RETROSPORTIVA

Loptu i kopačke zamijenio je mačetom i sandalama. U sekti je postao serijski ubojica

Screenshot: YouTube

U INDEXOVOJ rubrici Retrosportiva vraćamo se u prošlost i prisjećamo sportaša, klubova i događaja koji su fascinirali svijet prije 20, 30 ili 50 godina. Robert Rozier bio je football zvijezda i najkrvoločniji ubojica među sportašima. Nakon svega šest nastupa u NFL-u ušao je u sektu Jahvina nacija, u čije je ime izvršio sedam ubojstava, a zatim postao ključan svjedok u rušenju religijskog kulta.

DETALJI kobne noći, u kojoj je na krvav način prekinut život pravnice i manekenke Reeve Steenkamp (29), tisuće su puta prepričani tijekom proteklih desetak godina. Šesterostruki paraolimpijski prvak Oscar Pistorius 14. veljače 2013. godine četiri je puta u kući u Pretoriji propucao vlastitu djevojku i time prestao biti divljenja vrijedan atletičar koji je na stazi činio čuda unatoč amputaciji obiju potkoljenica.

Premda je tvrdio kako je pucao misleći da se iza zatvorenih vrata nalazi provalnik, Pistorius je isprva osuđen na pet godina zatvora zbog ubojstva iz nehaja. Smatrajući presudu "šokantno blagom", Vrhovni sud mu je 2017. produljio život iza rešetaka na 13 godina i pet mjeseci. 

Blade Runner, kako glasi njegov nadimak zbog protetičkih nogu od ugljikovih vlakana, početkom 2024. pušten je na uvjetnu slobodu iz južnoafričkog zatvora. Uzevši u obzir internet i brzinu današnjih medija, Pistoriusovo suđenje moglo se pratiti iz dana u dan, što mu je donijelo status najpoznatijeg sportaša ubojice. Ali definitivno ne i najkrvoločnijeg u povijesti.

Od braniča u NFL-u do sedmerostrukog sektaškog ubojice 

Robert Rozier Jr. je nekadašnja srednjoškolska football zvijezda i bivši branič u NFL-u. Slavu nije stekao s kopačkama na nogama, kacigom na glavi i jajastom loptom u rukama, već ih je zamijenio sandalama, bijelom haljinom, nožem i mačetom te postao serijski ubojica.

U osamdesetim godinama predvodio je Anđele smrti, tajnu skupinu religijske sekte Jahvina nacija, čiji su pripadnici, pod vodstvom Hulona Mitchella, vjerovali da su "Afroamerikanci pravi Židovi". Prijetili su, iznuđivali, deložirali, mlatili, palili i ubijali, pri čemu su žrtvama odrubljivali glave i rezali uši te ih kao trofeje donosili vođi. Ukratko, sijali su strah ulicama Miamija.

Rozier je ubio sedmero ljudi, a zatim bio ključan svjedok u raskrinkavanju kulta koji je vjerovao u crnoga Boga i mrzio "bijele vragove". Otkrivanjem nezamislivih zlodjela spasio se električne stolice, da bi na kraju u bizarnom životnom raspletu u zatvoru završio zbog pišljivih 2200 dolara.

Umjesto da se njegovo ime provlači sportskim highlightsima, zahvaljujući izopačenom životu završio je u FBI Istrazi. Američki, a početkom 20. stoljeća i hrvatski gledatelji naježili su se upoznavši ga u jednoj od epizoda dokumentarno-igrane serije koju su mlađi gledali vireći ispod pokrivača i slušajući naratora zastrašujućeg glasa.

Rozier je bio atletski vunderkind

Rozier je bio vojno derište, kako Amerikanci grubo nazivaju djecu profesionalnih vojnika. Šturi izvori ne navode podatke o imenima majke i oca, no poznato je kako je 28. srpnja 1955. godine rođen u Anchorageu, u Aljasci.

Kako rad u vojsci podrazumijeva selidbe iz baze u bazu, tako su svi morali skinuti debele jakne nužne za subarktičku klimu Aljaske i iz ormara izvući kratke majice odgovarajuće toplini grada Rancho Cordova u Kaliforniji. Holivudski filmovi uče nas da su u srednjim školama sportaši, osobito igrači footballa, omiljeni na školskim hodnicima. Identičnu priču proživio je Rozier, atletski vunderkind.

