LISTOPADA 2000. u Osijeku se svi rado sjete jer tada je pod strašnom osječkom momčadi pao Rapid Beč Dejana Savićevića u tadašnjem Kupu UEFA.
Na prepunom Gradskom vrtu hrvatski klub je pobijedio 2:1, a oba gola zabio je Nenad Bjelica. Prvi majstorski iz slobodnjaka, drugi iz penala.
U uzvratu su Bjelica, Mitu, Turković i nezaboravna osječka ekipa načeli Austrijance već u 14. minuti golom današnjeg Dinamovog trenera Nenada Bjelice koji mu je lijepim ubačajem namjestio Dumitru Mitu.
Taj detalj ostao je duboko urezan u Mituovo sjećanje zbog Bjeličine izjave nakon važnog gola. Bjelica, inače uvijek staložen tip i umjeren u izjavama, pokazao je svoju emotivnu stranu nakon akcije koje mu je pripremio suigrač.
"Da, tada sam mu centrirao i on mi je rekao: 'Od sad te volim najviše na svijetu''', prisjetio se uz smijeh kultni HNL-ov Rumunj u razgovoru za Index uoči polufinalnog okršaja Dinama i Osijeka u polufinalu kupa.
Osijek je nakon Brondbyja i Rapida igrao protiv praške Slavije koju je na Gradskom vrtu pobijedio 2:0, no u Češkoj je izgubio 5:1.
"A što da vam kažem, kad nekoliko igrača ima slab dan, što se tu može", sjetno će Mitu.
"Koji to igrač današnjeg Osijeka zna igrati kao Turković? Moj Osijek je nedodirljiv"
Osvajao je Rabuzinovo sunce s Osijekom, Dinamom i Rijekom i proveo deset godina u Hrvatskoj čiji jezik govori tečno.
Osvajanje kupa 1999. je Osijekov najveći uspjeh od samostalnosti, veći čak i od onog otprije dvije godine kad je Zekićeva momčad izbacila slavni nizozemski PSV u kvalifikacijama za Europa ligu, smatra Mitu.
"Mi smo četiri godine igrali Kup UEFA. Pa u napadu su igrali Turković i Bubalo, lijevi bočni bio je Beširević, desni Prišć. Tu su još bili Ergović i Vuica. Mi smo se tada borili s Dinamom za prvo mjesto, bili smo jesenski prvaci. Današnji Osijek nije ni blizu Dinama, ima 25 bodova manje. Daleko od toga da to nije dobra momčad, ali ne mogu se usporediti s nama. Mi smo dobili AEK koji je tada bio jak i Rapid sa Savićevićem na terenu", sipa Mitu pa podcrtava:
"Dajte mi jednog igrača Osijeka koji igra i dribla kao Almir Turković. Ma nema šanse. Kažem, nije da to sada nije dobro, daleko od toga, ali je neusporedivo", priča Mitu.
Bio je na pragu reprezentacije Hrvatske
U Osijek je došao 1996. nakon što su ga skauti zapazili na jednom turniru u Temišvaru. Šest godina je bio u redovima bijelo-plavih, u 160 utakmica zabio 26 golova i s Osijekom osvojio čuveni kup 1999.
Prije 15 godina bio je na pragu reprezentacije Otta Barića zbog čega je izvadio i hrvatsku putovnicu uz izjavu da se osjeća baš kao pravi Hrvat.
"Tako sam tada osjetio, dobio sam i državljanstvo uostalom. Imam hrvatsku i rumunjsku putovnicu. Deset godina sam živio u Hrvatskoj i osjećao sam se jako dobro. Nisu me zvali na kraju iz Hrvatske, ali da jesu, prihvatio bih poziv", govori nam bivši 44-godišnji ofenzivac.
A što bi bilo da je istovremeno dobio poziv Rumunjske i Hrvatske?
"Izabrao bih tada Hrvatsku 100 posto, čak da me i Rumunjska zvala. Svi su me znali ovdje i kakav sam, a rumunjskim izbornicima tada nisam vjerovao. Tako je to bilo kod nas uvijek od 2000. pa do prije četiri-pet godina. Gurali su menadžeri svoje igrače zbog prodaja i zato Rumunjske nigdje nije bilo na velikim natjecanjima sve to vrijeme."
Igrao je protiv Henryja, a nakon karijere je radio kao vozač kamiona
Nakon odlaska iz Osijeka uzeo je pet trofeja s Dinamom te na kraju i kup s Rijekom. Prisjetio se svog dolaska u Hrvatsku u kojoj su 1996. još postojali izraženi ožiljci Domovinskog rata, posebno u Slavoniji.
"Kad sam došao u Osijek, prvi put nije me bilo strah. Sve sam znao, moj prijatelj Lucian Popescu, koji je bio u Osijeku godinu dana, rekao je da je tu mir i nema ništa od tog rata. Bilo je super i ugodno, svi su nas super primili."
U karijeri je igrao za 14 klubova, bilo ga je u grčkom Panathinaikosu s kojim je igrao u Ligi prvaka protiv Henryjevog Arsenala, otisnuo se kasnije i u Kinu, no najbolje mu je, kaže, bilo u Hrvatskoj.
