VEĆINA pratitelja košarke priželjkivala je Boston Celticse i LA Lakerse u velikom NBA finalu, u kojem bi zvijezde poput LeBrona Jamesa, Jaysona Tatuma, Anthonyja Davisa i Jaylena Browna odlučile koja će od dvije najslavnije franšize 18. naslovom preuzeti primat kao najtrofejnija.
Umjesto toga, košarka je dobila finale koje zaslužuje, okršaj momčadi koje su zaista najviše pokazale u doigravanju, u kojem će sudjelovati dva najbolja igrača play-offa, ali i koje su do završne faze sezone došle sasvim drukčijim putovima - Denver Nuggetse, koji su cijelu sezonu dominirali Zapadom i suvereno ušli u finale, te Miami Heat, koji se jedva provukao kroz play-in, a onda izbacio jedine dvije momčadi koje su imale bolji omjer od Denvera.
Denver je apsolutni favorit
Prvi pogled na protivnike kaže da Denver ima bolju momčad, uključujući trenutačno najboljeg igrača na svijetu Nikolu Jokića, širu rotaciju, nezaustavljivo napadačko oružje u igri Jokića i Jamala Murraya dva na dva, odmorniji je, kompletniji i ima prednost domaćeg terena, koja je u njihovom slučaju još veća zbog nadmorske visine od 1600 metara.
Prvi pogled, dakle, kaže da je Denver apsolutni favorit. Ali bili su i Milwaukee Bucksi i Boston Celticsi pa ih je Heat poslao na godišnji i došao do posljednje faze sezone. Miami ima prednost u vjerojatno najboljem treneru lige Eriku Spoelstri i onoj čuvenoj Kulturi Heata zbog koje je njihova momčad puno više od zbroja pojedinaca.
Konačno, u posljednje tri godine Denver je dobio svih šest okršaja protiv Miamija, pa iako je vrlo indikativna, to je najmanje važna stavka u ovoj priči jer je Heat u zadnjih mjesec i pol dana dokazao da ono što pokazuje kroz osnovni dio sezone ne znači baš ništa.
Najnetipičnije NBA zvijezde
Jasno je da su Jokić i Jimmy Butler motori svojih momčadi, koje će ići onoliko daleko koliko ih oni odvedu. Obojica imaju fantastično doigravanje, ali dok je Butler imao nekoliko "smrtničkih" izdanja i uostalom nedavno dopustio da Miami izgubi tri utakmice zaredom, Jokić toliko odskače od svih na parketu da je Denver tri utakmice izgubio u cijelom play-offu i ni u jednom trenutku nije bio u opasnosti od ispadanja.
Njih su dvojica vjerojatno dvije najnetipičnije NBA zvijezde, svaka na svoj način. Jokić bi se najradije pojavljivao na treninzima i utakmicama, pronašao način na koji može najlakše pobijediti protivnike, isprašio ih, a ostatak dana proveo sa svojim konjima, da mu nisu doma u Somboru. Nema društvene mreže, ne voli pričati s medijima, samo igrati košarku na najbolji mogući način i pobjeđivati.
Butler je daleko otvoreniji, ali nepopravljivo iskren i direktan tip koji ne trpi ničija sranja, za mnoge luđak kojeg se ne može kontrolirati, a u biti nevjerojatan radnik i u pravom okruženju poput Miamija karizmatični vođa koji iz suigrača izvlači dvostruko više nego što naizgled vrijede, čovjek koji je čistom snagom volje sposoban promijeniti stanje na terenu i dobiti utakmicu.
Iako je Jokić centar, a Butler krilo, obojica su primarni razigravači i pokretači svega što njihove momčadi rade na terenu.
Joker prvenstveno s pozicije visokog posta, s koje traži suigrače na trici ili utrčavanjima, leđnom tehnikom dolazi do koša i Sombor Shuffleom izluđuje nesretnog čuvara ili se izvlači na šut za tricu neobranjivo visokim lukom.
Nitko ne čuva Butlera kao Aaron Gordon
U Miamiju je Bam Adebayo po mnogočemu Jokić za siromašne i on će protiv Denvera sigurno doći više do izražaja nego protiv Bostona, koji je zatvorio reket, ali pravi je pokretač Butler. Ako protivnik nema defenzivca koji ga može samostalno čuvati, obično je u problemima. Ali Denver ima Aarona Gordona, igrača koji ga je u zadnje tri sezone čuvao bolje od ikoga u ligi i limitirao ga na samo 11.4 poena na 100 posjeda uz mizernih 26% efektivnog šuta.
Za usporedbu, protiv svih ostalih u ligi koji su ga čuvali barem 100 posjeda imao je najmanje 17.9 poena i 35%. Istina, bile su to utakmice osnovnog dijela sezone, dok je Playoff Jimmy sasvim drukčija zvjerka. No, Gordon je u prethodne dvije serije bio primarni čuvar Kevina Duranta i LeBrona Jamesa, pa će se znati nositi i s ovim izazovom.
Kako Miami može ukrotiti Jokića?
