IVAN KRSTANOVIĆ na pragu 40. godine ruši rekorde HNL-a. Sinoć je na Poljudu s dva pogotka Hajduku dospio do četvrtog mjesta vječne ljestvice strijelaca i izjednačio se s Miljenkom Mumlekom. Nitko u povijesti hrvatske lige nije zabio toliko golova nekom klubu kao Krstanović Hajduku. Bušio je mrežu splitskog kluba 16. puta, a u razgovoru za Index kaže da nema namjeru stati na tome.
Ivane, čestitamo na rekordima koje obaraš. Kakve dojmove donosiš iz Splita?
Jako sam zadovoljan svojom igrom, ali svi žalimo jer nismo uzeli tri boda Hajduku. Imamo za čime žaliti, bili smo puno bolji u drugom poluvremenu i zaslužili smo pobjedu. U zadnjim minutama ostali smo bez punog plijena, ali to je nogomet i zato je toliko zanimljiv.
Što vam je nakon utakmice u svlačionici rekao trener Stipić?
Trener nam je čestitao, rekao nam da se ponosi s načinom na koji smo odigrali. Ipak, svi smo bili pomalo šokirani nakon tog gola u zadnjim sekundama. Nije bilo velikog slavlja.
Suci su unijeli veliku nervozu, protestirale su obje klupe, posebno kod posljednje izmjene u 92. minuti. Što se dogodilo?
Jučer je prekid trajao tri-četiri minute jer nismo znali imamo li pravo na zamjenu ili ne. Prvo su nam dopustili, onda nisu bili sigurni je li to ispravno, pa su poništavali sami sebe. Na kraju smo obavili tu zamjenu jer smo prema pravilima imali pravo na nju. Iskoristio bih priliku da kažem kako je VAR donio neke pozitivne stvari u HNL, ali u posljednje vrijeme događaju se čudne stvari. Dugo se čeka, poremeti se ritam igre. Kad sam zabio prvi pogodak, samo sam čekao da se VAR oglasi, stalno strepimo hoće li nam nešto poništiti. Čudno je tako slaviti golove.
Čitamo jutros komentare da je lako zabijati Hajduku i da se trebaš dokazati protiv nekog ozbiljnog kluba. Kako gledaš na situaciju u Hajduku i kako ti izgledaju na terenu?
Da, vidio sam i ja te komentare. No moram istaknuti da je Hajduk pod novim trenerom Tramezzanijem dobro posložen i jučer su igrali jako dobro. Izborili su bod s igračem manje, vratili su se u utakmicu. Točno se zna tko što radi na terenu i to je očito zasluga trenera.
Zašto si baš Hajduku zabio toliko golova, u čemu je kvaka?
To me svi pitaju, ali ja nemam odgovor. Za svaku utakmicu se pripremam na isti način i uvijek želim zabiti gol. To je sve. Ispada da mi je Hajduk najbolja mušterija.
Tako kažu brojke, 16 golova je rekordan doseg. Koji od tih golova ti je najdraži?
Zabio sam puno golova i teško mi se odlučiti, ali svakako mi je jedan od najdražih onaj u 89. minuti, kada sam s 25-30 metara zabio Hajduku za pobjedu.
U HNL si došao kada si imao 25 godina. Jesi li zamišljao da ćeš jednog dana biti ikona lige?
Rekao bih da sam ozbiljan nogomet počeo igrati s 25 godina. Neki igrači u tim godinama već imaju izgrađenu karijeru. Bilo mi je teško kad sam došao u HNL, morao sam naporno raditi na svakom treningu, sve mi je to bilo novo i neobično. Učio sam na treninzima, puno mi je pomogao trener Luka Pavlović. Nisam znao osnovne kretnje, ali naučio sam. Vjerovao sam u sebe, ali nisam mislio da ću postati neka legenda HNL-a i jednog dana biti među najboljim strijelcima lige svih vremena. Kao što sam rekao, počeo sam kasno s ozbiljnim nogometom, a sada sam među pet najboljih strijelaca i to me čini jako sretnim i ponosnim.
Sve važne golove u karijeri posvetio si svojoj obitelji, dva gola Neftčiju u debiju za Dinamo, potom i onaj pogodak u Ligi prvaka koji se čekao 13 godina. Poznato je da nikad nisi imao menadžera i da se o tvojoj karijeri brinula obitelj. Je li to bio teži put?
Obitelj mi je najviše pomogla, uvijek su bili uz mene i mislim da je to bila najbolja odluka. Sve ovo radim za svoju suprugu, sina i malenu kćerkicu, ponosan sam na njih kao i oni na mene.
Žališ li što nisi zaigrao za reprezentaciju?