Imao je isklesano tijelo koje je usprkos velikoj mišićnoj masi postizalo nevjerojatne brzine. Bio je moćan defenzivni end, sposoban čuvati središnjicu terena od probijanja running backova ili u sekundi skočiti, rapidnom brzinom razmaknuti suparničku ofenzivnu liniju, doći do quarterbacka i oboriti ga na tlo.

S druge strane, ocjene nisu u stopu pratile priznanja za najboljeg igrača savezne države Kalifornije. Rozier je bio užasan učenik, ali bi ravnatelji i treneri zažmirili na jedno ili oba oka kada bi vidjeli što može činiti na utakmici.

Sportska zvijezda i patološki lažljivac

Trener Mike White također se pravio blesav kada je Rozier završio srednju školu. Pozvao je problematičnog klinca i priključio ga momčadi sveučilišta Kalifornija u Berkeleyu i Rozier je ponovno bio sportski heroj lokalnih stanovnika koji pobožno prate sveučilišnu momčad.

No, društveni ugled odnosio se samo na život pod stadionskim reflektorima, gdje su navijači aplaudirali, a cheerleadersice molile za trenutak pažnje. O ostatku se pričalo tek desetak godina kasnije u sudnici, u kojoj su ljudi s gađenjem promatrali tog serijskog ubojicu.

Rozier je studentske dane proveo izbjegavajući sva predavanja osim onih o religiji i afroameričkoj povijesti. Deklarirao se kao veliki vjernik, neovisno o tome što je njegov životni stil bio sušta suprotnost religioznim načelima iskrenosti i ljubavi.

Ralph DeLoach, Rozierov kapetan i cimer u sezoni 1977./1978., poznavao je suigračevu tamnu stranu. Smatrao ga je najatletičnijim igračem i tako prijeko potrebnim ekipi, ali je ujedno bio svjestan da je riječ o neodgovornom i manipulativnom patološkom lažljivcu s pištoljem oko struka.

Rozier se non-stop bahato hvalisao. Samoga sebe vidio je kao boljega od drugih. Bio je ponosan što ga nitko ne može uloviti dok na kampusu organizira lude zabave s hrpama djevojaka i kokaina. Ne čudi, stoga, da je po ulasku u sektu promijenio ime u Neariah Israel - Sin Božji.

St. Louis Cardinalsi izabrali su ga na draftu 1979. godine

Unatoč devijantnom ponašanju, koje skauti uglavnom istraže i nerijetko zbog njega otpišu igrače, St. Louis Cardinalsi (današnji Arizona Cardinalsi) izabrali su Roziera na NFL draftu 1979. Inače, tada su San Francisco 49ersi s 82. pickom uzeli Joea Montanu, QB-ja s Notre Damea i jednog od najboljih igrača ikad.

Potrošeni 228. pick za Roziera nije donio sreću vlasniku franšize Billu Bidwillu i glavnom treneru Budu Wilkinsonu. U trenutku izbora nisu bili svjesni tko im je ušao u svlačionicu, ali nije trebalo dugo da ga prekriže - Rozier je u NFL-u zaigrao svega šest puta, nijednom kao starter.

Nastupio je u porazima od Dallas Cowboysa (22:21 i 22:13), Pittsburgh Steelersa (24:21), Philadelphia Eaglesa (24:20) i Cleveland Brownsa (38:20) te okus pobjede osjetio samo protiv New York Giantsa (27:14). Otpušten je zbog izazivanja nepoznatih problema, pa nije ni dočekao kulminaciju sezone koju su Cardinalsi zaključili na dnu divizije NFC Istok s omjerom 5-11.

Wikipedia

Ostali klubovi bili su svjesni da s Rozierom nešto nije u redu, zbog čega je novu sportsku šansu potražio u kanadskom CFL-u (Canadian Football League). Godine 1980. sakupio je deset nastupa za Hamilton Tiger-Catse i dva za Saskatchewan Roughriderse, iz kojih je potjeran jer je pisao lažne čekove ukupne vrijednosti 20-ak tisuća dolara.