S druge strane, Miami nema prikladan odgovor na Nikolu Jokića. Lakersi su mu znali raditi probleme kad bi na njega stavili nižeg igrača, a Anthonyja Davisa koristili kao pomoć u reketu, ali Heat nema takvog igrača. Adebayo je jedan od boljih defenzivnih centara lige, ali Jokiću je redovito doručak, a ostatak Miamijeve visoke linije je zanemariv.
U rotaciju će se vjerojatno u određenoj mjeri vratiti Kevin Love i Cody Zeller, ali jedan ni u odavno završenom "primeu" nije bio dobar defenzivac, a drugi je u odnosu na Jokića samo tijelo koje ga može lupati i čuvati važnije suigrače od prekršaja.
Protiv neke druge momčadi Miami bi mnoge probleme u matchupovima mogao riješiti čestim korištenjem pokretljive zonske obrane, kao što je činio protiv Bostona, ali Jokić je sam po sebi ubojica zone jer svojim dodavačkim kvalitetama može pravovremeno uposliti suigrača koji je na trenutak pronašao rupu u njoj.
Ali i bez toga, najveća je mana zone obrana šuta, a četiri od pet Denverovih startera trice u ovogodišnjem play-offu gađa s 40% ili većom preciznosti. Zato će ju Miami u finalu moći koristiti prvenstveno nakratko za razbijanje ritma jer bi protiv ovakve momčadi njeno dulje forsiranje imalo kontraefekt.
Zato će trener Spoelstra u finalu biti uz Butlera najvažniji "igrač" Miamija, koji zapravo mora pronaći način kako što češće držati Jokića dalje od visokog posta, odakle gotovo sve kreće.
Denver ima jasnu drugu opciju u Murrayu, Miami nema
Ali ako na neki način i uspije neutralizirati Jokera, što još nitko nije, Denver ima još jedno strašno napadačko oružje u Jamalu Murrayu, koji može potpuno preuzeti utakmicu, posebno u četvrtoj četvrtini. On u ovom play-offu postiže 27.7 poena, samo 2.2 manje od Srbina, a već je sedam puta išao preko 30, uključujući prve tri protiv Lakersa u finalu Zapada.
Miami nema drugog igrača koji može kreirati sam za sebe i zabijati u serijama. Možda će ga dobiti ako se Tyler Herro oporavi od slomljene kosti u ruci u prvoj utakmici protiv Bucksa, ali teško je vjerovati da će nakon skoro dva mjeseca stanke biti i fizički i šuterski na razini potrebnoj za NBA finale.
Caleb Martin iskočio je kao druga napadačka opcija u seriji protiv Bostona, u kojoj je postizao 19.3 poena uz 60% šuta iz igre i 49% za tricu, a mogao bi koristiti rupe u obrani koje će pokretljivi napad Miamija zasigurno stvarati. Duncan Robinson i Max Strus također bi mogli imati puno otvorenih šuteva i prostora za utrčavanja. Gabe Vincent može se užariti na nekoj utakmici.
Ali, da bi bilo ravnopravan konkurent Nuggetsima, svi oni istovremeno moraju biti na maksimalnoj razini na četiri od sedam mogućih utakmica da bi Miami mogao do naslova, a to je ipak teško očekivati.
Uz Michaela Portera i 3-and-D asa Kentaviousa Caldwell-Popea te svestranog Brucea Browna, Denver naizgled ima previše rješenja koja, za razliku od Miamijevih, zbog faktora Jokića ne moraju svaku utakmicu odigrati savršeno, nego ponekad i samo pospremiti u koš lopte koje im dvostruki MVP servira te ne ispadati u obrani.
Denverova specifična prednost domaćeg terena
Dok je Miami prije samo tri dana još strepio hoće li ući u finale i trošio se u žestokim bitkama s Bostonom, Nuggetsi su već desetak dana sanirali rane, osvježili se i pripremali za dva potencijalna protivnika. Jedina mana u tome je dug period bez natjecateljske utakmice, bez intenziteta koji donosi play-off.
Zato bi možda bilo za očekivati da Heat najveću priliku za iznenađenje ima upravo u prvoj utakmici, ako uhvati uspavane protivnike na krivoj nozi. Ali istovremeno Heat ima problem što im je protivnik Denver, koji ima jedinstvenu prednost domaćeg terena zbog visinske razlike koja zahtijeva prilagodbu, a nepripremljene goste u završnicama utakmica doslovno ostavlja bez daha. Nuggetsi su kod kuće u play-offu na 8-0.
Ipak, ako itko ima šanse u takvim okolnostima, to je Miami, čiji su igrači zahvaljujući Kulturi Heata spremni kao Ivica Kostelić 2003. i koji na pogon snage volje Jimmyja Butlera već mjesec i pol dana rade čuda. Ima li itko pravo tvrditi da neće napraviti još jedno?
Zasad su postali druga momčad u povijesti koja je do finala stigla kao osmi nositelj, nakon New York Knicksa 1999., a sad mogu postati prva koja će otići do kraja. Nitko im ne daje ozbiljne šanse osim njih samih. Dosad im je to bilo dovoljno.