Lovrić za Index: Perišić mi je uzor. Kad god me nešto muči, javim mu se i on odgovori

KRISTIJAN LOVRIĆ (28) u zimskom je prijelaznom roku 2022. godine postao drugi najskuplji ulazni transfer u povijesti Osijeka, kada je stigao iz Gorice za 2.25 milijuna eura. Nenad Bjelica vidio ga je kao veliko pojačanje u borbi za naslov s Dinamom, navijači su mu priredili doček, no Lovrić nije ispunio očekivanja.

Iduća sezona bila je još teža za Lovrića. Veliki problem predstavljala mu je ozljeda trbušnog zida, zbog koje je nastupio u samo 19 utakmica u SuperSport HNL-u, a pritom je ostao bez postignutog pogotka. Ove sezone pak Lovrić barem na mahove pokazuje ono zbog čega ga je Osijek doveo.

U 19 susreta je postigao pet pogodaka i pridodao četiri asistencije, a dobar dio tog učinka ostvario je unutar zadnja četiri kola. Dvaput je asistirao protiv Varaždina, zatim zabio dva gola Slavenu i jedan Rudešu, a treba reći da je njegov udarac prethodio pogotku Ramona Miereza koji je donio bod Osijeku protiv Hajduka.

S Lovrićem smo razgovarali uoči Osijekovog gostovanja kod Istre. Osvrnuli smo se na njegove dosadašnje igre u Osijeku, ali i ono što im je prethodilo. Otkrio nam je da se nakon dugo vremena fizički osjeća dobro te se nada da u drugom dijelu sezone može podići svoju formu i napokon igrati onako kako i on sam i svi drugi očekuju.

Prošlu godinu ste završili utakmicama s dvije asistencije pa s dva gola, zatim ste i u ovu krenuli kao strijelac, a onda i protiv Hajduka dobar dio zasluga za pogodak ide Vama. Kako se Vi trenutno osjećate, smatrate li da ste u boljoj formi nego prije?

Osjećam se stvarno odlično. Nakon dugo vremena mogu reći da sam fizički jako dobro. Konačno sam prošao pripreme na jednoj razini na kojoj dosad nisam prolazio zbog ozljeda. Osjećam se fenomenalno, jako dobro radimo kao ekipa, nadopunjavamo se i to izgleda jako dobro i što se tiče mene i što se tiče ekipe. Nadam se da će i rezultati malo više popratiti to kako zapravo izgledamo. 

Kako ste zadovoljni svojim igrama kroz cijelu sezonu?

Ne mogu biti nezadovoljan, ali uvijek ima prostora da bude puno bolje. Znamo pod kakvim sam okolnostima doveden ovdje i koliko se od mene očekuje, tako da smatram da moram dati više. Nakon katastrofalne prošle sezone, u kojoj nisam zabio ni gol, mogu biti zadovoljan, ali ispred mene je još puno rada i nadam se da će sve ići kako treba.

Spomenuli ste prošlu sezonu. Koliko su Vas tijekom nje poremetile ozljede?

Jako puno. Imao sam kroničnih problema s trbušnim zidom. Nisam ih više mogao rješavati konzervativnim metodama, odnosno vježbom. Morao sam na operativni zahvat, a oporavak se produljio na gotovo devet mjeseci sveukupno. To je jako dug period bez nogometa. Nakon toga svakom igraču treba puno vremena da se vrati u ritam i formu.

Moje izvedbe na terenu nisu bile onakve kakve sam očekivao sam od sebe niti onakve kakve su drugi očekivali. Nervoza je postajala sve veća, bio sam sve nesretniji i to je itekako utjecalo na moju igru.

Da, stigli ste uz veliku odštetu, navijači su Vam priredili i doček... Je li i to stvorilo dodatan pritisak na Vas?

