U SVIM najavama finala NBA lige iz perspektive Golden State Warriorsa fokus je, razumljivo, bio na velikoj trojci, veteranima koji su zajedno već osvojili tri naslova prvaka - Stephu Curryju, Klayu Thompsonu i Draymondu Greenu. Upozoravalo se na važnost sve boljeg Jordana Poolea koji s klupe donosi gotovo jednaku ofenzivnu moć kao Splash Brothers, kao i učinka centra Kevona Looneya u bitkama protiv snažne i visoke Bostonove postave.
Gotovo nitko nije ni spominjao Andrewa Wigginsa, 27-godišnjeg Kanađanina koji je kroz krajnje razočaravajuću karijeru za prvi izbor drafta prošao put od razvikanog talenta i prvog izbora na draftu, preko LeBronovog otpatka, do precijenjenog lovca na statistiku, da bi u Warriorsima pronašao svoje pravo mjesto i sada zablistao u ključne dvije pobjede protiv Celticsa u finalu.
Warriorsi su sada na korak do svog četvrtog naslova u osam godina, a Kanadski Jordan, kako su ga prvo zvali od milja, a onda posprdno, na najvećoj sceni konačno dokazuje svoju vrijednost svima koji su u njega sumnjali.
Ne, nije ostvarivao čudesne triple-doubleove poput Luke Dončića ili Nikole Jokića, trpao trice kao njegovi proslavljeni suigrači ni zabijao 40 koševa. Samo je činio sve ono što traži od igrača uloga u ekipi krcatoj zvijezdama, ali ta se uloga proširila novim zadatkom koji je Wiggins prigrlio veličanstveno.
Kerr je opet promijenio petorku nakon 1:2 i pogodio
Nakon poraza u trećoj utakmici i zaostatka 2:1 u finalnoj seriji trener Steve Kerr je, kao u istoj situaciji osam godina ranije, napravio promjenu u petorci. Tada je zamijenio Andrewa Boguta Andreom Iguodalom, koji je nakon tri uzastopne pobjede ponio i titulu MVP-ja finala. Ovaj put ponovno je odstranio centra, Kevona Looneya, i ubacio pokretljivijeg Otta Portera Jr.
Porter se nije prometnuo u junaka finala, a promjena je najviše utjecala na Wigginsa, koji je dobio puno više odgovornosti u skoku, što je bio popriličan izazov s obzirom na to da je Boston do pobjede u trećoj utakmici došao ponajviše zbog 15 ofenzivnih skokova.
U tako sniženoj petorci Wiggins je uz standardnih 17 poena uhvatio čak 16 skokova, limitiravši druge šanse za Celticse, koje su im tri dana ranije donijele pobjedu. Nakon veličanstvenog Curryja, koji je zabio 43 poena, bio je ključni igrač za izjednačenje serije i povratak prednosti domaćeg terena.
U petoj utakmici Curry je bio potpuno hladan, promašio je svih devet trica i prvi put u karijeri ostao bez trice u doigravanju. Warriorsima je trebao napadački doprinos nekog od igrača iz sjene, a Wiggins je odgovorio s 26 koševa i 13 skokova. Doduše, i on je promašio svih šest trica, ali je zabijao s poluodstojanja i neumorno napadao reket, uz nekoliko spektakularnih zakucavanja.
Za usporedbu, u osam godina karijere nikad nije uhvatio više od 11 skokova u utakmici. Sada ih je u dvije zgrabio 29, što je posebno impresivno za igrača koji je kroz prvih pet sezona u Minnesoti glasio za jednog od najgorih skakača za svoju visinu (201 cm) i poziciju vanjskog krila.
U finalnoj seriji protiv Warriorsa drugi je najbolji strijelac s prosjekom od 18.4 poena, prvi skakač (9.4) i igra najviše minuta (38.3) te je primarni čuvar Jaysona Tatuma, najveće zvijezde Celticsa, koji u finalu šutira mizernih 37% iz igre.
Za svoje izvedbe u finalu dobio je goleme pohvale, ne samo suigrača nego i drugih NBA igrača, ali i medija i brojnih fanova koji su ga donedavno kritizirali i proglašavali jednim od najvećih promašaja u novijoj povijesti, preplaćenim lovcem na statistiku i atletom koji zapravo nije posebno dobar košarkaš.
"Wiggs čini da igra izgleda lagano. Ništa ne forsira, pušta igru da dođe k njemu, a i dalje je agresivan", ukratko je objasnio njegovu pojavu na terenu legendarni Dwyane Wade. I zaista, ako se traži razlika u odnosu na razočaravajuće godine u Minnesoti, sve se svodi na to.