Iako je ponovno razočarao, NFL ekipa Oakland Raidersa iz boktepitaj kojeg razloga dala mu je novu šansu pa ga otpustila za svega dva tjedna. Rozierova karijera tako je statistički svedena na jednu presječenu loptu, deset osvojenih jarda i znatno više incidenata.

Pokazalo se da je sve što je činio tijekom srednje škole, koledža i profesionalne karijere bilo kamilica u usporedbi s onim što je izvodio u vjerskoj sekti u koju je dospio u bijegu od zakona dok se kroz život nakon footballa vukao prevarama i muljažama.

Kako je Hulon Mitchell Jr. postao Bog, Sin Božji

Osnivač kulta Jahvina nacija bio je 20 godina stariji Hulon Mitchell Jr. iz Oklahome, jedan od 15 djece iznimno religiozne majke Pearl i oca propovjednika Hulona Mitchella Sr.-a. Mitchell Jr. je odmalena prisustvovao vjerskim obredima pentekostne crkve - kršćanskog pokreta unutar protestantizma - te na na svojoj koži osjetio kako je u 20. stoljeću u SAD-u bilo imati tamnu put.

Pohodio je škole i trgovine za "obojene", osjećao prijeke poglede susjeda i trpio zadirkivanje vršnjaka koji su se, vireći kroz prozore crkava, izrugivali obredima pentekostalizma koji podrazumijevaju živahnu molitvu, glasnu glazbu i spontani ples.

Otac ga je umirivao i govorio mu kako će na nebu biti nagrađen za pretrpljene patnje. No Mitchell je želio djelovati već za ovozemaljskog života. Opisan kao briljantan učenik, aktivan u borbi za građanska prava, odslužio je vojni rok u zračnim snagama u gradu Enidu i stekao magisterij ekonomije.

Bio je perspektivan mladić koji nije mogao zaboraviti rasne uvrede, a postepeno je počeo preispitivati i odanost državi za koju su tamnoputi vojnici davali živote. Istovremeno, imali su manja prava u odnosu na bjelačko stanovništvo i to je Mitchella ljutilo.

"Afroamerikanci su pravi Židovi"

Mitchellovi stavovi bivali su sve radikalniji. Bio je član Nacije islama poznat pod imenom Hulon X, čime je želio poručiti da odbija bjelačko ugnjetavanje. Po napuštanju tog religijsko-političkog pokreta preselio se u Atlantu, posjećivao džamije i čitao Kuran. 

U ruke je uzimao i štiva o budizmu, judaizmu, sikizmu, hinduizmu i drugim -izmima, na temelju kojih je skovao vlastitu religiju. Stvorio je u glavi priču da su "Afroamerikanci pravi Židovi", potomci izgubljenih plemena Izraela. 

S tom je idejom izašao na ulice. Bio je inteligentan govornik i znao je pogoditi "žicu" svih društvenih slojeva u Miamiju, kamo se preselio jer je, tvrdio je, doživio otkrivenje koje ga je nagnalo na selidbu.

"Jeste li znali da je Bog crn? Da, istina je! To je najbolje čuvana tajna na svijetu", šaptao je Mitchell u knjižnicama, zalogajnicama, salonima i po parkovima, predstavljajući se kao Bog, Sin Božji (Yahweh ben Yahweh) i polako skupljajući masu sljedbenika.

Muškarci se u sekti nisu brijali, alkohol i droga bili su zabranjeni, a odbacili su i "robovska" imena

Utočište su u prosincu 1979. pronašli u Liberty Cityju, četvrti Miamija u kojoj su kupili oronulo skladište. Nazvali su ga Hramom ljubavi. Useljenje se vodi kao datum službenog osnivanja Jahvine nacije, a po njihovu vjerovanju, idući korak trebao je biti odlazak u obećanu zemlju u kojoj su iznova planirali izgraditi kraljevstvo - Izrael.