Ne žalim ni za čim i zadovoljan sam karijerom koju sam ostvario. Safet Sušić zvao me nekoliko puta u reprezentaciju BiH, a Slaven Bilić uručio mi je poziv da budem na širem popisu Hrvatske. Nisam se dvoumio niti sekunde, čekao sam Hrvatsku, maštao sam o tome. Da sam prihvatio poziv iz BIH sigurno bih napravio bolju karijeru, ali nije mi nimalo žao. Bilićev poziv bio je ogromna čast i jedna od ljepših uspomena u karijeri.
Zovu te Crouch iz Tomislavgrada, jesi li zadovoljan tim nadimkom ili postoji napadač u kojem više vidiš svoje karakteristike?
Da, oduvijek me tako zovu, valjda jer sam krakat. Ne znam koliko sličimo, to treba pitati druge. Nisam imao nekog idola dok sam bio mlađi. Danas mi je definitivno najdraži napadač Zlatan Ibrahimović.
Zašto Dinamo s kojim si igrao u Europi nije mogao postići rezultate kakve ima danas? Što vam je nedostajalo?
Svi znamo da je Dinamo najveći hrvatski klub. Nedostajalo nam je europskog iskustva, ali Dinamo to ima danas i cijela Europa vidi što i kako rade. Ponosan sam što sam bio dio Dinamovog puta u Europi i večeras svim srcem i dušom navijam da postignu dobar rezultat protiv Villarreala. Vjerujem da će se to i dogoditi, u nijednom trenutku nisam sumnjao u njih ove sezone. Imaju karakter i sjajne igrače. Protiv Tottenhama su napravili čudo, ali ja sam znao da to Dinamo može.
Kakav odnos imaš sa Zdravkom Mamićem koji te doveo u Dinamo iz Zagreba?
Imam vrlo dobar odnos s Mamićem. Zoran i Zdravko su najzaslužniji za sve Dinamove uspjehe. Mogu ljudi pričati što god žele, ali rezultat je mjerilo. Mamić je od Dinama napravio ovo što je danas.
Je li istina da te klub kaznio s 20 tisuća eura jer u svečanoj loži nisi htio ustati s mjesta nekom skupštinaru i Mamićevom prijatelju?
To su bile neke priče i nema istine u njima. To je bio neki drugi čovjek, a ja sam samo bio u blizini. Laž je da me Dinamo kaznio s 20 tisuća eura.
Kako doživljavaš propast Zagreba, kluba koji te iz Posušja doveo u HNL?
Jako mi je žao, muka mi je kad vidim gdje je danas klub za koji me vežu prekrasne uspomene. Zagreb me izbacio kao ozbiljnog igrača, dao mi je priliku da postignem sve što sam do danas postigao. Duša me boli, Zagreb je nekad bio jedan od najboljih klubova u Hrvatskoj u koji su svi htjeli doći.
Jesu li ti isplatili novac koji su ti dugovali od transfera u Dinamo?
Sve smo riješili. Nisam se nikada svađao s Medićem, uvijek ga pozdravim kad ga vidim i tu nema nikakvih repova. Ispoštovali su sve na kraju.
Ali trebalo je imati živce za tu borbu, dugo ste bili na sudu, a HNS je morao suspendirati klub iz natjecanja. Kakav je osjećaj izaći kao pobjednik iz te priče?
Moj karakter je najzaslužniji što sam uspio. Borim se od prvog dana i na svakom treningu dajem 200 posto. Uvijek sam imao svoje ja, onaj tko me poznaje zna koliko sam uporan. Zato sam i postigao sve u životu, samo upornost.
Koja je tvoja tajna kod izvođenja penala? Promašio si samo četiri puta, a izveo si ih ukupno 40 u karijeri.
Nisam to nikome rekao, ali prije svake utakmice analiziram kako protivnički vratari brane penale, kao što i oni analiziraju mene. To je jedina tajna. Analiziram svakog golmana i dobro sam to svladao.
Kome je najteže zabiti, tko su najbolji golmani HNL-a?
Najbolji je definitivno Livaković, ali tu su i Nevistić i Kalinić. Imamo jako dobre golmane u HNL-u te moram istaknuti i našeg Filipovića koji je pokazao o kakvoj se klasi radi.
Ivane, dokad namjeravaš mučiti Hajduk i golmane u HNL-u? Dojam je da ne pomišljaš na kraj karijere.
Odlično se osjećam, nisam sklon ozljedama i igrat ću dok budem mogao. Vjerujem da ću još najmanje godinu dana igrati na ovoj razini. Sve ovisi o zdravlju, ako ostane ovako, nema zime, nećete me se riješiti i vjerujem da ću i dalje bušiti mreže.
Tko će biti prvak Hrvatske?
Ma Dinamo, definitivno. Oni su iznad svih. Osijek je dobra ekipa, ali ne sumnjam nimalo da će Dinamo uzeti naslov. Kiksali su u zadnjoj utakmici u Šibeniku jer istovremeno igraju Europu, ali uvjerljivo su najbolja ekipa HNL-a i imaju najširi kadar. Bit će prvaci, u to nema sumnje.