Više ne mora biti najbolji ili drugi igrač, koji će nositi igru, stvarati ni iz čega i voditi momčad. "Dovoljno je da nam bude treći, četvrti ili peti najbolji igrač", rekao je Steve Kerr kada su ga Warriorsi doveli nekoliko tjedana prije početka pandemije i prekida sezone u ožujku 2020. Danas priznaje:
"Nismo imali pojma da će dati ovakav doprinos. Ali to je samo još jedan dokaz da su za gotovo svakog igrača u NBA ligi najvažnije okolnosti, okruženje u kojem se nalazi." A sasvim sigurno da je bolje okruženje šampionska svlačionica Warriorsa nego turobni Wolvesi, koji su do ove sezone imali jedan nastup u doigravanju u proteklih 17 godina.
Sin NBA košarkaša i srebrne olimpijke u sprintu
Wiggins je od rođenja bio predodređen za sportsku karijeru. Otac mu je bivši američki NBA igrač Mitchell Wiggins, koji je šest godina proveo u NBA ligi i igrao finale s Houston Rocketsima 1986., ali i odradio dvogodišnju suspenziju zbog kokaina. Majka mu je Marita Payne-Wiggins, bivša sprinterica s Barbadosa, koja je za Kanadu osvajala brojne medalje, među kojima i dva olimpijska srebra u štafetama 1984.
S takvom genetikom morao je postati vrhunski atleta. S devet godina počeo se baviti organiziranom košarkom u rodnom Torontu, s 13 je prvi put zakucao, a s 14 izrastao na 198 cm i prvi put silinom zakucavanja razbio ploču. Kao akcelerantu s takvim predispozicijama, lako mu je bilo postati srednjoškolska senzacija.
Na drugoj godini vodio je momčad do omjera 44-1 i naslova prvaka Ontarija, a zatim se prebacio u američku Huntington Prep, gdje ga je Sports Illustrated kritizirao da je neradnik i da se samo oslanja na fizikalije, pa je na sljedećoj utakmici zabio 57 koševa.
Na posljednjoj godini postao je prvi Kanađanin koji je proglašen najboljim američkim srednjoškolskim košarkašem sezone i bilo je jasno da je godina na sveučilištu samo obvezna usputna stanica do NBA lige. Bio je zvijezda i na sebe navukao nadimke koji nameću velika očekivanja - Maple Jordan, Air Canada, koji je nekoć nosio Vince Carter, ili novi LeBron.
Šarić se smatrao boljim od njega
Iako je i dalje bilo skeptika je li Wiggins uopće dobar košarkaš ili samo vrhunski atleta, iako mu godina na Kansasu nije bila nezaboravna, cijelo vrijeme je uz Jabarija Parkera kotirao kao jedan od dva najizglednija igrača za prvi izbor drafta. Među skepticima je bio i Dario Šarić, kojeg se spominjalo kao Top 5 talenata na tom draftu.
"Bi li Wiggins ili Parker ovo mogli?" vikao je Šarić u Beogradu nakon senzacionalnog Ciboninog osvajanja ABA lige. Šarić je između tog finala i drafta odlučio još neko vrijeme ostati u Europi i potpisao za Efes, pa je na draftu pao na 12. mjesto.
Wiggins je izabran kao prvi. Cleveland Cavaliersi od odlaska LeBrona Jamesa u Miami imali su tri prva picka u četiri godine. Jednim su izabrali Kyrieja Irvinga, drugi su spiskali na Anthonyja Bennetta, a "novog LeBrona" su zamislili kao idealnu nadopunu Irvingu, koji je do tada već izrastao u veliku mladu zvijezdu.
No samo desetak dana kasnije originalni LeBron je objavio da se vraća kući donijeti Cavsima toliko željeni naslov, koji nije uspio u prvom mandatu, prije nego što je od Pata Rileya u Heatu naučio kako se to radi. Ali Jamesu nije padalo na pamet odgajati neku novu balavu verziju sebe, nego je trebao iskusnu treću zvijezdu s kojom će napasti naslov.
Tako se Wiggins, par tjedana nakon što ga je Cleveland izabrao, morao preseliti u Minnesotu u zamjenu za Kevina Lovea. Pokazalo se da je LeBron dobro odlučio jer je uz Irvinga i Lovea došao do četiri uzastopna finala protiv Warriorsa i osvojio nezaboravnu titulu 2016.
Mlatio prazne brojke za maksimalan novac
Tko zna kako bi se Wigginsova karijera razvijala da se LeBron nije vratio ili da ga je zadržao, ali u Wolvesima se nije razvijao u skladu s visokim očekivanjima. Osvojio je nagradu za rookieja godine u neimpresivnoj generaciji, u trećoj je sezoni zabijao 23.6 poena po utakmici, ali momčad je gubila i redovito završavala u dnu lige.