Pripadanje kultu podrazumijevalo je kompromise. Mitchell je od sljedbenika zahtijevao raskidanje odnosa s ostatkom obitelji koja nije dio sekte. Odbacili su tzv. standarde bijele ljepote - muškarci su se prestali brijati, dok žene nisu koristile kemijske proizvode za tretiranje kose. Alkohol, droga i cigarete bili su strogo zabranjeni, duge bijele haljine obavezne, a odbacili su i "robovska imena" te uzeli biblijska, kao što su Solomon, Gideon ili Estera.

Mitchell je naglašavao važnost jednoumlja i isticao da će ih neslaganje razdvojiti. Citirajući Levitski zakonik, indirektno je zaprijetio onima koji ga ne budu slušali: "Odbacite li moje odredbe, budete li se gnušali mojih zakona i ne izvršavali moje zapovjedi te tako prekršili dogovor, snaći će vas iznenadna opasnost i bolesti koje će vam uništiti vid i iscijediti život."

Rozier se 1982. priključio Jahvinoj naciji

U godinama dok je Mitchell ulicama Miamija sakupljao stado, Rozier se vucarao kanadskim i američkim cestama, bježeći pred zakonom koji ga je teretio za višestruke prevare, krađe i krivotvorenja. Karijera sportskog superstara bila je davna prošlost.

Završio je na društvenom dnu, pa mu se ulazak u Hram ljubavi 1982. godine činio kao jackpot. Uselio se u zgradu čiji su hodnici bili ukrašeni slikama tamnopute Djevice Marije, Noe, Mojsija i Posljednje večere te se osjećao prihvaćenim.

Na tome se želio odužiti napornim radom, što mu je bilo omogućeno unutar sekte jer je Mitchell oformio zapanjujuć niz profitabilnih poslova, poput trgovina, punionica sokova i piva i malih kozmetičkih proizvodnih pogona. Doduše, u izgradnji carstva pomogli su mu darovi sljedbenika koji su bespogovorno svome "Bogu" predavali sav novac koji su imali.

Jahvina nacija stekla je imovinu vrijednu stotinu milijuna dolara i bila je prihvaćen dio Miamija, ali i drugih američkih gradova u kojima je osnovala podružnice. Razlog tome je što su zapuštene dijelove grada očistili od pakla droge i kriminala, vrativši im prijašnji sjaj. Međutim, Mitchellova sekta i sama je činila gnjusna, neoprostiva djela koja će je koštati moći.

Mitchell je bio seksualni predator

O strahotama koje je Mitchell provodio unutar Hrama pisala je Sydney P. Freedberg, dobitnica Pulitzerove nagrade iz 1991. godine koja je izvještavala o Jahvinoj naciji za novine Miami Herald. Par godina kasnije izdala je knjigu naslova Brother Love: Murder, Money and a Messiah (Bratska ljubav: Ubojstvo, novac i Mesija).

Među ostalim, opisivala je zbivanja u skučenim prostorijama koje nisu mogle sakriti tajne. Mitchella je okarakterizirala kao seksualnog predatora. Silovao je djevojčice i noću upadao ženama u sobe, tobože radi biblijskih lekcija. Mrzio je modernu medicinu, zahtijevao rađanje djece unutar Hrama, branio kontracepciju, pa čak i udarao sljedbenice po vagini, tvrdeći da se tako oživljava nerođena beba. 

Muškarcima je, pak, vodio satove seksa te organizirao grupno obrezivanje za koje je uzimao 100 dolara po osobi. Naravno, sve je činio rudimentarno, neljudski, bez anestezije, što je dovodilo do teških krvarenja i učestalih gubljenja svijesti. 

Aston Green - prva žrtva Jahvine nacije

Dugo se nitko nije usudio protiviti Mitchellovim zamislima. Uostalom, bili su zastrašeni, vjerovali su kako će ih božji poslanik ili sam Jahve kazniti za nezadovoljstvo. "Mir i harmonija" vladali su tako do 1981., kada je Jamajčanin Aston Green prvi platio glavom. Doslovno.

Za početak je s nekolicinom istomišljenika podijelio iskustva doživljena unutar Hrama, a zatim ga i napustio. Iako su mu prijetili da se kloni nekadašnjeg skladišta, Green se viđao s prijateljima sve dok Mitchell kobnog petka 13. nije poludio. Svojim čuvarima naložio je da premlate pobunjenika. Doveli su ga u kut Hrama.