Do prije četiri mjeseca bio je vozač kamiona. Nogomet i dalje igra iz ljubavi - više je u ulozi mentora u dvije ekipe kako bi pomogao prijateljima.
"Ma to sam u jednoj firmi radio kao vozač i onda sam se posvađao s gazdom i otišao prije četiri mjeseca. Onda me on zvao da se vratim, on ima i nogometašice i pomažem mu da uđemo u prvu ligu", kaže Mitu pa otkriva da se pokušavao ostaviti nogometa, ali nije išlo:
"Igram svaki tjedan, subotom imamo prvenstvo u malom nogometu. Igram i u petoj ligi, pomažem jednom prijatelju da uđu u četvrtu ligu. Što igram? Ha ha, igram što hoću, sa 44 godine ipak imam dosta nogometa u nogama."
"Bjelica je bio miran dečko, pravi je obiteljski čovjek"
Dinamo je sutra veliki favorit protiv Osijeka u polufinalu kupa. Nakon što su obranili naslov prvaka i dogurali do osmine finala Europa lige, Modri Nenada Bjelice žele savršeno zapečatiti vrhunsku sezonu.
Mitu je jednu sezonu igrao s Bjelicom kojeg opisuje kao mirnog obiteljskog tipa koji je uvijek bio pravi timski igrač.
"Ma nije Bjelica povučen. Igrali smo u Osijeku tu jednu godinu, on je bio okej. Ja sam bio u klapi s Turkovićem i Beširevićem, voljeli smo izaći, a Bjelica je bio više obiteljski čovjek kakvih je u Osijeku još bilo. Ali kad bi izašao, uvijek bi se nasmijali. Bio je miran dečko", priča nam Mitu pa nastavlja:
"Vidjeli smo se evo prije par mjeseci u Osijeku. Ma ne možeš vidjeti prije hoće li netko biti dobar trener. Kad je Gheorghe Hagi došao u trenerske vode, nije ništa napravio. Ali gledajte ga sada. Koliko igrača je prodao iz svoje akademije u Viitorulu? A igraju mu samo igrači od 20-21 godine, neki i sa 17, i pritom su još u vrhu tablice. Možemo reći da je on sada super trener jer to nitko nikad nije napravio u Rumunjskoj. Za Bjelicu mogu reći da je napravio super Dinamo i drago mi je zbog njega."
"Znali smo se i mi onda napiti, ali ne ovako kao Bočkaj"
Bila je to neponovljiva klapa u Osijeku, prepuna iskonskih ikona HNL-a poput Damira Vuice, Ive Ergovića, Bakira Beširevića i Almira Turkovića. Mitu priznaje da su se znali fino proveseliti i podružiti.
"Znali smo se napiti, ali ne tako da netko razbije auto. Sad se to dogodilo Bočkaju, i što mu treba napraviti? Uzeti mu vozačku i to je to. Ako je tako dobar igrač, neće mu sad netko razbiti glavu."
Bočkaj je nešto više od mjesec dana bio izvan prve Osijekove momčadi, ali su ga odlukom predsjednika Ivana Meštrovića i trenera Dina Skendera vratili u kadar kako bi pomogao u polufinalu kupa protiv Dinama te u završnici sezone gdje se slavonski klub bori za plasman u Europu.
"Aha, a sad im je dobar? Ma imao sam i ja taj problem u Dinamu kad je Nikola Jurčević bio trener. Poslali su me u drugu ekipu zbog izlazaka i slabije igre i kad su vidjeli da nije to to, vratili su me nazad. Ali nije trener bio kriv", smatra Mitu.
"Ne mogu shvatiti reakcije Osijekovih navijača oko Bjelice"
Zgrožen je, tvrdi, reakcijama Osijekovih navijača nakon što je Nenad Bjelica preuzeo Dinamo prije godinu dana. Tada je netko prešarao Bjeličin mural u Osijeku.
"Ne mogu to nikako shvatiti, to nije u redu. Čovjek je bio u Austriji i Poljskoj, Zdravko ga je doveo u Dinamo. Zašto ga tada nisu zvali u Osijek? Ne shvaćam navijače. On je Osječanin, a što je bilo sa mnom onda? Igrao sam u Osijeku i Dinamu isto, što je trebalo? Nisam pravi Hrvat, nisam se rodio tamo i ja volim Osijek, Dinamo i Rijeku u kojima sam igrao jednako. Uostalom, što Bjelicu onda nisu oni iz Osijeka uzeli, što je on trebao napraviti?" pita se Mitu.
Najljepše uspomene nosi iz Dinama zbog osvojenih trofeja, a jednako tako voli i sve ono što je napravio za Osijek koji danas funkcionira na pogon mađarskog kapitala. Sve što se danas događa u HNL-u njemu je sasvim logično.
"Što reći o Dinamu kad imaju 20 bodova više? Sjećam se jedne sezone u moje doba da je isto toliko bilo i kod nas, 2002. kad je došao Ćiro i kad sam ja došao. Dinamo je Dinamo, to je normalno. Osijek je sve bolji i bolji, nisu oni baš na nivou Dinama, ali nisu loši. Ovisi puno o ulaganju u klub, morate imati čovjeka u klubu koji želi nešto više, ne samo one koji rade za novac", zaključuje.