Ali Wolvesi su se već puno puta opekli s odlascima mladih zvijezda i dali su Wigginsu maksimalno produljenje ugovora od 147.7 milijuna dolara za pet godina. Iste su godine iz Chicaga doveli Jimmyja Butlera kako bi im pomogao da uđu u doigravanje prvi put nakon ere Kevina Garnetta.
I uspjeli su tako što je Butler preuzeo uzde, a Wiggins pao u drugi plan i spustio prosjek za čak šest poena po utakmici. Već je tada bilo jasno koja je prava uloga Maple Jordana u NBA ligi.
No Butlera, velikog radnika koji trenira u tri ujutro, strašno je živciralo što mlade i skupe zvijezde Wiggins i Karl-Anthony Towns ne doživljavaju košarku tako ozbiljno kao on i nisu posvećeni pobjeđivanju, pa je na jednom treningu napravio scenu, izvrijeđao ih pa s četvoricom igrača s ruba klupe pomeo prvu petorku s parketa i vikao: "Ne možete pobjeđivati bez mene."
Nekoliko dana kasnije Butler je trejdan u Philadelphiju za paket u kojem je stigao i Dario Šarić te proživio najlošiju sezonu karijere, ne računajući ovu, koju je propustio zbog ozljede koljena u prvim minutama lanjskog finala.
Wiggins je opet popravio brojke, ali Wolvesi su opet gubili. A brojke su uglavnom bile prazne jer se nije isticao ni po čemu osim po koševima, i to uz često očajnu selekciju šuta, isforsirane trice ili nesmotrene ulaze pod koš koji bi završavali promašajima iz teške pozicije ili izgubljenim loptama. Najviše od svega zamjerao mu se nedostatak kontinuiteta jer bi na svaku eksplozivnu i agresivnu predstavu odgovorio s dvije mlake i nezainteresirane.
U Warriorsima je pronašao mjesto i ulogu te dovoljno sazrio da ih prigrli
Na kraju te sezone Kevin Durant je odlučio napustiti Golden State Warriorse, s kojima je potpisao novi ugovor prije trejda u Brooklyn, iz kojeg je na isti način došao D'Angelo Russell. U startu je bilo teško zamisliti još jednog šutera u razigravačkom tijelu uz Stepha Curryja, ali barem su dobili nešto u zamjenu za superstara.
Wolvesi su shvatili da Towns i Wiggins neće vratiti momčad u doigravanje i odlučili su razbiti tandem te dalje graditi momčad oko centra. A Towns je odavno maštao da zaigra s velikim prijateljem Russellom i Wolvesi su odlučili Warriorsima poslati Wigginsa i izbor prve runde drafta 2021.
Mnogi su propitkivali potez Warriorsa jer su doveli igrača koji je izgubio gotovo sav kredibilitet kao potencijalna NBA zvijezda i zadržao tek renome prvog picka koji nije opravdao očekivanja.
Došao je u rezultatski sličnu situaciju jer su Warriorsi te sezone igrali bez ozlijeđenih Curryja i Thompsona, a nakon samo 12 utakmica sezonu je prekinula pandemija. Warriorsi nisu ni pozvani na nastavak sezone u bubbleu.
Iako su gubili, Warriorsi su ipak potpuno drukčija sredina od Wolvesa, s razvijenom šampionskom kulturom stečenom u pet finala i tri naslova u prethodnih pet godina. Kao što je Kerr rekao, nisu ga trebali kao najboljeg ili drugog igrača, nego kao četvrtu ili petu opciju. I znali su zapaliti vatru u njemu, koju Wolvesi nisu.
Od dolaska u Warriorse Wiggins postiže manje koševa nego u Minnesoti, manje igra i manje šutira, ali puno je učinkovitiji. Ima puno više prostora uz najbolje svjetske šutere Curryja i Thompsona te vrhunskog visokog razigravača Greena, ima sustav koji se bazira na protoku lopte, savršeno pronalazi prazan prostor agresivno napadajući koš s loptom i bez nje, a dovoljno je pouzdan kao pozicionirani šuter, pogotovo iz kuta.
A sada je, u novoj ulozi u niskoj postavi Warriorsa, na dvije utakmice postao junak u pobjedama kojima su zaostatak od 2:1 pretvorili u vodstvo 3:2 i stigli na korak do novog naslova.
Pronašao je pravo mjesto za sebe i u osam godina karijere dovoljno sazrio da ga prihvati. I sada svijet konačno njega prihvaća kao ozbiljnog košarkaša, a ne kao preplaćeni stroj za prazne koševe. A ako ovih dana dobije još jednu utakmicu, slavit će ga ne samo kao prvaka, nego i kao igrača ključnog za prsten. U finalima je često presudno koja će momčad imati igrača koji će iskočiti iz sjene. A u ovoj je seriji Wiggins ta razlika.