Prestrašeni Green molio je da ga puste na miru. Nisu ga poslušali i pao je nakon par udaraca. Na tome nisu stali. Dok je ležao na tlu, cipelarili su ga i gazili. Unakazili su mu lice. Nije ih zaustavio ni prestrašeni dječak koji je istrčao iz obližnje prostorije kako bi saznao otkud dolazi galama. Otjerali su ga nakon što je svojim mladim očima vidio previše i nastavili lomiti Greenove kosti. 

Nemoćno tijelo 26-godišnjaka utrpali su u automobil i odvezli ga u obližnji kamenolom. Dok je tražio milost, tupom oštricom mačete odrubili su mu glavu.

Mitchell je bio ponosan na prvo od navodna 23 ubojstva koja je Nacija počinila. "Kada uzmemo sljedeću glavu, stavit ćemo je u košaru i postaviti na stup tako da je cijeli grad može vidjeti i bojati se Jahve", govorio je Bog, Sin Božji, prenosi stranica Crime Library.

Mitchell je osnovao Anđele smrti

Agenti FBI-a pojasnili su kako velik dio pripadnika sekte nije bio rasistički nastrojen ni nasilan poput vođe. No, u Mitchellovoj glavi bujala je mržnja prema "bijelim vragovima", ali i paranoja uslijed Greenova prebjega i pobuna ostalih članova. Bojao se da bi ga netko od 500-tinjak sektaša smještenih u Hramu mogao probosti ili ugušiti na spavanju.

On, koji se smatrao Bogom, bojao se smrti. Kako se to ne bi obistinilo, okupio je hladnokrvne mišićave mladiće, sposobne provesti diskretne misije. Bili su poznati kao Bratstvo ili Anđeli smrti koji su svojem gospodaru, kao dokaz ubojstva, morali donijeti dio tijela ubijenog. Najčešće se radilo o uhu.

Rozieru je u to vrijeme bilo preko glave šljakati u punionici piva. Želio je "napredovati", makar to značilo postati serijski ubojica. Godine 1986. uzeo je nož i zaputio se u ulični lov na "bijele vragove" kako bi se dokazao Mitchellu i postao anđeo. Bivša sportska zvijezda lutajući kvartom Coconut Grove tražila je žrtvu.

Rozierova prva ubojstva

Odluka je pala na bijelog muškarca. Svi su se, poput ovog nesretnika, više puta osjećali kao da ih netko prati u stopu. S obzirom na to da je bio malo pripit, pitanje je je li se na putu do stana uopće osvrtao na čudne zvukove koje je Rozier stvarao skrivajući se u sjenama.

Trenutak za napad ukazao se pred kućnim pragom. Rozierova žrtva otvorila je vrata, nesvjesna kako su joj to posljednji trenuci života. Rozier se zaletio poput braniča u footballu, sportu kojim kao da se bavio u prošlom životu. Silovitim udarcem ugurao ga je u hodnik.

Borba je bila kratka jer žrtva nije imala šanse protiv takvog grmalja. Rozier mu je zabio nož u srce. Dok je krvario na podu i bio na izdisaju, u hodniku se nenadano pojavio cimer. Da ne bi bio otkriven, Rozier je morao i njega ubiti. Pokušao je pobjeći uskim hodnicima. Zapomagao je i odbijao se od zidova prije no što ga je ubojica sustigao i zario mu nož u trbuh. Više puta.

Internetski zapisi svjedoče koliko je Rozierov mozak bio poremećen. Želio je obojici odsjeći glave i predstaviti ih Mitchellu kao trofej, ali nije znao kako ih prenijeti a da nitko ne primijeti. Stoga je napustio horor-scenu i idući se dan pohvalio onome koga je smatrao nadnaravnim bićem.

Rozier prilikom uhićenja tvrdio da ima 404 godine

Bila su to Rozierova prva dva od sedam ubojstava, koliko ih je priznao, dok je posljednja dva izvršio krajem 1986. godine. Jahvina nacija tada je kupila skup apartmana u zapuštenom crnačkom predgrađu Miamija. Iako su bili hvaljeni zbog revitalizacije crnačkih kvartova, nerijetko su nailazili na otpor. Tako je bilo i u ovom slučaju.

