HRVATSKA je odigrala svoju najbolju utakmicu na Svjetskom prvenstvu u Kataru i izbacila je Brazil nakon penala i 120 minuta u kojima smo vidjeli po jedan gol sa svake strane. Hrvatska je odigrala fantastičnih 45 i vrlo zrelih 60 minuta te je ovo bila jedna od najkompletnijih predstava otkad je Zlatko Dalić izbornik.
Prolazak Brazila je i najveća pobjeda, ako prolaz poistovjetimo s pobjedom, u povijesti hrvatskog nogometa. Protiv Engleza 2018. Hrvatska je prošla u polufinale, ali prolazak protiv ovako izraženog favorita, koji je u dosadašnjem dijelu turnira bio najmoćnija momčad uz Francusku, ne može se usporediti ni s jednom utakmicom koju je reprezentacija odigrala.
Savršenih 45 minuta
U prvom poluvremenu je baš sve funkcioniralo. U fazi obrane je Hrvatska bila nevjerojatno kompaktna u srednjem bloku, a Dejan Lovren i Joško Gvardiol su vrlo agresivno iskakali na Richarlisona ili Neymara kad bi se spuštali između linija i nisu dozvolili suparniku da dođe u pozicijsku prednost.
U sredini se branila u vrlo uskoj formaciji, zakrčila je progresiju Brazila kroz sredinu i tjerala ga je da ulazak u zadnju trećinu traži dijagonalama na svoja krila. Kad tamo imate Viniciusa i Raphinhu, ta taktika nije nimalo suluda, ali Juranoviću i Sosi su suigrači vrlo brzo stizali u pomoć i poduplavali bokove.
U fazi napada Hrvatska nije kreirala puno, ali je bila apsolutno ravnopravna Brazilu u sredini terena. Tercet Brozović-Kovačić-Modrić, koji mnogi nazivaju najboljim veznim redom na svijetu, u potpunosti se uspio nametnuti kroz duže periode igre. Pisali smo prije utakmice kako Hrvatskoj treba pravi Modrić. On se i pojavio, ali teško je nakon ovakve utakmice izdvojiti samo jednog igrača.
Sjajni Juranović odigrao je partiju života, a svi ostali su napravili svoj posao
Kramarić, koji nije imao puno šanse da nešto napravi pred golom, odlično je radio bez lopte i odigrao je malo atipičnu ulogu sidruna, što bi trebala biti Petkovićeva uloga. Nije ulazio u kontakt s brazilskim stoperima, ali se vrlo dobro kretao bez lopte i bio je sigurna mantinela kada je hrvatska vezna linija pokušavala izaći i probiti brazilske linije.
Svi ostali su odradili točno ono što se od njih tražilo. Lovren je bio sjajan u ulozi stopera-korektora, Gvardiol je zadržao svoju razinu, a Modrić i Kovačić su bili vidno raspoloženi u duelu i sjajno su zadržavali loptu kada je bilo najteže.
Ipak, ako se treba posebno naglasiti doprinos jednog igrača, to je Josip Juranović. Često osporavani bek Celtica odigrao je ne samo najbolju partiju svog života nego i jednu od najboljih utakmica koju pamtimo od nekog reprezentativnog beka.
Brazilci su mu ostavili malo više prostora nego suigračima, ali je sjajnim kretnjama bez lopte i anticipacijom uvijek primao loptu tamo gdje ima najviše prostora, a s njom je u nogama bio neustrašiv i nekoliko puta je sam loptu donio duboko u suparničku polovicu.
Livaković je još jednom iščupao u najtežim trenucima
Hrvatska je dvaput bila u krizi, jednom na početku drugog poluvremena i još jednom u produžecima, kada je Brazil najjače pritisnuo. Livaković je i prije penala spasio Hrvatsku onim što najbolje radi, a to su ulazak u noge igraču na udarcu i refleksna reakcija.
Posebno je impresivno bilo kako se Hrvatska rekuperirala nakon uraganskog početka Brazila u drugom dijelu. Umjesto povlačenja u krilo golmanu, oko 55. minute je odigrala najdužu sekvencu posjeda na susretu, kada je loptu kontrolirala skoro minutu i pol te još jednom nije dozvolila Brazilu da ju slomi pritiskom.
Hrvatska je znala koristiti činjenicu da je Casemiro jedini pravi zadnji vezni kod suparnika koji nema puno mana, ali je ranjiv na duge lopte. Kovačićeva i Modrićeva dominacija u donošenju novih posjeda bila je ključ za kontrolu suparnika.
Najveća pobjeda u povijesti
Znalo se uoči susreta da Hrvatska mora odigrati skoro pa savršenu utakmicu kako bi imala šanse i točno se to dogodilo. Suparnik je stvorio više šansi, ali znalo se da će Livaković morati obraniti nekoliko ključnih lopti. Sve ono od čega su oči boljele u utakmicama protiv Maroka i Japana, odvlačenje ritma u blato i spor ritam, sad je imalo smisla i išlo je na ruku Hrvatskoj.
Iako je Dalić prije dva dana rekao kako je potrebno gledati istini u oči i znati da imamo napadače iz Dinama i Hajduka, danas je jedan dinamovac asistirao, drugi je zabio, a treći je još jednom bio odličan u raspucavanju.
Podsjetimo, prije utakmice je rekao: "Vidjet ćemo što i kako ćemo protiv Brazila. Nemamo broj 1, nemamo napadača Atletica i Juventusa, sad su tu napadači Hajduka i Dinama. Nemojmo živjeti u oblacima."
To samo pokazuje koliko bogat i dubok kadar Hrvatska ima i koliko unutarnjih rezervi nije uvijek optimalno koristila. Protiv Brazila je ostvarila najveću pobjedu u svojoj povijesti i samo potvrdila ono što se odavno zna - da je istinska svjetska nogometna velesila.