Poslije rođenja kćeri i svadbe sa suprugom, taj doček je najljepši doživljaj u mom životu. Nikad ga neću zaboraviti, ali mislim da sam si ja sam zbog svega toga nabio veliki pritisak i nisam se znao nositi s tim.

Svi koji prate nogomet znaju da je jedno igrati u Gorici, koja je bila u sigurnoj zoni i nije imala nikakav pritisak, dok je Osijek ipak klub koji je jako puno uložio i od kojeg se jako puno očekivalo. Sigurno je da je i to utjecalo na mene.

Glavna priča u Osijeku ove sezone je ipak novi stadion. Kakav je osjećaj igrati na Opus Areni u usporedbi s ostalim stadionima?

To je prekrasna priča i putokaz kako bi stadioni svih klubova trebali izgledati. Vjerujem da će se sve ekipe složiti da je gušt igrati na ovom stadionu. I kad tribine nisu pune, akustika je takva da se sve fenomenalno čuje.

Kažem, to treba biti putokaz svima kako bi trebalo raditi. Naravno da to nekad nije moguće jer se radi o velikoj investiciji. Ali Hrvatska, zemlja s četiri milijuna ljudi, bude jedanput druga, a jedanput treća na Svjetskom prvenstvu, uz to bude i druga u Ligi nacija...

Mislim da to dovoljno govori koliko smo kvalitetna zemlja što se tiče nogometa i trebali bismo svi skupa poraditi na infrastrukturi jer to zaslužujemo. Nemoguće je kakve rezultate reprezentacija ostvaruje i mislim da bi sve ekipe trebale imati ovakve uvjete. Zaslužuju to.

Što kažete na lošu situaciju s travnjacima u HNL-u? Kako je igrati na takvim podlogama?

Kako je njima, tako je i nama. Možemo postaviti i protupitanje kako je njima kad dođu na Opus Arenu ili na Rujevicu, koje imaju jako brze arene. To su stvari na koje se mi igrači moramo prilagoditi i na koje ne možemo utjecati.

Vratimo se malo u prošlost. U HNL-u ste debitirali u sezoni 2017./18. kao igrač Lokomotive. Ipak, zadržali ste se samo na jednom nastupu za taj klub koji inače daje dosta šansi mladim nogometašima. Kako to objašnjavate?

U tom periodu je u Lokomotivi ekipa bila jako dobro. Došao sam kao jako mlad, a ondje su bili Eros Grezda, Endri Čekići, Petar Bočkaj, Lovro Majer, Luka Ivanušec, Mirko Marić, Ivan Krstanović, Josip Ćorić, Jan Doležal... Bilo je puno dobrih igrača i bilo se teško izboriti za svoje mjesto pod suncem.

Ne mogu ništa reći protiv Lokomotive. Prihvatili su me fenomenalno, ali neke stvari se nisu posložile. To je tako. Ne žalim za tim jer mi se otvorila Gorica, a ona mi je otvorila put prema svemu što sam dosad učinio.

Kako je bilo prebaciti se u ulogu glavnog igrača u Gorici?

Prva polusezona je bilo jako teška. Za Lokomotivu sam odigrao jednu utakmicu, a ostatak vremena sam bio na posudbi u drugoj ligi. Gorica je tada bila momčad u stvaranju, gospodin Jakirović je to fenomenalno složio, ali bilo je teško prilagoditi se.

Nisam previše igrao, počeo sam tek pet ili šest utakmica od prve minute, u ostalim sam ulazio s klupe. Tek kad sam odradio zimske pripreme, počeo sam s nogometom kakav sam i kasnije pružao. Nogomet u prvoj ligi ipak je puno brži, igrači su fizički moćniji, no na kraju je dobro ispalo.

U Gorici ste postali poznati po sjajnom udarcu desnicom i golovima izvan šesnaesterca. Ipak, znate istaknuti da Vam je žao što niste razvili i neku alternativu u igri...