Lokalna televizija snimala je pobunu stanara, od kojih su Rudolph Broussard i Anthony Brown bili osobito ljutiti što ih Nacija želi izbaciti. Brown je pritom počinio neoprostiv grijeh - javno je pred kamerama uvrijedio Mitchella. Bijesan kao ris, Bog, Sin Božji iste večeri zapovjedio je Anđelima smrti da izvrše prisilnu deložaciju.

U bijelim haljinama i sa sandalama na nogama poput smrti umarširali su u jedan od apartmana. Izbila je žustra svađa s domaćinima, nakon koje su se začuli pucnjevi. Uz vriskove kao pokošeni pali su Broussard i Brown, a na mjesto ubojstva ubrzo su doletjele policijske snage. Nije im dugo trebalo da krvoproliće povežu s Jahvinom nacijom. Preciznije, s 31-godišnjim Rozierom.

Kada su ga uhitili, Rozier, koji je samoga sebe tada nazivao Neariah Israel, tvrdio je da ima 404 godine i da se ne sjeća prošlosti. Čudan slučaj se nastavio tako što su zbunjeni detektivi bivšem profesionalnom sportašu postavljali pitanja, na koja je nudio identičan odgovor: "Slava Jahvi."

Ključan svjedok u istrazi protiv Mitchella i Jahvine nacije

U serijalu FBI Istraga objašnjeno je kako su detektivi u spomenutom naselju pronašli revolver kojim nije bilo počinjeno ubojstvo Broussarda i Browna, ali jest Raymonda Kellyja, još jedne žrtve Anđela smrti. Korak po korak, policija je povezala odvojene slučajeve te Rozierove otiske prstiju pronašla i na Kellyjevom automobilu. Bilo je to više nego dovoljno za smrtnu kaznu.

Mitchell je isprva podržavao svojeg učenika i plaćao mu najbolje odvjetnike. No, Rozier je prozreo naum vođe koji ga je želio okriviti za sva ubojstva, ostaviti ga da trune u zatvoru i tako sačuvati vlastiti obraz dok je istovremeno peglao imidž sekte.

"Mi smo velika sretna obitelj", ponavljao je Mitchell, uvjeravajući javnost kako se njegova religija bavi isključivo osnaživanjem crnačkog stanovništva. Rozier je dobro znao kako to nije istina. U zamjenu za blažu kaznu, okrenuo je ploču i postao ključan svjedok u istrazi protiv Jahvine nacije.

Porotnike šokirali iskazi svjedoka 

"Radili smo sve, od vožnje autobusa do ubijanja. Mlatili smo, vješali, spaljivali, kamenovali, odrubljivali glave..." nabrajao je Rozier prilikom suđenja 1990., kojem su prethodile godine sakupljanja dokaza i sklapanja optužnica protiv Mitchella i drugih 15 članova Nacije.

Zaštitar je umirivao uzdisaje porotnika dok su gledali fotografije obezglavljenih žrtava i slušali jezive iskaze stotina svjedoka o Mitchellovim silovanjima. Saznali su za premlaćivanja i komadanja koja su izvršili Anđeli smrti, u nevjerici pratili priče o iskorištavanju sljedbenika koji su gubili svijest uslijed gladi i premalo sati sna, a ništa manje nije ih šokirao ni potpuno otvoreni Rozier.

Na pitanje pomoćnika državnog odvjetnika Trudyja Novickog o tome koliko je ljudi lišio života, odnosno u koliko je ubojstava sudjelovao, Rozier je hladno i bez oklijevanja odgovorio: "Sedam." Šest od tih ubojstava, tvrdio je, izvršeno je po Mitchellovom nalogu, dok je preostala žrtva bio bogac koji ga je živcirao upornim žicanjem novca i cigareta. "Na kraju sam ga ubio i bacio u vodu", priznao je Rozier.

Mitchell je u zatvoru proveo deset godina. Preminuo je 2007. od raka prostate

Unatoč dugogodišnjoj napornoj istrazi, Mitchell je osuđen tek za urotu, tj. sudjelovanje u naručivanju ubojstava. Dobio je 18 godina zatvora, dio njegovih suradnika zatvoren je na 15-16 godina, dok su neki oslobođeni. Zapravo je u zatvoru proveo deset godina, od 1991. do 2001., kada je na uvjetnu slobodu izašao zbog lošeg zdravlja.

