao, smatrao je to anomalijom. Već nakon druge, postao je bijesan. Nakon treće bio je zabrinut, a kad ga je Lewis i četvrti put ''zabetonirao'', najveći je bio preplašen.
"Zbunila me njegova duljina ruku. Svaki put kad sam pomislio da sam ga pobijedio, on bi se podigao i nastavio bi mi dahtati za vratom. Kada imate vještine slomiti nekoga u obrani, a ne možete, to vas čini nesigurnim u napadu."
Jordan je usporedio Lewisa s legendom Detroita Joeom Dumarsom, koji je, zajedno s Isiahom Thomasom, vodio Pistonse do dva uzastopna naslova prvaka. Opće poznata je averzija i prijezir Jordana prema Pistonsima iz tog vremena. No, Michael je cijenio jedino Dumarsa.
"Joe nikad nije govorio gluposti. I Reggie je bio takav. Kad bih krenuo s trash talkom protiv njih, oni bi se samo nasmiješili. Imali su to unutarnje samopouzdanje: 'Možeš mi govoriti što želiš, ali ja ću i dalje igrati svoju igru.' Pokazivao je poštovanje prema nama starijima, ali također je znao da pripada tom društvu'', pričao je Jordan.
Bullsi su u zadnjim sekundama imali tri poena prednosti, a onda je Lewis pogodio tricu za produžetak. Tek u drugom produžetku se probudio i stari majstor Bird i Boston je pobijedio budućeg prvaka. Jordan je na putu do svlačionice u nevjerici odmahivao glavom, a nitko od suigrača mu nije spomenuo to da ga je mršavi klinac iz Baltimorea te večeri blokirao čak četiri puta.
''Naravno da to nisu spominjali jer su dobro znali protiv koga sam se borio. Znali su da Reggie Lewis nije pokvaren igrač. Kad ti netko s njegovim talentom to napravi, možeš živjeti s tim. To što mi je Reggie napravio, nikad prije i nikad kasnije nisam doživio u karijeri.''
Lewis je prosječno postizao 20,8 poena u svakoj od posljednje dvije sezone s Celticsima, a završio je s prosjekom karijere od 17,6 poena. Od 1988. do 1993. bio je tek jedan od šest igrača koji su upisali najmanje 7500 poena, 1500 skokova, 1000 asistencija i 500 ukradenih lopti. Ostalih pet su Charles Barkley, Clyde Drexler, Michael Jordan, Karl Malone i Chris Mullin, redom sve članovi Kuće slavnih.
Srušio se na parketu protiv Hornetsa
Dana 29. travnja 1993., u prvoj utakmici doigravanja protiv Charlotte Hornetsa, Lewis se iznenada srušio i ostao je na parketu ležati nekoliko sekundi. Nakon što je ustao, izgledao je zbunjeno i omamljeno dok je hodao prema klupi. Nakratko se vratio u igru, ali je odmah izašao jer nije mogao disati. Pokazalo se, bila je to njegova zadnja utakmica u životu.
Sljedećeg dana, Lewis se prijavio u New England Baptist Hospital, gdje ga je pregledalo više kardiologa. Dijagnosticirana mu je fokalna kardiomiopatija, bolest srčanog mišića koja može uzrokovati nepravilan rad srca i zatajenje srca. Rečeno mu je to znači kraj karijere.
Šutirao je na koš, srušio se i umro
Međutim, Lewis je previše volio košarku i zatražio je još jedno liječničko mišljenje. Obratio se kardiologu Gilbertu Mudgeu, koji je Lewisu dijagnosticirao neurokardiogenu sinkopu, manje ozbiljno stanje koje ne mora biti fatalno. Presretan zbog toga što je čuo, Lewis je nastavio trenirati, a 27. srpnja s prijateljem je otišao na neko školsko igralište samo šutirati na koš.
Nije se pretjerano znojio, ali se iznenada srušio na pod, dašćući, a zatim se umirio. Dva policajca sa Sveučilišta Brandeis pokušala su ga oživjeti korištenjem umjetnog disanja usta na usta, ali nisu uspjeli. Imao je samo 27 godina kad je umro.
Službenom obdukcijom ustanovljeno je da je umro od hipertrofične kardiomiopatije, strukturnog defekta srca koji je najčešći uzrok smrti mladih sportaša. Protiv liječnika Gilberta Mudgea, pokrenuta je istraga s optužbom za nesavjesno liječenje, no oslobođen je krivnje.
Do kraja je inzistirao na tome da nikad nije Lewisu savjetovao da može nastaviti igrati košarku. Celticsi su umirovili dres s brojem 35, što Lewisa uz Eda Macauleyja čini jednim od samo dvojice Kelta koji su dobili tu čast bez da su osvojili naslov prvaka.
"Bio sam u Chicagu kad sam saznao vijest. Bilo je tako iznenađujuće, grozno. Reggie je bio na putu da postane nešto stvarno posebno. Još jučer je bio talentirani dečko koji nikad nije učinio ništa loše, koji je napravio toliko toga za grad Boston, a onda čujete da je otišao. Tužno'', rekao je Jordan.
''Mogao sam razumjeti kako se osjećaju jer sam ja doživio isti užas samo mjesec i pol dana ranije s Draženom''
''Nisam ga poznavao. Kad sam došao u lipnju 1993. potpisati ugovor sreli smo se i pozdravili, ali službeno se nismo upoznali. Njegova smrt bila je tragedija. Ljudi u klubu su bili u šoku. Atmosfera je bila katastrofalna. Lewisa nisam poznavao, ali mogao sam razumjeti kako se osjećaju jer sam ja doživio isti užas samo mjesec i pol dana ranije s Draženom'', rekao nam je Rađa.
Brian Shaw i Reggie Lewis bili su nerazdvojni. Sanjali su kako će do kraja ostati u Celticsima i ostvariti ono što su napravili Bill Russell i kasnije Larry Bird. Imali su istog agenta, kupili su kuće u istom susjedstvu, vozili su identični BMW, čak su u isti dan otvorili police životnog osiguranja.
Nikad nećemo saznati kakva bi bila povijest i budućnost NBA lige da su Bias i Lewis živjeli igrali zajedno
"Nedostaje mi. Nedostaje mi blizina prijatelja koji je prolazio kroz iste stvari kao ja. Stalno smo govorili o tome kako želimo biti tandem na koji Celticsi mogu računati na dugo, dugo vremena.'', kroz suze je pričao Shaw, koji je u svom rodnom Oaklandu pokrenuo darivanje za Dan zahvalnosti u znak sjećanja na svog prijatelja. Shaw je napustio Celticse 1994. Kasnije je osvojio tri prstena s Los Angeles Lakersima. Jordan je osvojio šest s Bullsima.
Reggie Lewis, baš kao i Len Bias, nikad nije dobio tu šansu da uzme prsten. Nikada nećemo saznati što bi se dogodilo da su ta dva talentirana mladića živjela i igrala zajedno te koliko bi povijest NBA lige bila drugačija. Ostaje nam samo da se pitamo što bi bilo kad bi bilo.