Da, tri godine u Gorici je to funkcioniralo savršeno, a onda su se ekipe počele bolje pripremati za to što ja radim. Trebalo je malo vremena da se prebacim na neku drugu poziciju, da ne budem baš lijevo krilo, nego da igram bliže golu. Malo sam možda zanemario druge segmente nogometa i oslanjao se samo na taj, ali išlo je jako dobro i onda sam koristio to što mi je bilo najjače oružje.

Svojim igrama u Gorici ušli ste i u krug reprezentacije. Čujete li se i danas s nekim od reprezentativaca?

Nije tajna da je Ivan Perišić čovjek koji je moj uzor. Nemam riječi za njega. To je stroj, oličenje sportaša i profesionalca. Kad god imam neko pitanje vezano za nogomet, obratim se njemu i on mi uvijek odgovori. Na tome sam mu neizmjerno zahvalan jer je igrač koji je svjetska klasa. On je definitivno igrač koji je ostavio najveći utjecaj na mene, uz, naravno, Luku Modrića. Kad se s takvim igračima pojavite u svlačionici, znate da je to nešto veliko.

U svojoj reprezentaciji vas je htjela i BiH, no Vi ste se ipak odlučili za Hrvatsku. Smatrate li da bi možda bilo bolje da ste odabrali BiH, gdje biste vjerojatno imali više prilika za dokazivanje?

Ne žalim ni za čim. Bosna i Hercegovina je zemlja mog oca, ali srce je vuklo za Hrvatsku. Kad je došao poziv, naravno da nisam dvojio ni sekunde.

Spomenuli ste da je Perišić ostavio velik utjecaj na Vas. Možete li izdvojiti nekog trenera koji Vam je ostavio najveći utjecaj?

Ne volim izdvajati trenere jer je svaki od njih meni donio nešto posebno i novo. Ipak, sigurno je da me Sergej Jakirović pogurao u taj pravi nogometni svijet, on je tu broj 1. Ali svi treneri, Nenad Bjelica, Krunoslav Rendulić, sada Zoran Zekić, koji radi stvarno odličan posao i pokušava izvući najbolje iz mene. Svaki trener ima nešto svoje i na neki način mi je pomogao.

Vratimo se na aktualnosti. Ove zime se dosta govorilo o Vašem mogućem odlasku iz Osijeka, spominjao se interes iz Rusije. Je li se tu što konkretno događalo i je li to završena priča?

Da budem iskren, ne znam i ne razmišljam u tom smjeru. Fokusiran sam na utakmice i rad. Želim da to ovdje izgleda puno bolje, vidjet ćemo što će biti u budućnosti, ali glavom sam ovdje i to je najbitnije.

Žalite li možda što se još niste okušali u inozemstvu, osim kratkog perioda u Sloveniji na startu karijere?

Ne. Napravio sam korake za koje sam smatrao da su za mene najbolji. Kako god tko gledao na to, ja smatram da nisam pogriješio i opet bih napravio isto.

Kako gledate na borbu za vrh u ligi? Tri ekipe su se odvojile...

Volio bih da se i mi pokušamo ubaciti u tu trku, ali ove tri ekipe su odmaknule. Najbitnije je da HNL više nije jednosmjerna ulica. Mi ćemo pokušati zakomplicirati tu borbu koliko god možemo. Dat ćemo sve od sebe pa ćemo vidjeti gdje će nas to dovesti. Gledam samo u pravcu da naša ekipa bude u što boljem položaju, a na kraju će se, kako se kaže, brojati mrtvi.

Rekli ste neka svoja očekivanja za Osijek do kraja sezone. Što očekujete od sebe?

Nadam se da ću nastaviti u ovom ritmu, da ću i poboljšati svoje igre, da ću doprinijeti što je više moguće momčadi i klubu. To je moja jedina želja uz to da svi budemo zdravi. To je najbitnije, a što se ostalog tiče... Treba trenirati, raditi i davati sve od sebe pa ćemo vidjeti gdje će nas to dovesti.