Posljednjih šest godina životario je izvan sekte koju je osnovao jer mu je sud zabranio petljanje u njezine aktivnosti. Preminuo je u svibnju 2007. od raka prostate pa dobio oproštaj dostojan velikana. Stotine najvjernijih sljedbenika došle su na sprovod u luksuznim Lincolnima i Lexusima, noseći bijele haljine i odijela, ukrašeni zlatnim i dijamantnim nakitom.

Kult je oslabio nakon njegova odlaska u zatvor te izgubio veći dio od 12 tisuća članova, koliko ih je imao na vrhuncu. Ipak, i danas postoji te slavi Mitchella kao Boga, Sina Božjeg, s time da se distancira od njegovih nasilnih i rasističkih principa.

Robert Rozier, Neariah Israel i Robert Rameses

Roziera je uloga krunskog svjedoka spasila od električne stolice. Dosuđene su mu 22 godine zatvora, ali je izašao već 1996. "Rozier je njihov najveći neprijatelj”, rekao je pomoćnik državnog odvjetnika SAD-a Richard Scruggs. "On je njihov Juda, njihov neprijatelj broj jedan."

Kako ga ne bi dohvatili i osvetili mu se, ušao je u program zaštite svjedoka. Nakon Roberta Roziera i Neariaha Israela, dobio je i treći identitet - Robert Rameses. Unatoč svemu što je učinio, ponovno je živio slobodno nedaleko od Sacramenta.

Prodavao je automobile i za lokalce bio običan čovjek koji je svraćao na piće u kafić smješten uz ruralnu cestu. Premda je tvrdio kako je Neariah odavno mrtav, ispostavilo se da ne može barem bez sitnog kriminala, koji će ga koštati više od sedmerostrukog ubojstva.

Ponovno uhićen zbog muljanja s čekovima

Godine 1999. uhićen je u okrugu El Dorado zbog izdavanja čekova na otprije zatvoren račun. Činilo se kako je riječ o minornom krivičnom djelu nebitnog Amerikanca koji je pokušao ušićariti koji dolar varajući državu, banku i ljude. I sam Rameses je vjerovao da će, prizna li tko je uistinu, s opomenom biti pušten na slobodu.

"Povjerio sam se detektivima i dao im do znanja tko sam. Ranije sam surađivao s nekoliko policijskih postaja i vladom SAD-a. Mislio sam da me neće razotkriti zbog optužbe za čekove", izjavio je. Prevario se, grdno se prevario.

Otkriveno je kako je nanizao 27 prevara s lažnim čekovima, ukupne vrijednosti 2200 dolara. Nevjerojatno, ali ta sitna cifra rezultirala je drakonskom kaznom zahvaljujući kalifornijskom zakonu o trima kažnjivim djelima. Osobi koja ih počini donosili su doživotnu kaznu čak i ako zadnji prekršaj nije bio osobito težak ili nasilan.

Zatvorenik P99863

Rozier je uvjeravao vlasti da je riječ o bankovnoj pogrešci, u što nitko nije vjerovao, a najmanje tužitelj Paul Sutherland, koji je ostvario zatraženu kaznu za nekadašnjeg defenzivnog enda u footballu, sektaša, ubojicu i svjedoka. U siječnju 2001. izrečena mu je kazna zatvora u trajanju od 25 godina. 

"Gospodine Rameses, dobili ste jedan od najvećih darova. Bili ste slobodni, oslobođeni smrtne kazne i sekte i svejedno ste se vratili kriminalu", rekao je sudac Eddie T. Keller dok je Rozier u narančastoj odjeći i s okovima oko zglobova sjedio u sudnici.

Zatvorsku odjeću nosi i danas, sa 68 godina, jer mu je u veljači 2022. odbijen zatraženi dopust. Novo saslušanje čekat će do 2027. godine u državnom zatvoru Mule Creek. Više nije poznat kao Rozier, Israel ni Rameses, već kao zatvorenik pod šifrom P99863.